Foto: Idex, martenscentre.eu

SVJETSKI dan slobode medija obilježava se 3. svibnja. Ovaj dan je ustoličen 1993. i na taj dan se medijski profesionalci okupljaju kako bi ocijenili stupanj medijske slobode u svijetu, raspravljali o problemima i izazovima s kojima se mediji susreću, i podigli svijest javnosti o važnosti slobodnih medija.

Cilj je i neposredno podsjećanje političara, posebice onih na vlasti o njihovoj dužnosti poštivanja i promicanja slobode izražavanja. Pravo na slobodu izražavanja je garantirano Univerzalnom deklaracijom ljudskih prava UN-a iz 1948.godine, Europskom poveljom o ljudskim pravima iz 1950. kao i Lisabonskim ugovorom iz 2009. godine. Bez slobodnog i neovisnog komunikacijskog ozračja, nemoguće je izgraditi i održati demokratsko društvo. Baš iz tog razloga se mediji odavno nazivaju „četvrtom vlasti“ u državi - predstavnicima građana, a kao balans zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti. 

Ubijeno 110 novinara

Tijekom prošle godine, više od 110 novinara u svijetu je ubijeno. Zabrinjavajući podatak je da više od jedne trećine svjetske populacije živi u zemljama gdje sloboda medija ne postoji. Ubojstvo osam novinara Charli Hebdoa početkom 2015. godine manifestacija je trenda koji je prisutan zadnjih godina, a koji se ogleda u pojačanom nasilju nad novinarima i pritiscima na njih. Medijske slobode u Europi su dovedene u pitanje. Nakon ubojstva novinara u Francuskoj, pod izlikom zaštite građana, vlasti su pojačale nadzor nad javnim medijima, a u nekim slučajevima i privatnim. Zabilježena je zloporaba kontra-terorističkih i kontra-obavještajnih mjera diljem Europe i urušavanje europskog modela slobodnih medija.

U mnogim zemljama su doneseni zakoni koji dozvoljavaju masovni nadzor, čime se narušava privatnost građana i ograničava sloboda govora. Jačanje desno i ekstremno-desno orijentiranih konzervativnih stranaka u Europi također ima utjecaja na ograničenje slobode medija.

Svake godine, neposredno prije obilježavanja Dana slobode medija, više istraživačkih instituta i medijskih organizacija objave analizu situacije globalno i ponaosob o stupnju slobode izražavanja i potencijalnim opasnostima. Među medijskim profesionalcima i istraživačima medija, visoko se cijene analize Reportera bez granica (RSF) i Freedom house-a (FH).

Hrvatska na poraznom 63. mjestu

Reporteri bez granica su u izvješću koje obuhvaća analizu događaja iz 2015. godine, Finsku rangirali kao prvu, a odmah iza nje je Nizozemska. Hrvatska je na 63.mjestu  (od 180 analiziranih zemalja) s prosječnom ocjenom 27.91. Ovaj pad za pet mjesta, nakon uzastopnog rasta prethodnih godina, nije drastičan, ali postavlja se pitanje na kojem će se mjestu Hrvatska naći iduće godine. Jer, od siječnja do danas, medijske slobode se svakim danom sve više ograničavaju.

S druge strane, Freedom House klasificira Hrvatsku kao zemlju „djelomično slobodnih“ medija. Interesantno je da se većina europskih zemalja nalazi u kategoriji zemalja sa “slobodnim” medijima. Izuzetak su sve zemlje Balkana (bez Makedonije) i Italija koje su “djelomično slobodne”te Makedonija i Turska koje su u kategoriji zemalja gdje mediji “nisu slobodni”. Koji su to kriteriji na osnovu kojih se rangiraju medijske slobode u različitim zemljama? I zašto su mnogi europski stručnjaci za medijsko pravo i slobodu izražavanja zabrinuti zbog medijske situacije u Hrvatskoj?

Glavni kriteriji RSB su medijski pluralizam, neovisnost, medijsko okruženje i postojanje autocenzure. Važni su još zakonodavni okvir, transparentnost i kvaliteta infrastrukture na kojoj se zasniva proizvodnja vijesti i informacija. FH, s druge strane, uzima u obzir tri elementa: političko, ekonomsko i pravno okružje. Ipak, u okviru ova tri elementa, sadržani su uglavnom svi kriteriji RSB-a, te se može zaključiti da su i rezultati slični.

Osim međunarodnih i europskih ugovora, sloboda izražavanja i govora je garantirana Ustavom Hrvatske, u članku 38, u kojem se navodi sloboda tiska, pravo na pristup informacijama i zabranjuje cenzura. Zakon o medijima također brani slobodu medija. Pa ipak, izmjene zakonskih okvira koje su napravljene tijekom pregovora za ulazak u EU nisu dovoljne same po sebi. Kako FH ističe, neophodna je implementacija, razumijevanje i društveno prihvaćanje ovih propisa. Zbog toga je npr. novinarima u Hrvatskoj i dalje teško zatražiti i dobiti informacije od političara na vlasti.
Osim toga, iako kleveta više nije kažnjiva zatvorom, nego samo novčanom kaznom, važan je čimbenik slobode govora, jer je broj tužbi protiv novinara za klevete i uvrede prilično veliki svake godine, a kazne znaju biti vrlo visoke.

Ekonomski aspekti medijskog sektora

Ekonomski aspekti medijskog sektora su važna kategorija kada je medijska sloboda u pitanju. Kritičko izvještavanje je ugroženo zbog uplitanja biznisa i osobnih interesa u strukturu medijskog vlasništva. Financijska kriza, loša ekonomska situacija, smanjen tiraža i prihod od reklama dovode do borbe zaštite interesa oglašivača. Novinari i urednici izbjegavaju kritiziranje političkih ili komercijalnih interesa koje zastupaju njihovi vlasnici.

Pored toga, zabrinjavajuća je koncentracija medijskog tržišta. Tržište najvećeg dijela hrvatskog tiska je pod kontrolom Europa Press Holdinga i austrijske Styrije. Ovakva koncentracija, koja bi se mogla usporediti s, na primjer, Italijom još jedan je od kriterija RSF-a za ograničenje medijskog pluraliteta, jer ovakva situacija doprinosi smanjenom broju slobodnih i neovisnih medija.

Iako je fizičko nasilje nad novinarima manje nego prije, uvrede i prijetnje su i dalje česta pojava. Najvidljivije i najmnogobrojnije su one na internetu, ali nažalost nisu jedine. O nedavnom verbalnom i fizičkom napad na Antu Tomića u Splitu izvijestili su mnogobrojni europski mediji. Pored toga, političari često nastoje utjecati i vršiti pritisak na novinare, a ako im to ne uspije pokušavaju ih javno diskreditirati.

Neovisnost HRT-a?

Upitna je neovisnost HRT-a, kao javnog servisa. Utjecaj vlade na HRT kritiziraju između ostalih RSF i FH, već nekoliko godina za redom. Učestali su politički pritisci na novinare i urednike, a nedavno razrješenje direktora i smjena svih urednika primjer je direktnog utjecaja politike na njenu neovisnost i politizacije HRT-a. Nažalost, ovo nije prvi put da se takve stvari na HRT-u događaju. Pored toga, nedostatak transparentnosti ne bi trebao postojati na javnom servisu. Zamjerke su također postojanje cenzure i niski profesionalni standardi.

Primjer je posljednja odluka HRT-a da ukine satiričku emisiju Montirani Proces. Ona je propraćena kao zabrinjavajuća među medijskim stručnjacima kako u zemlji tako i van nje. Politička satira se smatra jednim od osnovnih elemenata slobode izražavanja i samim tim, njeno postojanje je odlika slobodnog i demokratskog društva. Ipak, čini se da naši političari to još uvijek nisu naučili.

Negativno mišljenje Vlade na izvještaj o radu Vijeća za elektroničke medije i razrješenje ljudi koji su vijeće vodili, također je nedavno odjeknulo u javnosti. Neovisnost medijskih regulatornih tijela smatra se osnovom medijskog pluralizma i slobode i zato je Europska komisija želi zaštititi. U većini europskih zemalja, neovisnost regulatora se ne dovodi u pitanje.

Sramota u svijetu

Svi ovi nedavni događaji su burno propraćeni van zemlje i mnoge europske i svjetske novinarske udruge iskazale su zabrinutost za sve manje medijske slobode i neovisnost medijskih tijela. Takva politika nove Vlade i Ministarstva kulture utječe na stvaranje represivnog medijskog okruženje u zemlji.

U izvješću RSF-a objavljenom prije par dana, na rang listi slobode medija, Italija i Poljska su zabilježile drastični pad od oko dvadeset mjesta. U Poljskoj je razlog bio utjecaj vlade na neovisnost medija i ograničenje medijskih sloboda, a u Italiji učestalo nasilje nad novinarima i pritisci poličara i kriminala.  Ako se trend iz prva četiri mjeseca 2016. godine nastavi, neupitno je da nas iduće godine očekuje puno veći pad.

Pitanje je samo hoće li građani Hrvatske to slijepo i mirno promatrati ili će stati u obranu slobode medija i samim tim suvremene demokracije, koja se danas bez njih ne može ni zamisliti.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

*Lucia Vesnić Alujević je znanstvenica, doktorica komunikologije. Doktorat u oblasti političke komunikacije obranila je 2011. na Sveučilištu u Gentu, u Belgiji. Radila je u Europskom Parlamentu i Zajedničkom istraživačkom centru Europske komisije. Članica je više međunarodnih istraživačkih mreža i projekata. Objavila je preko 30 međunarodnih znanstvenih radova.