Screenshot: Index

IAKO se hrvatske vlasti prave da se ne događa ništa, u 14 sati počelo je čitanje presude o graničnom sporu Hrvatske i Slovenije. Sudac je, kako je obrazloženo u presudi, Sloveniji dodijelio gotovo tri četvrtine Piranskog zaljeva te otvoren prolaz do otvorenog mora preko takozvanog "junctiona", koridora širine 2,5 nautičke milje preko kojeg će slovenski brodovi moći nesmetano ploviti.

Hrvatska, koja je sporazum o arbitraži potpisala krajem 2009. godine, preklani se povukla jer je Milanovićeva vlada zaključila kako je proces arbitraže nepovratno kontaminiranom teškom slovenskom povredom arbitražnog postupka. Danas u sudnici nije bio nitko od predstavnika hrvatskih vlasti, a bit će zanimljivo vidjeti kako će se postaviti prema ovoj odluci koju donosimo u nastavku.

U 14 sati počelo je čitanje uvoda u kojem sudac Gilbert Guillaume navodi koje su ovlasti suda i tko im je dao.

"4.11.2009. premijerka Hrvatske i premijer Slovenije potpisali su arbitražni sporazum, svemu je svjedočio švedski premijer. Arbitražni sporazum su kasnije ratificirale Hrvatska i Slovenija, a u skladu s Ustavnom procedurom. Tako su dali ovlasti tribunalu da odredi granice na kopnu i moru. Hrvatska i Slovenija su se složile da će presuda biti obvezujuća za obe strane", rekao je sudac u uvodu.

"Kao što je običaj, pročitat ćemo samo ključne dijelove presude, a ostatak ćemo sažeti. Cijela presuda u elektroničnom obliku bit će dostupna odmah nakon ročista. Izostavit ću dijelove presude koji se odnose na povijest arbitražnog sporazuma. Umjesto toga, odmah ću prijeći na odluku tribunala u pogledu kopnene granice dviju zemalja. Tribunal razmatra pravo koje određuje granicu. U ovom slučaju, stranke su se složile da granicu treba utvrditi prema međunarodnom pravu", rekao je sudac.

"Tribunal smatra da su katastarske granice u principu granice između dviju država", rekao je sudac koji će prvo reći odluku za manje važne, kopnene sporne točke na tromeđi Hrvatske, Slovenije i Mađarske.

"Katastarske granice trebaju se poklapati s republikama. Granica svake države mora biti definirana općinama i to su one definirale unutar svojih katastarskih distrikata", objasnio je sudac.

"Prihvaćajući ovu terminologiju, tribunal razmatra jesu li katastarske granice u ovim okvirima, a onda gleda i povijesne izvore. U slučajevima gdje se ne može uspostaviti vlasništvo, tribunal donosi odluku na temelju efektivnosti lokalnih vlasti", objasnio je sudac.

Regija Mure i Istarska regija

"Ova diskusija proteže se na više od 500 paragrafa. U regiji Mure granice se poklapaju s katastarskim granicama. Što se tiče regije Mura, međunarodna granica se poklaapa s katastarskim granicima. Ustav iz 1931. na koji se poziva Slovenija ne definira granicu između Drave i Save nego je granica Badovine bila vanjska granica koja odgovora katastarskoj granici. Tribunal smatra da dokumenti ne podupiru slovenski zahtjev u ovom dijelu. Granica na lokaciji koju je identificirao Tribunal ucrtana je u karti koja se nalazi u presudi", kaže Tribunal za spor oko granice na rijeci Muri.

Slovenske Gorice

"Granica u području Raskrižja prati katastarske granice i u tom smislu modifikacija katastarske granice 1946. nikada nije implementirana. Tribunal zaključuje da zapisnik iz 1955. nije odgovarao onome što je bilo zahtjevano i to se ne može uzeti u obzir. Granica slijedi katastarske granice kako su bile prije zatražene modifikacije", pročitao je sudac.

Rijeka Sava

"Što se tiče spornog područja u Savu, tribunal se poziva na izjavu iz 1909. da će granica ići sredinom rijeke", kaže sudac.

Sveta Gera

"Tribunal zaključuje da se katastarske granice poklapaju s granicama hrvatskih i slovenskih distrikata i smatraju da je ta granica ustanovljena kao postojena granica. Tribunal je razmotrio i hrvatski zahtjev da slovenski vojni kompleksi ne smiju ostati na hrvatskom teritoriju. Mi zaključujemo da je to dio hrvatskog teritorija, ali nemamo jurisdikciju da bi odgovorili na ovaj zahtjev Hrvatske", pročitao je sudac.

