Foto: Hina

TOMISLAV Karamarko nakon šest dana brojanja očito je shvatio da se ne može spasiti u Saboru i da usprkos svom trudu nema glasove 76 zastupnika s kojima bi mogao prvo srušiti Oreškovića, a nakon toga stvoriti novu većinu i potvrditi neku svoju vladu. Prvi zadatak je lakši, saveznike za rušenje premijera i Vlade mogao bi pridobiti i u opoziciji, no za novog premijera takvu pomoć nigdje ne može pronaći. Shvativši to povukao se korak unatrag i ponudio da se i sam povuče, ako to učine i Tihomir Orešković i Božo Petrov. Tako ne bi bio baš potpuno poražen, sačuvao bi nešto malo časti, a ipak ne bi morao na prijevremene izbore na kojima ga čeka nabrušeni SDP kojemu popularnost bez ikakvog razloga raste posljednjih tjedana.

Na političkoj tržnici izbor je šaren i svaka roba ima svoju cijenu . Birači koji su već skupo platili prošlogodišnje izbore mogli bi malo ozbiljnije razmisliti o tome koga će i zašto zaokružiti.

Eksperiment s Mostom pokazao se, u najmanju ruku, zanimljivim. Čudnovato društvo okupljeno oko Bože Petrova ostvarilo je iznimno dobar rezultat na izborima, no nikako se nisu mogli održati na okupu. Već prve ponude počele su im otimati zastupnike i dok su shvatili da se moraju boriti za golo političko preživljavanje već su svedeni na značajno manju mjeru. I nije im to za zamjeriti. Most nije stigao do izbora stvoriti nikakvu zajedničku političku platformu, izabrani zastupnici nisu se međusobno ni poznavali, a nisu imali ni čvrstu ideju što zapravo žele napraviti. Paradoksalno, Most je danas iznutra jači nego prije izbora, ali im je potpora birača drastično manja. Oni koji su ih birali očito nisu očekivali vrludanja i neodređene odgovore nego čvrste stavove. Tek sukobom s HDZ-om rejting im je počeo pomalo rasti.

HDZ je ozbiljno nastradao u šest mjeseci koliko je na vlasti. Stranka koja se uvijek predstavljala kao monolit počela je pokazivati ozbiljne pukotine. Od blagog ukora Andreja Plenkovića na saboru HDZ-a Tomislav Karamarko rapidno gubi na autoritetu, kako u stranci tako i među biračima. Tvrdi HDZ-ovci od njega su očekivali da ne dozvoli sitneži iz Mosta da mu kroji kapu, oni nešto razumniji razočarani su ekipom koju je poveo sa sobom u Banske dvore. No, HDZ čak i s Karamarkom može računati na potporu odanih birača. Za nešto više morali bi promijeniti čelnog čovjeka. S nekim od uglađenijih europskih stranačkih perjanica mogli bi privući glasove birača sklonijih desnom centru  nego rigidnoj desnici. S druge, pak, strane s nekim poput Zlatka Hasanbegovića, koji je dobio najviše glasova delegata na stranačkom saboru, potpuno bi pomeli stranke još desnije od sebe. S Hasanbegovićem kao istaknutim kandidatom HDZ-a pravaši bi prestali postojati.

Razne stranke prava u potpunosti su se izručile HDZ-u. Nakon govora Pere Čorića na saboru HDZ-a postalo je potpuno jasno da oni svoju sudbinu vezuju samo uz HDZ. Ništa nisu naučili iz prošlosti i vremena kada je Ivo Sanader grmio: “Glas za HSP, glas je za SDP!”. HDZ je trenutno toliko desno da za pravaše više nema mjesta. Nema prostora čak ni za neku desnu kritiku HDZ-a. Oni su s ovom koalicijom potpuno potrošili svoj izborni kapacitet i ne uvale li se ponovno u neku široku desnu koaliciju nestat će na barem jedan izborni ciklus. Jedina im je, zapravo, šansa da se HDZ sam odmakne od njih.

Katolički fundamentalisti okupljeni oko Željke Markić ili Hrasta također nemaju ozbiljnijih šansi ne priključe li se snažnijem partneru. Sposobni su na ulice nakon mise izvesti nešto ljudi, organizacijske im sposobnosti nitko ne može poreći, ali nemaju stvarno biračko tijelo. Barem ne dovoljno da im samostalno osigura parlamentarne mandate. Ozbiljnom i dugotrajnijom kampanjom mogli bi donekle promijeniti tu situaciju, ali velike stranke si takvu kampanju ne mogu i ne žele priuštiti.

