Manolić je oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda Tomislava Karamarka iznošenjem "neistinitih činjeničnih tvrdnji" jer nije bila dokazana namjera klevete. Kako je obrana isticala, Manolić je u Nacionalu iznio svoje tvrdnje na temelju informacija od svojih suradnika koje je dobio dok je bio predsjednik Vlade 1990.-1991., a u čiju vjerodostojnost i istinitost nije imao nikakvih razloga sumnjati.

 

 

Na više ročišta održanih u sporu koji je Karamarko pokrenuo protiv Manolića bili su saslušani brojni svjedoci među kojima i bivši predsjednik Stjepan Mesić, bivši šef Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) Smiljan Reljić, bivši predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS) Krunislav Olujić i bivši načelnik zagrebačkog odjela centra Službe državne sigurnosti (SDS) Božo Kovačević.

 

Mesić je svjedočio da mu je prvi ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac rekao da je Karamarko bivšoj sigurnosnoj službi bio interesantan zbog svojih veza s katoličkom organizacijom Mi te da je u tom kontekstu Manolić spomenuo i Karamarka, ali "da njegova uloga nije bila značajna".

 

Reljić je kazao kako nije imao konkretnih saznanja o Karamarkovoj povezanosti s bivšom Službom državne sigurnosti (SDS), no i da je moguće da je netko bio suradnik Službe, a da dokumentacija o toj suradnji "nestane". Olujić je potvrdio je kako je o navodnoj Karamarkovoj povezanosti s Udbom prvi put čuo još negdje 1992. i to u saboru, a bivši načelnik zagrebačkog odjela centra Službe državne sigurnosti (SDS) Božo Kovačević posvjedočio je kako Karamarko nije bio suradnik Udbe jer bi o njegovom navodnom vrbovanju treba postojati i trag u dokumentaciji bivših službi sigurnosti.

 

 

Kovačević je svjedočio nakon što su sudu od Hrvatskog državnog arhiva (HDA) dostavljeni materijali SDS-a o grupnoj operativnoj obradi "Trs" iz 1982. tijekom koje je Karamarko bio više puta pozivan na informativne razgovore, ali nakon kojih nije bio vrbovan jer je, prema Kovačevićem riječima, bio "nekooperativan". Prema Kovačevićevim tvrdnjama, Karamarko je u sklopu operativne obrade "Trs" bio jedna od važnijih veza u okruženju Stjepana Loze, glavnog predmeta "operativne obrade."

 

"Tomislav Karamarko nam nije predstavljao ništa posebno. Bio je samo jedan od dvadesetak osoba koje su kretala u krugu Stjepana Loze, a za svakog tko je bio u krugu Loze otvarao se file", rekao je Kovačević.

 

"Ne može netko tvrditi da je bilo tko bio doušnik Udbe no danas je tako u modi da se takve tvrdnje kažu, a da za te tvrdnje ne postoje dokazi", rekao je Kovačević dodajući kako se sve informacije iz grupne obrade "Trs" nalaze u Hrvatskom državnom arhivu.

 

 

Tužbu protiv Manolića, za kojega je tražio kaznu od 350 dnevnih dohodaka, Karamarko je najavio nekoliko dana nakon objave spornog intervjua u lipnju 2015. Manolićeve tvrdnje da je krajem 80-ih godina surađivao s tadašnjom Službom državne sigurnosti koja ga je ucijenila zbog veza sa sitnim kriminalcima, ocijenio je lažima i klevetama plasiranima u javnost "zbog političkih motiva i u predizborne svrhe".

 

Karamarko je tada tvrdio i da su neki bivši djelatnici SDS-a, koji su ga operativno obrađivali, spremni na sudu posvjedočiti da su Manolićeve optužbe na njegov račun lažne, odnosno da nije bio suradnik tajne službe bivše Jugoslavije, već je bio žrtva SDS-ove operativne akcije kodnog naziva "Trs". Osim Manolića, Karamarko je zbog spornog intervjua tužio i tjednik Nacional protiv kojega je nepravomoćnom presudom dobio 70.000 kuna.

 

Tomislav Karamarko nije bio na današnjem izricanju presude, a Manolić je kratko rekao "pobjeda je na mojoj strani" dodavši kako "argumenti Tomislava Karamarka u tužbi nisu bili održivi".