SREDINOM prošlog tjedna Thompsonov menadžment uzjogunio se oko novinskih napisa koji su se pojavili vezano uz njegov koncertni posjet Austriji i Njemačkoj. Nije to bilo ništa posebno što već nismo mogli pročitati nebrojeno puta do sada. S jedne strane imamo liberalni dio medija koji će u svakom njegovom nastupu pronaći nešto sporno, a s druge njegov menadžment koji se od tih napada brani na njima svojstven način.
I zaista je razumljivo zašto bi netko na još jedan tekst o "vječnoj inspiraciji" reagirao nervozno ili revoltirano. Svatko tko se barem jednom drznuo osvrnuti na bilo što čega se ovaj mega-popularni autor dotakao, vrlo brzo postaje svjestan činjenice da je to rupa bez dna i da je stvoren "medijski monstrum" kojeg je nemoguće uništiti. Čak štoviše, kada bi vam životna misija bila komentirati Thompsona, nikada ne bi sjedili skrštenih ruku.
Bio bi to još jedan običan dan u svijetu Marka Perkovića, ali ovog puta i osobno sam prozvan u kratkom, ali odličnom tekstu neimenovanog autora. Naime, iako me autor (ili skupina autora) u tekstu nazvanom "Kordunašenje s portala Index" odbio imenovati, pošteno je pretresao svaku napisanu riječ. Razlog neimenovanja vjerojatno leži u činjenici da me autor smatra još jednim bezimenim piskaralom koji se ogriješio o MPT-a, a nije zgoreg spomenuti ni to da bi Hrvoje zvučalo prilično smiješno u trenutku kada povlačite paralele s tajnim službama i Miloševićem.
U moru tekstova koji se na dnevnoj bazi pojavljuju o liku i djelu "Jednog i Jedinog", menadžment se odlučio izabrati moj rad u masi sličnih, vještije napisanih i daleko bolje poentiranih
Moram priznati da me spoznaja o pojavljivanju ovog teksta na službenim stranicama MPT-a čini iznimno sretnim, pače "srećnim". U moru tekstova koji se na dnevnoj bazi pojavljuju o liku i djelu "Jednog i Jedinog", menadžment se odlučio izabrati moj rad u masi sličnih, vještije napisanih i daleko bolje poentiranih. No, sam izbor teksta mačji je kašalj kada se osvrnete na slikovite opise korištene da se umanji vrijednost teksta čija je primarna namjena ionako bila ismijati određenu pojavu, a nikako širiti političku propagandu s Pantovčaka ili nacionalnu (ili bilo kakvu drugu) netrpeljivost.
Iako smatram da je tekst Thompsonova menadžmenta načelno simpatičan i zabavan te da bi svaka reakcija na ovakav niz suludih i paranoičnih umotvorina bila suvišna, teško je ne reagirati, a gotovo nemoguće ne ismijati zaista nazadan način na koji se autor odlučio obračunati s neistomišljenicima. Smatrati da je neopisiva uvreda nekog nazvati Srbinom ili "pridošlicom s bivših osmanlijskih prostora" pojedincima nije strano, ali je tragikomično takvo što tretirati kao legitimno obrazloženje. Reći "on je Srbin" ili "takve treba poslati Jovanu Raškoviću" nije dovoljno da bi nekog diskreditirali, osim ako niste zatucana seljačina (ne seljak, ratar, ribar, stočar ili pastir) ili ako ne držite da je izgovoriti "Srbine" nešto što bi trebalo osramotiti svakog Hrvata koji "drži do sebe".
I to bi možda bilo sasvim očekivano od anonimnih posjetitelja službene stranice, ali ovdje je riječ o menadžmentu. To jest, iskreno se nadam da nije.
Drugim riječima, koliko se god njegovi menadžeri trudili prikazati Thompsona kao čovjeka koji promovira ljubav i tradicionalne vrijednosti (što u pravilu nitko ni ne osporava), u isto vrijeme riječ je o zadrtim pojedincima koji prepuni predrasuda i nacionalne netrpeljivosti reagiraju čak i na najbenignije članke koje možete smatrati glupim, neozbiljnim, loše napisanim, promašenim, nepotrebnim ili infantilnim načinom bavljenja pojedinim temama, ali prepoznati u tome tragove velikosrpstva ili "jugokomunizma" paranoično je i pomalo zastrašujuće.
Ne morate biti "udbaš", "hrvatski sljedbenik komunističke ideologije", "kordunaš" ili "pristaša Miloševićeva režima" da bi registrirali mržnju
Optužen sam i za "izjednačenje" naroda ovih prostora, u čem osobno ne vidim prevelik problem (vjerojatno zbog "jugokomunističkog sna iz kojeg se nisam probudio") iako to nije slučaj. Ipak, izjednačujem određene skupine s ovih prostora pa mi je podjednako antipatična i srpska i hrvatska i crnogorska i slovenska budaletina, a ovdje je riječ o apsolutnim budalaštinama.
Isto tako, "ubij Srbina" ne prepoznajem u himni, katedrali, Hrvatskom narodnom kazalištu ili pjesmama Marka Perkovića Thompsona već u povicima u crno zavijenih balavaca koji na koncertima vašeg izvođača urlaju "ubij Srbina", a od čega se isti ne ograđuje. Dakle, ne morate biti "udbaš", "hrvatski sljedbenik komunističke ideologije", "kordunaš" ili "pristaša Miloševićeva režima" da bi registrirali mržnju. Osim ako ne smatrate da je i "ubij Srbina" stari hrvatski pozdrav otvoren za slobodno tumačenje.
Sve u svemu, "kordunašenje" je nov pojam za koji nisam znao i ako ništa drugo, obogatili ste mi rječnik koji pati od kletih srbizama kao što je "bezobrazluk".
Srdačno Vaš,
Hrvoje Marjanović - Kordunaš