Bandić gradi infrastrukturu

Milan Bandić i njegova istoimena stranka počeli su povezivati konce i graditi pravu političku infrastrukturu. Osnivaju ogranke na sve strane, a potpisat će i  suradnju s još jednim SDP-ovim otpadnikom Ivom Baldasarom. Bandić je samouvjeren kao i uvijek, ali njegova politička snaga zapravo je minorna i bazira se na kupovini zastupnika koji su već uspjeli ući u parlament. Ni suradnja s Baldasarom to neće promijeniti. Jedan drugome baš ništa ne donose. Bandić se zapravo samo bori da ostane sa svježije strane zatvorskih zidova i spreman je na bilo što. No, prijevremeni parlamentarni izbori nikako mu ne odgovaraju.

SDP je obećao prirediti pakao HDZ-u i njihovim partnerima. Nisu, međutim, svoje obećanje ispunili. Nekoliko mjeseci su bavili unutarstranačkim izborima koji su cijelo vrijeme bili na pragu bratoubilačkog rata. Samo zahvaljujući potresima u vladajućoj koaliciji ti sukobi nisu dodatnu eskalirali. Socijaldemokrati Zorana Milanovića shvatili su da ih u bilo kojem trenutku mogu zadesiti prijevremeni izbori i da u takvoj situaciji nije najpametnije međusobno se klati. Imaju sasvim pristojan, iako nezaslužen rejting među biračima koji nikako da shvate da okretanje od HDZ-a SDP-u i obrnuto nije rješenje. SDP danas nije ništa bolji nego prije godinu dana ali imaju povjerenje većeg broja birača. Čini se da je ipak točno da je dio njihovih glasača otišao Mostu i da se danas vraća u toplo i sigurno krdo.

Uz SDP-ovo krdo su i Laburisti i HNS. Sami za sebe ne znače puno, ali u koaliciji mogu donijeti nešto glasova. Zoran Milanović već je najavio da bi na izbore želio izaći u istom ili nešto širem sastavu.  Te dvije strančice koje uživaju samo točkastu podršku tako bi vjerojatno opet u Saboru imale daleko više zastupnika neo što zaslužuju.

Živi zid zahvaljujući nepredvidljivom Viliboru Sinčiću uživa određenu podršku. Veću nego za lanjskih izbora, ali ipak nedovoljnu da bude važniji igrač na sceni. Nemaju ni programa, ni ideja. Njihovo jedino geslo je da su protiv i time privlače manji broj nihilistički raspoloženih birača.

Od novih stranaka vrijedi spomenuti još Pametno. Bračni par Puljak koji vodi stranku jako se angažirao oko kurikularne reforme i na tome su zaradili nešto bodova. Ne prestraše li se birači bacanja glasova mogli bi ugurati jednog zastupnika u Sabor. Nedovoljno da budu značajni, ali dovoljno da počnu graditi neku ozbiljniju političku priču. Nemaju proklamiranu ideologiju iako bih se najbolje moglo okarakterizirati kao liberale.

HSLS odavno nije liberalna stranka, ako je to ikada zaista i bio. De facto više nisu dio takozvane Domoljubne koalicije iz koje ih je istisnuo Milan Bandić. Oni će u slučaju izbora tražiti bilo kakvog partnera koji bi im mogao osigurati barem dojam da su politički živi. Njihovom predsjedniku Darinku Kosoru malo tko vjeruje, ali među biračima vjerojatno postoji još nešto onih koji misle da vrijedi dati glas HSLS-u. U miraz nose malo, ali nisu ni previše zahtjevni. Dovoljno je namiriti troje-četvero njihovih ljudi.

HSS između Petir i Beljaka

Hrvatska seljačka stranka izabrala je novog predsjednika, samoborskog gradonačelnika Krešu Beljaka. Potpuno je drugačiji  od dosadašnjih ili beskrvnih ili zadrtih perjanica te stranke. Beljak osobno naginje u lijevo, ali ga na desnu stranu poteže Marijana Petir s kojom nikako ne može naći zajednički jezik. Ako je vjerovati glasinama Beljak će se odlučiti za neuobičajenu strategiju – izabrat će gubitničku stranu. Sam na izbore ne može jer ne bi osvojio ništa, ali ne želi ni u vlast. Treba mu vremena da pročisti stranku i pokuša obnoviti seljačku platformu. Bude li sudjelovao u vlasti to neće moći napraviti tako da će se odlučiti za opciju koja će mu osigurati prisustvo na sceni bez obaveza i odgovornosti koje nosi sudjelovanje u većini.

Lipa nije politička stranka, ali vrijedi ih saslušati. Udruga poreznih obveznika koja se zalaže za slobodnije poslovanje prisutna je u političkom životu. Njihov čelnik Davor Huić pristao je biti savjetnik Tihomiru Oreškoviću. Njihov stav vrijedit će kod birača bez čvrste ideologije ali sa snažnim instinktom za biznis.

Na koncu, preostaju još IDS koji uvijek dobije svoja tri mandata sa zapadne strane Učke i manjine koje su automatski prisutne u Saboru. Tu neće biti baš nikakvih potresa ili promjena osim što bi se novim izborima zastupnici srpske manjine riješili odmetnutog Mirka Raškovića koji je svoj glas dao HDZ-u.