USPOREDBA IRSKE I HRVATSKE "Postoje zemlje u kojima ljudi nisu nesretni i zli jedni prema drugima"
Foto: Facebook, 123rf
TEST za prvašiće koji je zbunio mnoge roditelje jer ga smatraju preteškim za svoju djecu ovih je dana izazvao brojne kritike i rasprave.
Upravo je ta tema potaknula majku blogericu koja živi u Irskoj da na stranici Zagreb-Dublin usporedi obrazovni sustav Hrvatske i zemlje u kojoj živi i gdje njezina djeca pohađaju školu.
"Irce krasi nevjerojatno samopouzdanje"
"Kada sam prvi puta uočila nevjerojatno samopouzdanje kod mlađe kolegice, mislila sam da je to stvar izvanredne podloge u znanju u kombinaciji s karakterom. Kada sam počela isto samopouzdanje primjećivati kod većine Iraca, počela sam se pitati u čemu je stvar.
Naime, iako neke kolegice doista imaju izvanredno znanje i podlogu za samouvjerenost, većina ih ima polovično ili čak vrlo loše znanje, no nastup – fascinantan – sve zna, sve može, sve je probala raditi, a onda kada treba odgovoriti na konkretno pitanje ili riješiti konretni problem – doslovno nema pojma", piše blogerica iz Irske.
Objasnila je osnovnu razliku između školstva u Irskoj i školstva u Hrvatskoj.
Samopouzdanje, a ne kažnjavanje
"Ovdje se u školama jako pazi na emocionalni razvoj, jako se pazi na odnos prema djeci. Na testovima nema trik pitanja – ono što se uči na nastavi, to se ispituje na testovima. Kakav god rezultat testa bio, djeci se naglašava upravo pozitivna strana rezultata: bravo, napisao si čak 50% testa! Ne kažu – to je jako loše, pola testa si napisao krivo. Na kraju godine ako ne postignu fenomenalne rezultate, neće pasti razred, neće im se desiti da se ne mogu upisati u srednju školu. Savjetovati će ih se da se razvijaju u onim predmetima koji ih zanimaju. Ako nisu dobri u nekom predmetu, jednostavno ga neće morati učiti, ne dovode ih u situaciju da godinama uče predmete koje mrze.
Učiteljica neće polovici prvašića dati jedinice iz testa, jer zna da time neće ništa korisno postići osim im uništiti samopouzdanje.
Šta se dešava ako godinama tjeramo djecu da uče predmete koji im ne idu, koje mrze ili koji ih ne zanimaju i zbog toga ih kažnjavamo lošim ocjenama? Osim što te predmete ionako ne nauče, godinama smo djecu učili da su loši, da su neuspješni: godinama im polako ali sigurno uništavamo samopouzdanje.
Ovdje, svako dijete hvali se upravo za onaj segment u kojem je uspio i potiče ga se da se razvija u tom segmentu, ne kudi ga se zbog nečega što je napravilo loše", objašnjava.
"Postoje nacije koje znaju živjeti sretno"
"Naviknuti stalno tražiti greške jedni drugima, stalno ukazivati na ono što ne valja kod drugih, dobili smo naciju nesigurnih, iskompleksiranih i nesretnih ljudi koji uopće ne primjećuju u koliko lošoj atmosferi žive. Imamo naciju ljudi koji jedva čekaju da susjedu krepa krava ili da kolegi podmetnu nogu. Naciju koja ne može shvatiti da se negdje lijepo živi, čiji ljudi smatraju da su priče iz Irske neistinita propaganda.
Naravno da nam se iz perspektive svakodnevnog širenja stresa, negativnosti i mržnje, Irci čine kao nacija napušenih ljudi. Ma nisu napušeni, samo nisu izluđeni stalnim kritikama, dramama i strahovima.
Doista ne mora biti tako, postoje nacije koje znaju živjeti sretno.
Postoje zemlje u kojima ljudi nisu zli jedni prema drugima", zaključuje blogerica z tekstu na stanici Zagreb-Dublin.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati