Foto: Igor Soban/PIXSELL

POSTOJI jedna izvrsna vijest u vezi natezanja između službenih Zagreba i Ljubljane oko arbitražne odluke o razgraničenju i svih tih višedesetljetnih drama oko Piranskog zaljeva i ostalih graničnih sporova između dviju država - veliku većinu građana Hrvatske i Slovenije uopće nije briga za to i ne pada im na pamet podleći nacionalističkoj histeriji koja se oko toga sustavno potpaljuje.

Većina političara i većina medija s obje strane je kroz godine učinila sve u svojoj moći da se Hrvati i Slovenci zamrze zbog nekoliko kvadratnih kilometara Piranskog zaljeva i Svete Gere, no Hrvati i Slovenci - osim nekih neizbježnih idiotskih izuzetaka - to jednostavno odbijaju učiniti.

Proteklih dana smo dobili najnovije primjere zapravo godinama standardnog političkog huškanja koje dolazi s obiju strana, kroz paradni potez zastupnika Janšine stranke SDS Jana Mahniča, koji je sazvao Odbor za obranu slovenskog parlamenta da raspravlja o vojnoj opciji provedbe arbitražne odluke, te izjave umirovljenog admirala Davora Domazeta Loše koji je u medijima fantazirao o tome koliko bi HV-u trebalo vremena da u vojnoj agresiji osvoji Ljubljanu (48 sati, smatra Lošo). Netko će reći da su to ispadi ekstremista, ekshibicionista i marginalaca, a iako obojica spomenutih sve to i jesu, to je u suštini nastavak godinama neizbježnog huškačkog folklora koji prati hrvatsko-slovenske granične sporove, u čemu se kroz niz neprimjerenih izjava ističe i slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec.

Budalaštine Joška Jorasa normalne ljude ostavljaju hladnima ili tjeraju na smijeh

Kroz godine se tako predlagalo da se u Piranski zaljev (pardon, Savudrijsku valu) pošalje topovnjača Petar Krešimir, Ivo Sanader i Janez Janša su kao premijeri dogovarali incidente da bi se za unutarnjopolitičke potrebe mogli busati u mačo prsa kao zaštitnici nacionalnih interesa, napadno se patroliralo policijskih plovilima sredinom zaljeva, ismijavalo se Sloveniju kao malu a Hrvatsku kao zaostalu itd., a o svemu tome se u većini medija s obiju strana izvještavalo u povišenom tonu. Mislav Togonal nije mogao odoljeti da u skoro svakom Otvorenom na temu graničnog spora krene lamentirati o nacionalnom teritoriju i implicirati veleizdaju svakoga tko je spreman na kompromis, Tihomir Dujmović je ispisao kilometre teksta o svetom hrvatskom moru koje smo platili krvlju itd. Slovenski ekstremistički redikul Zmago Jelinčić je pak svojedobno tražio u slovenskom parlamentu da se Istra i Žumberak proglase slovenskim teritorijem. Uspaljene tirade pojedinog ribara ili budalaštine Joška Jorasa normalne ljude ostavljaju hladnima ili tjeraju na (pod)smijeh.

Sve u svemu, desetljećima se zdušno i marljivo huškalo i hrvatske i slovenske građane da jedni druge zamrze zbog jednog zaljevčića, par planinskih baraka i ostalih beskrajno glupih graničnih sporova oko sitnica, ali to nije uspjelo. S obzirom na to da, budimo realni, ljude u regiji često i nije tako teško nahuškati jedne na druge nacionalističkom retorikom, u pitanju je divan izuzetak koji otkriva da većina Hrvata i većina Slovenaca cijelu tu dramu oko razgraničenja jednostavno ne shvaća ozbiljno. Svakom razumnom jasno je da postoji razuman kompromis oko tog prijepora koji odavno nije riješen isključivo zbog nesposobnosti vladajućih da to učine.

Većina građana Hrvatske i Slovenije odbija pasti u nacionalističku histeriju oko arbitraže

Slovenci i dalje masovno dolaze ljetovati u Hrvatsku i nitko im ne razbija automobile zbog “pogrešnih” tablica, Hrvati i dalje masovno odlaze u Sloveniju na skijanje i nitko im ne razbija automobile zbog “pogrešnih tablica”. Evo i sinoć su hrvatski košarkaši fanovi gledali kako Slovenija deklasira Španjolsku na Eurobasketu i navijali za susjede. Uzimajući u obzir koliko se oko arbitraže i razgraničenja diže napetost i potpaljuje lomača nacionalističke netrpeljivosti kroz godine, činjenica da građani obiju zemalja većinom nisu pali u histeriju međusobne mržnje sugerira da ima nade za sve nas.

Premijeri Slovenije i Hrvatske Miro Cerar i Andrej Plenković bi se stoga trebali ugledati na svoje građane, dogovoriti implementaciju arbitražne presude i završiti jednom zauvijek tu iritantnu sapunicu. Nema sumnje da će oni najglasniji i najluđi koji bi se dovijeka sporili, sve to proglasiti veleizdajom, ali većina Slovenaca i Hrvata svojim ponašanjem političarima poručuju da je ono što žele dobrosusjedski kompromis i dogovor. Još jučer.