Foto: Hina, Index

DOK GLEDAMO obigravanja dvaju blokova oko Mosta, teško se ne sjetiti jedne izreke: "Karma is a bitch". Ili po "naški", u malo pristojnijoj varijanti – "Sve se vraća, sve se plaća". Mislim da je to poruka koja jednostavno najpotpunije i najtočnije opisuje poziciju u kojoj se danas nalaze i HDZ i SDP.

Vodstvu HDZ-a, a pogotovo Karamarku, se poput bumeranga vraća hladni rat koji su vodili sa čovjekom biranim na mjesto potpredsjednika stranke. Koji je kulminirao prijetnjama izbacivanjem iz stranke. Po Karamarkovim riječima, "on ga osobno ne bi izbacivao iz stranke", ali ne bi imao ništa protiv da prljav posao umjesto njega odradi Časni sud stranke, po prijavi nekog od priljepaka u vertikalnom uspinjanju.

Još jači feedback ima izjava koju je Karamarko izrekao prije nepuna dva tjedna, u jeku kampanje:

"Samo je jedna stranka sposobna mijenjati put Hrvatske i spašavati Hrvatsku, a to nisu nikakvi mostovi, mostići ni stazice i nikakav gospodin Bandić 365 dana puta 25 sati jer je to obmana, a glasovi za takve su glasovi za SDP."

Jadna Sanaderova kopija

Bila je to jadna kopija Sanaderovog izbacivanja HSP-a iz utrke za glasove desnice na izborima 2007. Da je HDZ nastupio sa nekim drugim kandidatom za premijera – nekim izaberivim, tj. nekime tko se kao Kolinda Grabar Kitarović barem na kratko može prodati kao umjereni centrist, a ne zagriženi desničar (što Karamarko na kraju krajeva, čak i nije, budući je političke pozicije mijenjao kao zmija staru kožu) – danas bi imali HDZ na vlasti.

S druge strane, Milanović je odradio Sanaderovu taktiku eliminacije takmaca na ljevici maestralno. Sve lijeve alternative su potučene do nogu. Posljednja dva tjedna kampanje školski su primjer zastrašivanja birača ljevice crnilom koje je bujalo iz HDZ-ove retorike. Jedina greška u koracima bila je koketiranje sa još većim crnilom u obliku Glavaša, no tema je došla prekasno da bi preokrenula biračke trendove. Iako svakoj iskrenoj osobi lijeve orijentacije u ustima nakon izbora ostaje prljavi i gorki okus servirane sirove pragme.

Milanovićev bumerang bačen je puno ranije

No Milanovićev je bumerang, koji mu se vraća u ovim pregovorima, bačen puno ranije – u prve tri i pol godine mandata. Sve ono neprovođenje reformi (poput teritorijalnog preustroja i / ili reforme javne uprave i promjene zakona o službenicima) koje je od Vlade tražilo upravo njezino biračko tijelo, vratilo se na ovim izborima u obliku Mosta.

Most je dobio izbore upravo na onim temama koje Milanovićeva vlada nije odradila, a mogla je. Doduše, treba biti pošten i priznati da je upravo te teme puno prije Petrova formulirao i u dokumente pretočio – Orah.

Zato je sada upravo tragikomično gledati vrpoljenje i uvjeravanje Zoranovih ministara kako su zahtjevi Mosta kompatibilni sa programom SDP-a. Pa upravo je Zoran Milanović, jahanjem na Tuđmanovim parolama, prije samo par mjeseci odbacio teritorijalni preustroj. Inzistirajući da je dvadeset i jedna birokratska polutvorevina jamac, ni više ni manje, nego li hrvatske državnosti. Dok je Bauk proveo četiri godine u fotelji ministra uprave, a da nakaradni zakonski okvir čuvanja "svetih krava" birokracije nije ni taknut.

I što sada?

I što sada kada se politika promašaja vratila na izborima poput bumeranga? Što bi bila najbolja opcija za ovu zemlju? Bi li se Most trebao prikloniti lijevoj ili desnoj strani? Ili niti jednoj?

Moje osobno mišljenje je da ponavljanje izbora nije dobra opcija. Politički akteri trebaju preuzeti odgovornost koja im je povjerena – na ovaj ili onaj način.

Ne vjerujem da u HDZ-u postoji i naznaka iskrene volje da se krene u reforme koje traži Most. Upravo bi enormna uhljebnička struktura te stranke najviše bila pogođena. Ne vjerujem niti da u vodstvu SDP-a postoji volja da se takve reforme provedu. Kada bi postojala, već bi bile provedene. No vjerujem da u lijevoj političkoj opciji – pogotovo među simpatizerima i širem članstvu postoji takva volja.

Zbog toga smatram da je najbolje rješenje za Hrvatsku formiranje vladajuće većine u koju će ući Most i Hrvatska raste – no s nekim drugim premijerskim kandidatom iz SDP-a. Legitimitet za takvu opciju je neosporan, baš kao što je i neosporna Milanovićeva nevoljkost da se u takav projekt iskreno upusti. Sirova pragma i gola borba za vlast jednostavno nisu dovoljno dobar motiv.

No, u stranci postoje ljudi koji bi se iskreno založili za reformski smjer, temeljen na istinskim socijaldemokratskim vrijednostima. Na mjesto premijera treba doći netko tko uistinu želi obavljati taj posao, a ne samo biti na toj poziciji.

A što ćemo sa Zoranom? Pa mogao bi za početak sa Sinišom i još jednim Sinišom osnovati stranku "SDP dr. Franjo Tuđman". Kako bi imao platformu za daljnje zastupanje liberalnog konzervativizma u Saboru. Ako ga ne budu previše boljele prepone

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala