''BIT će nemoguće adekvatno objasniti, u sljedećim desetljećima, kako je to bilo biti živ u vrijeme iscrpljujuće prve godine predsjedništva Donalda Trumpa.'' Ovim je riječima Stephen Collinson sa CNN-a sažeo svoju analizu prve godine mandata 45. američkog predsjednika. 

 

Trump je svoj status najkontroverznijeg predsjednika u povijesti SAD-a zacementirao svojim vulgarni, zatucanim, s obzirom na američku vanjsku politiku licemjernim i predsjednika nedostojnim ispadom o ''svim tim ljudima iz vukojebina'' poput Haitija, Salvadora ili afričkih zemalja koji dolaze u SAD, umjesto Norvežana koje Trump preferira. Trump, naravno, tvrdi da to nije rekao, još jednom očekujući da povjerujemo da upravo on govori istinu, a svi ostali lažu. Još bizarnije, očekuje da mu novinari povjeruju kad kaže da je ''najmanje rasistička osoba koju ste ikad intervjuirali''. 

 

Ako u to ne povjeruju, odnosno ne izvještavaju o njemu u snishodljivom, sramotno apologetskom stilu Fox Newsa - republikancima naklonjene televizije koju navodno gleda po cijeli dan - Trump će ih napasti kao lažne vijesti, nepoštene medije i neprijatelje američkog naroda, što već rutinski radi. Iz njegovih neprestanih djetinjastih ispada na Twitteru, pred kamerama ili u Bijeloj kući, o čemu kasnije redovito procure svjedočanstva njegovih zgroženih suradnika, jasno je da Trump naprosto ne može podnijeti kritiku ili nepovoljno izvještavanje na svoj račun. 

 

 

Bilo da se radi o famoznoj veličini publike na njegovoj inauguraciji prije gotovo godinu dana, njegovom bizarnom govoru pred izviđačima, pravdanju ''dobrih ljudi'' među nacistima na ubojitom prosvjedu u Charlottesvilleu, vijestima o razvoju istrage posebnog tužitelja Roberta Muellera o mogućoj sprezi njegove kampanje s Rusima ili eksplozivnoj novoj knjizi Michaela Wolffa Vatra i bijes, u kojoj se opisuje kaos Bijele kuće koju, prema citatu jednog visokog izvora, vodi ''idiot okružen klaunovima'', Trump redovito ''uzvraća udarce'', kako se sam hvalio u kampanji. Ali način na koji to radi, bez ikakvog obzira prema dignitetu funkcije koju obnaša, uz vulgarne uvrede, bezobzirne insinuacije, evidentne laži i nekontrolirane izljeve bijesa koji odaju patološki osjetljiv ego, zaista nije normalan za jednog predsjednika. Prema Fact Checkeru Washington Posta, Trump je iznio 1628 lažnih izjava - ili ''alternativnih činjenica'' - u 298 dana u Bijeloj kući, što je zapanjujućih 5,5 laži po danu. 

 

Podsjetimo, prvi čovjek SAD-a one koji mu se zamjere naziva nadimcima poput Pocahontas, Pokvarena Hillary, Čovjek raketa ili Šlampavi Steve, desecima milijuna svojih pratitelja tvita o novinarki Miki Brzezinski ''koja je vrlo gadno krvarila od facelifta'', o demokratskoj senatorici Kristin Gillibrand koja ga je ''molila za predizborne donacije (i učinila bi sve za njih)'', ili o bivšem glavnom strategu Steveu Bannonu koji je ''plakao kad je dobio otkaz i molio za svoj posao'' zato što je ovaj Wolffu rekao da je sastanak Trumpovog sina s ruskom odvjetnicom u Trump Toweru za vrijeme kampanje ''izdajnički i nepatriotski''.

 

U isto vrijeme, Trump sebe samog opisuje kao ''vrlo stabilnog genija'', unatoč znakovima koji ukazuju na suprotno, dok ga je državni tajnik Rex Tillerson prema tvrdnjama svjedoka otvoreno nazvao ''debilom'', a drugi neimenovani dužnosnik ''ne samo ludim nego i glupim''. Sve se ovo do prije godinu dana moglo zamisliti samo kao brutalna parodija, ne kao stvarnost. Praviti se da je Trump normalan predsjednik koji samo ima svoj posebni ''stil'' značilo bi ignorirati znakove za uzbunu koje daje svojim nekoherentnim ponašanjem i skandaloznim izjavama.

