Strava u Splitu: Ratni vojni invalid umro od gladi i žeđi

Strava u Splitu: Ratni vojni invalid umro od gladi i žeđi

HRVATSKI ratni vojni invalid, 33-godišnji Zvonko Matijević, pronađen je mrtav u svom stanu u splitskom naselju Glavičina, izvijestila je PU splitsko-dalmatinska.

Nalazi obdukcije pokazali su kako je Matijević umro sam i zaboravljen, stravičnom smrću - od gladi i žeđi. Prije no što su ga pronašli, ležao je mrtav najmanje četiri dana.

Za Matijevićevo gladovanje navodno nije krivo siromaštvo, već težak oblik PTSP-a. Živio je samačkim životom, rijetko se družio sa susjedima i nije često izlazio iz stana.

Institucije nisu reagirale jer "nije bio opasan za okolinu"

Prema pisanju Slobodne Dalmacije, Matijević se priključio bosansko-posavskim jedinicama HOS-a 1991. godine, kao 16-godišnjak. Dvije godine kasnije, prešao je u 7. brigadu Hrvatske vojske (HV), te je nakon brojnih ratišta, ranjavanja i dijagnosticiranog PTSP-a umirovljen kao vojni invalid. U stan, u kojem je pronađen mrtav, uselio se 2002. godine.

Posljednjih mu se godina zdravstveno stanje pogoršalo - bolest se nije manifestirala agresivnošću već osamljivanjem. Iz stana su se navodno povremeno noću čuli krici. Osim što se udaljio od susjeda, udaljio se i od obitelji.

Policiju i vatrogasce, koji su provalili u stan i pronašli Matijevića mrtvog, pozvali su njegovi zabrinuti susjedi, koji su i ranije nadležne institucije upozoravali na teško stanje u kojem se, zbog bolesti, nalazi. No, nitko nije reagirao, jer "nije predstavljao opasnost za okolinu".

Kosor: Nije htio pomoć

Ministrica branitelja Jadranka Kosor poručila nam je da se obratimo Centru za psihosocijalnu pomoć hrvatskim braniteljima i stradalnicima iz Domovinskog rata u Splitu kako bi dobili detalje o ovome slučaju, jer "ti centri i postoje kako bi se braniteljima pomoglo na licu mjesta".

"Ona je odmah nazvala i raspitala se što je na stvari. Nije točno da mu nitko nije htio pomoći, nego je on odbijao pomoć", kazala nam je u ime ministrice, njezina glasnogovornica Martina Banić, dodajući da je nesretni Matijević bio "stambeno zbrinut i dobio je mirovinu".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kada se uopće može hospitalizirati psihičkog bolesnika?

Nakon slučaja Mirjane Pukanić, koja nije bila opasna ni za sebe ni za druge, pa je završila u umobolnici Vrapče, postavlja se pitanje, kako teški psihički bolesnik koji je postupno gubio kontakt s obitelji, prijateljima i susjedima, i koji je zbog svoje bolesti vjerojatno naočigled i fizički propadao te izbjegavao psihološku pomoć - može biti prepušten sam sebi da umre od gladi i dehidracije u svom stanu.

"Ako odbija, onda ne možete na silu ništa. Ne bih ulazila u zakonske propise, ali ne možete čovjeka na silu hospitalizirati ako on odbija pomoć. Mi čak nismo s njim ni direktno komunicirali, već s njegovim roditeljima", kaže nam Ljiljana Boteri, voditeljica Centra za psihosocijalnu pomoć braniteljima u Splitu.

I ona, kao Kosor, naglašava da je bio materijalno zbrinut, a otkriva nam i da je ostvario sva prava propisana zakonom, od stanarskog prava, mirovine, invalidnine: "Imao je ukupna primanja oko 7000 kuna", kaže nam Boteri. No, ne zna nam reći koliko su puta djelatnici Centra pokušali stupiti u kontakt s njim.

"Ne mogu vam reći je li to bilo pet ili deset puta, znam samo da je u više navrata. Na kućnoj adresi nismo bili uspješni, jer nas nije puštao u stan, a nemamo nadležnost ulaziti u stanove. Njegova obitelj nije bila spremna prihvatiti pomoć koju smo mi nudili, odnosno da ga nagovorimo na liječenje", kazala je Boteri. Dodaje da se "jednostavno radi o teškom psihičkom bolesniku koji je odbio pomoć" i kojega se nije moglo hospitalizirati.

Zakon kaže da se može hospitalizirati teškog psihičkog bolesnika i bez pristanka zakonskog skrbnika, ako sebi predstavlja opasnost

Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama kaže u svome 22. članku da dijete, maloljetna osoba ili osoba lišena poslovne sposobnosti, (u slučaju Matijevića radi se o treće navedenom slučaju), "može se iz razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka smjestiti u psihijatrijsku ustanovu i bez pristanka njenoga zakonskog zastupnika po postupku za prisilno zadržavanje ili prisilni smještaj predviđen ovim Zakonom".

To vrijedi za osobu "s težim duševnim smetnjama koja uslijed svoje duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba". Voditeljica Centra za pomoć braniteljima, priznala je da se radi o teškom psihičkom bolesniku.

A.B./I.M.
Foto: Arhiva

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara