Tko je kriv za širenje ebole? "Ova epidemija je bila veliki ispit. Pali smo na tom ispitu"

J.C.

20:38, 05. listopada 2014.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Foto: FAH

"IZGLEDALO je kao scene koje bi Dante napisao". Riječi su to kojima je Tom Frieden, direktor američkog Centra za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti (CDC), opisao pomor koji je ebola izazvala u Liberiji.

Upravo je Friedenov posjet zapadnoj Africi, piše Washington Post u istraživačkom specijalu naslovljenom "Van kontrole: Kako su svjetske zdravstvene organizacije propustile zaustaviti katastrofu ebole", bio prekretnica u odnosu tzv. "civiliziranog svijeta" prema epidemiji koja je već odnijela više od tri tisuće života.

Direktor CDC-a bio je duboko potresen onim što je vidio u Africi. Kada se vratio u SAD, 31. kolovoza ove godine, telefonom je razgovarao s Barackom Obamom. Američkom predsjedniku kazao je da je vremena sve manje i da se SAD moraju angažirati u borbi protiv ebole. No, taj se razgovor vodio čak šest mjeseci nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) saznala da se smrtonosni virus širi Afrikom.

Problem je, opet, u novcu

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Kako je situacija tako grozno izmakla kontroli?", pitanje je na koje novinari Posta pokušavaju odgovoriti. Odgovor nije neočekivan - zbog novca.

Netom prije izbijanja epidemije ebole WHO, koja djeluje u sastavu UN-a i osnovana je upravo kako bi koordinirala međunarodne akcije u slučaju ovakvih kriza, ostala je bez dobrog dijela svojih sredstava, a time i bez usluga mnogih najboljih znanstvenika. Tek početkom kolovoza je Svjetska zdravstvena organizacija zbog širenja ebole u zapadnoj Africi proglasila stanje globalne krize.

"Mogli smo brže reagirati. Dio kritika je opravdan. Ali također trebe uzeti u obzir da je ova epidemija imala dinamiku širenja kakvu nikad ado sada nismo vidjeli. Svi smo bili nespremni", izjavio je Richard Brennan, direktor WHO-ovog Odjela za upravljanje u kriznim situacijama.

No, činjenica je da siromašne afričke države same nisu imale šanse u borbi protiv ebole. U pomoć su gotovo odmah priskočili Liječnici bez granica, ali ova organizacija nije mogla puno napraviti bez podrške međunarodne zajednice. Realnost situacije na terenu je takva, objašnjava međunarodna direktorica Liječnika bez granica Joanne Liu, da medicinsko osoblje nema dovoljno rukavica, zaštitnih odjela, osnovnih lijekova, ali ni radnika za transport tijela žrtava u mrtvačnice.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Strah se širi i brže od virusa

Da je međunarodna zajednica reagirala na vrijeme, bolest se mogla sasjeći u korijenu. No, kako to nije učinjeno, ebola se iz malenih afričkih sela, u kojima je epidemija krenula, proširila na milijunske gradove. I krenula je panika. "Ebola je jednako biološka pošast koliko i psihološka. Strah se može širiti još brže od virusa", piše Post.

Svjedoči o tome i Jerry Brown, direktor bolnice u Monroviji, glavnom gradu Liberije. Kada je započela epidemija ebole, Brown je, sasvim logično, naredio da se pripremi i izolira jedan odjel koji će biti posvećen isključivo tretiranju pacijenata zaraženih ebolom. "Doktore, tražite od mene bilo što i znate da ću to napraviti, ali neću raditi na tom odjelu", kazala je Brownu jedna od medicinskih sestara kada su početkom lipnja počeli stizati prvi pacijenti zaraženi ebolom.

I nije bila jedina. Druga sestra je odbila doći na posao, kazavši da ima glavobolju i ne osjeća se dobro. Treća je jednostavno rekla da je samohrana majka koja uzdržava dvoje djece i da ne može riskirati. Jedva je Brown pronašao sestru koja mu je bila spremna asistirati na dan kada su u bolnicu počeli pristizati prvi pacijenti. Rad u takvim okolnostima je afričkim liječnicima i međunarodnim kolegama koji su im priskočili u pomoć bio drastično otežan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jedva ih nagovorili da pomognu

Istovremeno, američki CDC i WHO vodili su rasprave o nadležnosti i bavili se birokracijom. Na prve konkretne korake ih je gotovo dva mjeseca kasnije jedva natjerala direktorica Liječnika bez granica Joanne Liu. Tek na njen nagovor je glavna direktorica WHO-a Margaret Chan posjetila zapadnu Afriku, te 8. kolovoza proglasila stanje globalne krize.

"Šest mjeseci nakon izbijanja najgore epidemije ebole u povijesti, gubimo borbu da je zauzdamo", kazala je Liu u govoru kojeg je u UN-u održala 2. rujna. Po prvi put je šefica Liječnika bez granica zatražila korištenje vojnih resursa u borbi protiv epidemije. Ranije se njena organizacija protivila takvom pristupu u slučaju zdravstvenih katastrofa.

"U pitanju je budućnost čitavog kontinenta", upozorio je i Jim Yong Kim, predsjednik Svjetske banke, a po zanimanju liječnik i stručnjak za zarazne bolesti. Upravo on je u središnjici Svjetske banke u Washingtonu sazvao sastanak na kojem se pojavilo oko 50 predstavnika američkih i međunarodnih institucija, između ostalog i Obaminog Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Tek nakon tog sastanka SAD su se aktivnije uključile u borbu protiv ebole, a Obama je najavio da u Afriku šalje pripadnike američke vojske zadužene za pružanje logističke podrške medicinskom osoblju. Ukupno su Amerikanci obećali 750 milijuna dolara pomoći, što u novcu, što u medicinskim potrepštinama.

"Epidemija ebole u zapadnoj Africi bila je veliki ispit za čitav svijet. Pali smo na tom ispitu", zaključuje šef američkog CDC-a, prihvaćajući barem dio krivnje za grozomornu statistiku: ebolom se do sada zarazilo najmanje 7470 osoba, a umrlo ih je 3431. Svaki zaraženi pacijent prosječno prenese bolest na još dvije osobe. Gotovo sigurno je da će se ebola nastaviti širiti i na druge države.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?