Što to tamo smrdi?
OTKAZANA, pa na kraju ipak prikazana predstava "Bakhe" na 54. Splitskom ljetu, odnosno mini-skandal koji je cijeli slučaj izazvao, dobro pokazuje kako se promijenila priroda cenzure u odnosu na neka ranija razdoblja, ali i na snagu suvremene medijske manipulacije.
Ciničniji promatrači će se teško oteti dojmu da je ta bura u čaši vode zapravo najobičnija "fora", odnosno unaprijed smišljen trik s ciljem da se u "sezoni kiselih krastavaca" na naslovnice dovede manifestacija koju bi javnost inače zaobišla u širokom luku.
Takve je sumnje teško otkloniti ako se u obzir uzme kako je provokacija danas postala jedini način na koji kazališni umjetnici na sebe mogu skrenuti pažnju. Suvremeno se kazalište stoga danas teško može zamisliti bez kontroverze, a pojave poput masturbacije, uriniranja, samosakaćenja, defekacije ili sodomije na pozornici gotovo da su postale uobičajena stvar. U situacijama kada publika ponekad mora strahovati hoće li ih neki nadobudni umjetnik zaliti krvlju, izmetom ili spermom lako je shvatiti zašto neshvaćanje takve "avangardne" umjetnosti postaje samoispunjavajuće proročanstvo.
Odlazak u teatar je postao isključivom domenom sićušne elite, odnosno snobova koji ih pohode iz istih razloga zbog kojih celebrityji odlazi na "evente". Za ostatak javnosti, odnosno običnu "raju", izraz "umjetnost" je postao gotovo pogrdnim, a mnogi od njih - čak i oni koji teško imaju neke veze s nacizmom - ne mogu a da ne nađu barem malo razumijevanja za Göringovu izreku o kulturi i hvatanju za pištolj.
Oliver Frljić u svojoj postavi drevnog antičkog komada, doduše, nije išao tako daleko, zadovoljivši se time da pozornica postane poligon na kojem će scenski radnici, a potom i glumci, svoje artiljerijske sposobnosti demonstrirati "samo" s komadima goveđeg mesa, odnosno bocama. Međutim, sve to ne bi bilo dovoljno da predstava postane "event". Frljiću je za to falio jedan detalj, a pronašao ga je u znamenitom Sanaderovom govoru na Rivi kojega se u predstavi komentira transparentom koji premijera povezuje s izdajom i stanovitim dijelom ženske anatomije.
Sanader pustio djecu da se igraju
Zahvaljujući tome je samoj predstavi prethodila drama koja je po brzini odvijanja radnje nadmašila ono što su u subotu navečer imali prilike vidjeti gledatelji u Osnovnoj školi Spinut. Prvo je ravnateljstvo festivala, poput vojnika Partije u prošlim vremenima, "puhalo na hladno" i otkazalo predstavu; zatim je "kulturnjačka" javnost, zgrožena cenzurom, digla kuku i motiku; na kraju je - kao deus ex machina u antičkom kazalištu - sve riješio sam Sanader izjavivši da se kao "premijer i građanin" protivi cenzuri, što je shvaćeno kao "prijateljska sugestija" da predstave na kraju ipak mora biti.
Sanader je tako postao najvećim pobjednikom ove kulturno-političke utakmice. Ovime se iskazao ne samo kao odlučan i odgovoran državnik, nego je i svoju reputaciju velikog demokrata i čuvara modernih europskih vrijednosti u Hrvatskoj potvrdio na najdosljedniji mogući način – branivši slobodu govora čak i ako je on sam njena žrtva. Na taj način je isto tako začepio usta svim onim svojim kritičarima koji ga nazivaju autokratom i predbacuju mu bolesnu taštinu.
Svojim pristašama, koji bi takav postupak shvatili kao slabost, Sanader uvijek može reći da su on i njegova stranka danas - nakon izbora koji su ostavili poniženu i kastriranu oporbu - toliko snažni da si mogu priuštiti marginalce s "nekakve kulture" koji će se igrati poput nestašne dječice, čak i ako je ta igra uključuje kritike na račun neupitnog hrvatskog vlastodršca.
Uostalom, kakvog smisla ima cenzurirati predstavu koju će, u najboljem slučaju, vidjeti tek nekoliko stotina ljudi, i to u pravilu liberalnih i lijevo orijentiranih intelektualaca? Oni o Sanaderu i njegovoj stranci imaju već izgrađen stav i u Frljićevoj predstavi neće saznati ništa što na ovaj ili onaj način nisu već ranije čuli. A kada to mišljenje imaju prilike pretvoriti u neko konkretno djelo, svi se ti intelektualci pokažu daleko manje važnim od baba Stana iz Provalija Donjih koje će podržavati svojeg "Doktor Ivu" makar padale sjekire s neba.
S druge strane "Bakhe" mogu biti i trijumf hrvatske demokracije i najobičnija medijsko-politička manipulacija, ali one neće izmijeniti opće stanje stvari. Vjerojatno nije bilo potrebno da se nosnice u toploj ljetnoj noći izlažu nezaboravnom mirisu govedine radi spoznaje da je nešto trulo u državi Hrvatskoj.
Dragan Antulov
Foto: Duje Stojak/D.A.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati