Foto: Index, Goran Stanzl/Pixsell

KLAUS DIETER MARTIN, suvlasnik kompanije European Coastal Airlines koja je u kolovozu - nakon afere koju je objavio Index - morala prizemljiti svoje hidroavione, ne prestaje šokirati javnost odlukama koje će svoj epilog, po svemu sudeći, dobiti tek na sudu. Ili točnije, na sudovima.

> Reagiranje Martina

Posljednja u nizu medijskih eskapada je objava u kojoj Martin za nesreću svojeg zrakoplova u lipnju prošle godine u kojoj su dva pilota smrtno stradala, a treći samo čudom preživio i ostao teško ozlijeđen krivi same pilote.

"Nesreća se dogodila jer su trojica kapetana zrakoplova zaposlenih u mojoj tvrtki, jedan Hrvat, jedan Indijac i jedan Srbin, bez ičijeg znanja uzeli ključeve aviona. Nikome nisu ništa rekli i ilegalno su pokrenuli avion koji je bio tehnički ispravan, ali je vjerojatno imao vode u spremniku za gorivo, što nije rijedak slučaj i zato se uvijek prije polijetanja provjerava spremnik i izvlači voda ako je ima. Imam svjedoke da oni to nisu provjerili, nego poletjeli“, ispričao je novinarima neki dan svoju verziju priče Martin. 

Iz ECE prije tvrdili da se na avionu obavljala poduka

No, na stranu što stručnjaci s područja civilnog zrakoplovstva tvrde kako je već tada Agencija morala do u detalja inspicirati sve avione kojima se koristi ECA (a ne samo 'uzorke' kao što je praksa, ako i to…), Martin će, dođe li s tom tvrdnjom na sud, imati priličnih problema u dokazivanju.

Naime, u samom preliminarnom izvješću Agencije za istraživanja nesreća u zrakoplovnom prometu piše da je „prilikom pregleda zrakoplova i motora nakon nesreće, u filterima goriva i rezervoaru pronađena znatna količina nečistoća koja je mogla omesti protok goriva i uzrokovati prestanak rada motora“, a što jasno ukazuje na razloge prestanka rada motora, što je dovelo do nesreće. Situacije je tim gora što je proizvođač spornog filtera još 2013. godine izvijestio da upravo s tim filterima postoje problemi (a ugradnja neadekvatnih dijelova pokazala se i godinu dana kasnije, tijekom Indexovog istraživanja, kao problem s kojim su se susretali ECA-ini tehničari).

Nadalje, Index je dokumentirao i objavio i praksu ECA da piloti lete bez valjane dokumentacije i da ih sam Martin na to potiče. Upravo na to se i odnosio dio prigovora pilota koji su, u konačnici, i otišli iz njegove kompanije.

Također, Martinu priču ruši i činjenica da su djelatnici ECA, primjerice, ondašnji šef marketinga (i prigodno glasnogovornik) Jan Albers, neposredno nakon nesreće novinarima sami potvrdili kako se na srušenom zrakoplovu obavljala obuka pilota.

Nadalje, činjenica je da je let kao takav prijavljen kontroli leta te da su bile ispunjene, a vjerojatno i postoje arhivirane, informacije o njegovoj prirodi. Iako u dokumentaciji, a što se navodi i u Izvješću o nesreći, nema plana leta, i dalje ostaju dokazi da je let prijavljen kao obuka.

Naime, plan leta koji sadrži sve informacije o ruti, visini, destinaciji, broju osoba, gorivu, opremi aviona, itd, ispunjava se kada se leti izvan aerodromske kontrolne zone, odnosno CTR-a. Međutim, upravo ako se leti samo unutar CTR-a, odnosno prave samo školski krugovi, izvodi polijetanje i slijetanje u smislu treninga, onda ne postoji obaveza popunjavanja plana leta već se samo tornju javlja namjera, dogovore detalji ako ih ima i ostaje se s njima na vezi.

A upravo to su piloti i učinili, jasno se vidi i iz Preliminarnog izvješća Agencije za nesreće. („Dana 25.06.2015. u 17:31 LT zrakoplov 9A-DLA javlja se aerodromskoj kontroli zračnog prometa u Splitu. Prijavljuje da je spreman za voženje i četiri leta u školskom krugu s produžavanjem. U 17:33:51 LT dobiva odobrenje za polijetanje, meteo podatke (vjetar iz smjera 290, 8 čvorova) te instrukciju da javi final, nakon čega polijeće.“)

Uglavnom, supruga poginulog pilota (koji je bio hrvatski državljanin iako Martin iz nepoznatih razloga navodi da je bio Srbin), bila je šokirana takvim Martinovim tumačenjem nesreće, no i dalje teško podnosi tu temu i ne želi javno istupati.

Ni Ivanu Raosu, pilotu koji je samo čudom preživio pad aviona i koji je nakon nebrojenih operacija i dalje teško ozlijeđen, ECA, Martin i Martinove priče nisu tema s kojom bi se svakodnevno i iznova, a pogotovo ne putem medija, bavio. Ima druge prioritete; pred njim je do oporavka još more medicinskih zahvata koje, doznajemo, prilično strpljivo podnosi.

No, sve je izvjesnije da će i Raos i obitelj poginulog mu kolege svoju istinu dokazivati na sudu. Kakve su namjere obitelji drugog stradalog pilota, indijskog državljanina rođenog 1987. godine, nije poznato. U krugovima bliskim ECA moglo se čuti kako je njegov otac, shrvan gubitkom, prije nekoliko mjeseci počinio samoubojstvo.

Sudski epilog ove strašne priče, doduše, i nije bilo teško predvidjeti; naime, nakon tragedije koja se dogodila njegovim djelatnicima Martin, kao predstavnik investitora, suvlasnik kompanije i njihov dojučerašnji šef, nikada nije u ime kompanije, a ni u svoje osobno, pokazao ikakav, i najmanji ljudski interes, niti im se obratio, a kamoli ponudio pomoć.

Martin tuži Agenciju

Ali zato je u međuvremenu odlučio podnijeti tužbu protiv Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo (CCAA), po čijem inspekcijskom nadzoru su - godinu dana nakon pada zrakoplova za obuku – i njegovi hidroavioni proglašeni tehnički neprihvatljivima, točnije - na avionima su utvrđeni nedostaci koji izravno ugrožavaju sigurnost putnika. Agencija je, prema našim informacijama, naglo postala zainteresirana za sigurnost ECA-inih hidroaviona dijelom nakon spoznaje da više ne mogu ignorirati istraživanje Indexa, a dijelom jer se morala suočiti s upitima (na istu temu – održavanje hidroaviona i njihova sigurnost) od strane EASA-e (European Aviation Safety Agency).

Martin je na sve to najavio da će od države tražiti 5,5 milijuna kuna, i to na ime naknade štete koju je ECA navodno pretrpjela u kolovozu i rujnu ove godine, nakon prizemljenja aviona. Kad je u pitanju navodna milijunska šteta, možda nije zgoreg spomenuti da je ECA lanjsku godinu završila s gubitkom od oko 30 milijuna kuna.

Prema posljednjim informacijama, upravo su Martina ostali investitori označili kao najslabiju kariku hrvatskog projekta i generatora problema zbog kojih kompanija, uz sav potencijal, ima priličnih problema ne samo s imidžem i negativnim publicitetom, već i s organizacijom posla, održavanjem, itd.