 

 

 

Amerika s Trumpom na čelu kao da je u trajnom izvanrednom stanju, s aferama koje se izmjenjuju na tjednoj, ako ne i dnevnoj bazi. Američki predsjednik, čini se, ne shvaća (ili ga nije briga) da Bijela kuća nije reality show poput Apprenticea koji ga je (dodatno) proslavio dvijetisućitih i da su skandali, kontroverze i teatralno šepurenje možda dobri kad je televizijska treš-zvijezda, ali ne i kad je predsjednik. Amerika i svijet su već dobrano umorni od Trumpovog ludovanja, od novih epizodi iz tragikomične sapunice koju bismo mogli nazvati Nećete vjerovati što je ovaj put izvalio, te od neizvjesnosti koju taj kaos proizvodi. U isto vrijeme, njegove neartikulirane izjave u intervjuima, svjedočanstva suradnika i gafovi poput onog kad je, kako se čini, zaboravio riječi američke himne, samo potiču odavno prisutne spekulacije o njegovoj mogućoj demenciji, od koje je bolovao i njegov otac Fred. 

 

Da, Trumpovi pristaše mogu biti zadovoljni njegovim političkim i ekonomskim učinkom, čija bilanca izgleda puno bolje nakon godinu nego nakon stotinu dana. Nezaposlenost je na najnižoj stopi u zadnjih 17 godina (4.1 %, što je ekvivalent pune zaposlenosti), BDP raste najbrže u tri godine, burzovni indeksi na Wall Streetu obaraju povijesne rekorde, a njegova porezna reforma, koja je smanjila porez na korporacije čak 14 %, već je dovela do većih plaća u mnogim korporacijama. Naravno, Trump je u svom stilu preuzeo punu zaslugu za to, kao i za pobjedu nad Islamskom državom u Siriji i Iraku, obnovu komunikacije između Južne i Sjeverne Koreje i sve ostale dobre vijesti u njegovom mandatu. Doduše, podrška koja je u prvih godinu dana u prosjeku bila manja od 40 % govori da mu većina Amerikanaca jednostavno ne vjeruje.  

 

Ali naglasimo još jednom, bila bi opasna pogreška fokusirati se samo na Wall Street ili vojne uspjehe, a zanemariti ozbiljnost pitanja koje sve više političara, analitičara, pa i psihijatrijskih i pravnih stručnjaka postavlja - je li Trump dovoljno uračunljiv za odgovorno obnašanje predsjedničke funkcije, ili ima kognitivne teškoće i/ili poremećaje ličnosti koji ga u tome onemogućuju? Je li previše neuk i nesklon ili nesposoban za učenje da bi je obnašao sposobno? Je li previše korumpiran, odnosno u dugu prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, koji mu je prema obavještajnim saznanjima definitivno pomogao dobiti izbore, a da bi je obnašao u skladu s američkim, a ne ruskim nacionalnim interesima? Je li prekršio zakon pri dolasku na vlast ili nakon njega, pokušavajući omesti Muellerovu istragu?

 

Sve ćemo te odgovore, nasreću ili nažalost, vjerojatno doznati u drugoj godini njegovog mandata. Čak i ako Trumpov mandat ne prekinu opoziv ili podizanje kaznene prijave, čak i ako ne bude imao katastrofalne posljedice poput nuklearnog rata sa Sjevernom Korejom ili izravnog gušenja slobode medija ili  obračuna s oporbom po uzoru na istočnjačke diktature, ostat će u povijesti zabilježen kao jedinstveno bizaran, opasan i sramotan eksperiment američkog demokratskog sustava. Kako u svojoj riječi urednika posvećenoj njemu zaključuje Observer, Trumpu se jednostavno ne može vjerovati. Jasno je da se on neće promijeniti nabolje te da je moguće samo saniranje štete, ali možemo se nadati da će njegova Republikanska stranka, Amerika, ali i svijet iz ovog debakla nešto naučiti.