"Dragi Zagrebe grade!

Dao sam ti koliko sam mogao i znao ali došlo je vrijeme da se nakon 25 lijepih godina ipak rastajemo. Ne nisam se razočarao ali mislim da sam puno previše i izdržao biti tijelom i glavom tu a srcem i dušom u svojoj rodnoj Istri. Ti nećeš puno izgubiti ali ja ću jako puno dobiti povratkom doma. Da, iden ća, iden doma. 

 

Zahvaljujem se svima koji su se trudili da se osjećam kao da sam doma, ali nikada to nije niti bi moglo biti potpuno tako.  Fali mi puno toga Zagrebe što mi ti nažalost ne možeš dati ali nešto mi je ipak najvažnije, a to je MIR i osjećaj pripadnosti. Možda mi ni u Istri neće uvijek biti baš idealno, ali ću barem biti doma i bliže svojima. Ne mogu više sebe lagati i stvarno mi kad pređem Učku srce jače i brže tuče.  Kako god bilo Zagrebe hvala ti. Rado ću i dalje dolaziti u Zagreb, ali samo kao gost jer moje srce pripada gdje i moji nono Vide i nona Marija počivaju u miru. U Istri.

 

P.S.

Nisam vjerovao da bi mi mogle zadrhtati ruke i glas a kamoli da će mi suza krenuti ali DA i to mi se evo upravo dešava.  Hvala svima. I ovima i onima isto kao i mojima! Ljubim vas."