Foto: Hina

"POSEBNO se skreće pozornost na to da je prije, za vrijeme i poslije, na području održavanja komemoracije na Bleiburškom polju zabranjeno isticanje bilo kakvih tekstualnih, fotografskih, usmenih ili bilo koje druge vrste poruka s političkim sadržajem, nošenje bilo koje vrste odore, njezinih dijelova ili vojnog znakovlja, ili njezinih imitacija, posebice vezanih za vojske Sila osovine ili njezinih saveznika tijekom Drugog svjetskog rata", jedno je od pravila za ponašanje koje su jutros na konferenciji za novinare pročitali članovi nečega što se zove Počasni bleiburški vod.

Simpatizeri NDH koji svoje simpatije prilično neuspješno godinama prikrivaju komemorativnim skupom s podrškom sabora i crkve, za vikend idu na izlet u Bleiburg, a s austrijskim vlastima ove godine nema zajebancije. Stoga je bilo potrebno naglasiti kako u Austriji trebaju, evo novosti, poštovati tamošnje zakone.

Ili da još više pojednostavimo, ono što bi u zdravorazumskom svijetu trebalo biti jasno kao dan, a to je da je neprimjereno nositi odore nacista ili nacističkih saveznika, u Hrvatskoj treba upozoravati na konferenciji za medije. A ni to ne bi napravili simpatizeri kvislinške NDH da austrijske vlasti nisu u više navrata najavile kako neće tolerirati nacizam u svom dvorištu.

U isto vrijeme, svega par stotina metara ili koji kilometar dalje, gradom je marširalo nešto što se zove Besmrtni partizanski odred, slaveći obljetnicu oslobađanja Zagreba. Njih dvjestotinjak okupilo se na Trgu žrtava fašizma i došetalo do bivšeg trga za mnoge od njih nikad prežaljenog Tita, pjevajući partizanske pjesme i mašući zastavama Hrvatske, Europske unije i Jugoslavije.

"Po šumama i gorama
naše zemlje ponosne
idu čete partizana,
slavu borbe pronose", pjevali su sudionici o zemlji koja više ne postoji.

Ustaše se, dakle, spremaju na Bleiburg, a partizani marširaju Zagrebom i pjevaju. Nepoznat netko zabunio bi se i pomislio da se radi o, jel, 1945. godini kad su poraženi pripadnici nacističke NDH, s isprepadanim civilima, bježali prema Austriji dok su partizani ulazili u oslobođeni Zagreb.

No u zemlji u kojoj Drugi svjetski rat nikad ne prestaje ove se priče provlače i, evo, 2018. godine.

A sve to u zemlji koja je do grla u problemima i iz koje ljudi svakodnevno bježe u zemlje u kojima je, osim kalendarski, 2018. godina u glavama ljudi.