Piranski zaljev

"Slovenija tvrdi da je zaljev imao ulogu unutarnjih voda Jugoslavije prije raspada Jugoslavije. UN-ova konvencija o pravu mora ne isključuje mogućnost zajedničke granice više država. Slovenija tvrdi da su granice u tom zaljevu u skladu s principima koje idu u korist Sloveniji za područje cijelog zaljeva, a Hrvatska to osporava. Hrvatska kaže da to ne mogu biti međunarodne vode jer su to bile teritorijalne vode Jugoslavije. Tribunal je razmatrao je li se zaljev sastojao od unutarnjih voda prije raspada Jugoslavije. Tada je obala pripadala jednoj državi i bila je u skladu sa Ženevskom konvencijom o granici na moru, to su bile unutarnje vode Jugoslavije. 1987. Jugoslavija je donijela zakon, prema tome zaljev nije unutar unutarnjih voda. No Hrvatska tvrdi da Jugoslavija nikada nije povukla granicu koja zatvara zaljev i nikada nije izdala službenu kartu. Prema Hrvatskoj, zaljev nikada nije postao područje unutarnjih voda. Suprotno hrvatskim tvrdnjama, Ženevska konvencija nije izdala zahtjev za tiskanje karte. Tribunal zaključaje da je 1991. zaljev bio unutarnja voda Jugoslavije. Raspad Jugoslavije i prijenos prava na Hrvatsku i Sloveniju nije zahtjevao promjenu statusa", poduže izlaganje počeo je sudac.

"Strane se slažu da nije bilo formalne podjele zaljeva između republika prije raspada Jugoslavije. Također se slažu da nije uspostavljeno zajedničko pravo upravljanja zaljevom pa je delemitacija utvrđena po efektivnosti na dan proglašenja nezavisnosti. Obe strane se pozivaju na policijske patrole. Slovenija smatra da je cijeli zaljev slovensko područje, a Hrvatska tvrdi da ima pravo jurisdikcije na jugozapadnom dijelu zaljeva te da se slijedi središnja crta razgraničenja", rekao je sudac.

"Tribunal zaključuje da su slovenske vlasti organizirale upravljanjem dijelom područja od 1961. do 1991., a Hrvatska nije usvojila nikakvu regulativu ni organiziranje. Tu je i policijsko upravljanje, Slovenija je upravljala teritorijem s dva plovila, a u dvije prilike slovenske vlasti su privukle pozornost hrvatskih vlasti na rizik ilegalne migracije s njihova teritorija. Hrvatska je predala dokaze da je umaška policija patrolirala ovim područjem. Hrvatska spominje pomorsku nesreću iz 1973., tu je u pitanju bio talijanski tanker koji se nasukao na hrvatskoj obali. Plovilo su pregledale hrvatske vlasti i da je naredba vlasniku broda da se makne iz zaljeva bila izdana od strane hrvatskih vlasti te da je Hrvatska pokrenula proces uklanjanja nafte iz broda. Nema sumnje da Hrvatska polaže pravo na taj dio zaljeva, ali tribunal je zaključio da je nesreća prvo detektirana od strane slovenskih vlasti. Tri tjedna ništa nije napravljeno da se područje očisti, a tek na zahtjev Slovenije u Kopru je organiziran sastanak da se nafta ukloni. Naftu je uklonila brodica policije iz Kopra", rekao je sudac.

"Mjere su poduzete od strane obje stranke", kaže.

"To pokazuje da je u to vrijeme slovenska policija bila aktivnija i angažiranija od hrvatske policije", kaže sudac.

"Granica u zaljevu će biti ravna linija koja povezuje točku usred zaljeva", rekao je sudac i pokazao kartu prema kojoj se vidi da je Slovenija dobila veliku većinu zaljeva.

Čitanje morske granice

"To je bilo to po pitanju granice na kopnu, sad se prebacujemo na morsku granicu", poručio je sudac.

"Tribunal mora ustanoviti morsku granicu prema načelima međunarodnog prava", kaže sudac koji je predstavio karte koje su uručile dvije zemlje, a na temelju kojih je donesena odluka. 

"Hrvatska je predložila liniju od ušća Dragonje do Tršćanskog zaljeva. Slovenija predlaže liniju od rta Savudrija do crte 12 nautičkih milja zapadno od rta", predstavio je problem sudac.

Prema ranije prikazanoj karti jasno je da je Slovenija dobila veliku većinu zaljeva.

"Temeljno značenje riječi "junction" je mjesto gdje se spajaju dvije ili više stvari. Engleski riječi ne pružaju dokaze da ta riječ znači smjer kao što to tvrdi Hrvatska. Upotreba te riječi u arbitražnom sporazumu se ne mijenja ni po pitanju riječi "to". To je jedna gramatička cjelina u engleskom. Ta riječ, zaključuje tribunal, označava fizičku lokaciju između dva ili više područja. U ovom slučaju označava vezu između ter. mora slovenije i područja talijanskog i hrvatskog mora. To je linija. Primjerice "junction" između Sredozemlja i Atlantika je područje Gibraltara", objasnio je sudac.

"Trenutno nema mjesta gdje je teritorijalno more Slovenije direktno spojeno na otvoreno more, ono se oslanja na more Hrvatske ili Italije. Tribunal ima dužnost odrediti slovenski "junction" i mora to učiniti u skladu s međunarodnim pravom", kaže sudac.

Slovenski izlaz na otvoreno more

"Tribunal je uzeo u obzir sve relevantne okolnosti obje strane, važno je da Slovenija ima pravo pristupa, a tu je i pitanje jurisdikcije brodova i zrakoplova, na sjevernom Jadranskom moru. Odlučujemo da je junction slovenskog teritorijalnog mora i otvorenog mora je područje gdje zrakoplovi i brodovi imaju ista prava kao na otvorenom moru. To je područje od 12 nautičkih milja izvan voda Hrvatske i Slovenije. Na tom području vrijedi posebni pravni režim, tribunal će ovo područje nazivati područjem junction. To područje će biti široko 2,5 nautičnih milja. Dakle, sud je odredio izlaz Slovenije na otvoreno more, a to je prikazano na ovoj karti.

"Slovenija ima slobodu izlaska na otvoreno more. Tu se računa sloboda kretanja, zrakoplova, brodova, kablova i cjevovoda. Te se slobode odnose na sve civilne i vojne brodove bez obzira na nacionalnost. Uživanje ovih prava ne odnosi se samo na slovenske letjelice i brodove već i na brodove i letjelice koji putuju pod svim drugim zastavama. Zrakoplovi i brodovi imaju pravo koristiti područje junctiona kada putuju u Sloveniju ili iz nje. Ova sloboda ne uključuje istraživanje, eksploataciju niti upravljanje prirodnih resursa na području ovog junctiona. Zabranjene su i instalacije za znanstvena istraživanja. No pravo veze, komunikacije na području junctiona ne mogu se ukinuti ni pod kojim okolnostima", objasnio je sudac.

"Slobode na području junctiona se odnose kao da su na otvorenom moru", dodao je.

"Hrvatska mora zadržati pravo da zadrži svoju regulativu na drugim područjima svojih teritorajlnih voda. Kako bi rezultat bio pošten, neophodno je da na području junctiona hrvatska ima pravo reagirati na zahtjev diplomatskog časnika ili zapovjednika broda za pomoć od strane hrvatskih vlasti. Hrvatska na ovom području mora imati pravo po pitanju žrtava na moru", rekao je sudac hrvatska prava.

Obje države plaćaju trošak

"Trošak će zajednički platiti dvije države", dodao je sudac na kraju. Onda je počeo čitati cijelu presudu.

"Tribunal donosi odluku da Piranski zaljev ima status unutarnjih voda. Imao ga je u Jugoslaviji, a zadržao ga je i kasnije. Granica će biti ravna crta", ponovio je sudac u čitanju presude ono što je dvadesetak minuta ranije rekao u obrazloženju.

"Što se tiče junctiona, tribunal odlučuje da se njegove granice određuje s pet linija, a koje su navedene na slici", rekao je francuski sudac.

Zaključak

Sve što je sudac rekao zapravo se može svesti na nekoliko zaključaka. Slovenija je dobila tri četvrtine Piranskog zaljeva, to je više nego je dobila u dogovoru Drnovšek- Račan 2001. godine kad je Slovenija dobila 2/3 područja. Nadalje, Slovenija je dobila takozvani "junction", prolaz do otovrenog mora u kojem ima jednaka prava kao ostali.

Što se kopna tiče, Hrvatska je dobila granicu na Svetoj Geri. Sudac je rekao da je to područje unutar Hrvatske te da je slovenska vojarna na hrvatskom području. No, sudac je naglasio da sud nema jurisdikciju nad tim pitanjem. Osim toga, granica je na rijeci Dragonji, a tu je isto na malom dobitku Hrvatska.

Zanimljivo, sudac niti jednom riječju nije spomenuo izlazak Hrvatske iz arbitražnog sporazuma.

Cijelu presudu možete pročitati u nastavku.

Presuda međunarodnog arbitražnog suda u sporu između Hrvatske i Slovenije by Index.hr on Scribd