AKO JE izvrsnost kriterij na kojemu inzistira Ministarstvo obrazovanja kod oslobađanja od školarina, onda ona sigurno nije kriterij zahvaljujući kojemu se izabiru predstavnici studenata u Studentskom zboru. Dokaz je anamneza institucije koja po definiciji "jedina ima legitimitet" zastupati interese studenata, dakle ne apriorno i po svaku cijenu braniti svog financijera, Ministarstva obrazovanja, kao što se to moglo vidjeti zadnjih dana, ali i unazad desetljeće i pol.
Krenimo od novije povijesti. Članovi Studentskog zbora u Rijeci danas su se suprotstavili studentima blokiranog riječkog Ekonomskog fakulteta do te mjere da je, izvještava Jutarnji list, atmosfera bila na rubu fizičkog obračuna. Trgali su plakate koje je postavila Studentska inicijativa, a domar je na neko vrijeme zaključao osam studenata.
U zagrljaju sina državnog tajnika
Uzmimo, dakle, šefa riječkog Studentskog zbora - Vinkovčanina Tomislava Čengića, za primjer. Prije godinu dana došlo je do sukoba Inicijative studenata Sveučilišta u Rijeci sa Studentskim zborom koji ih nije podržao u prosvjedima. Zahtijevali su besplatan dodiplomski studij i poboljšanje provođenja bolonjskog procesa. Inicijativa je Zboru predbacivala nenamjensko trošenje proračunskog novca "po prijateljskoj osnovi" i organiziranje putovanja koja nisu u domeni Sveučilišta, poput onog u Međugorje.
Upravo fotografije s brojnih putovanja koje je Čengić hvastavo objavio na svom Facebook profilu donekle su objasnile što se radi s novcem namijenjenim riječkoj instituciji za obranu studentskih prava: osigurava se Čengićev osmijeh od uha do uha na pješčanim plažama u naručju sina Primorčeva državnog tajnika Radovana Fuchsa, koji čak i ne studira na Sveučilištu u Rijeci, nego u Zagrebu. Obišli su skupa Vijetnam, Kambodžu, Tursku, Australiju, gdje im se pridružio i tadašnji prodekan za poslovne odnose Medicinskog fakulteta Igor Prpić. Problem je u tome što su, tvrde studenti u Rijeci i dokumenti o financiranju putovanja dani nam na uvid, i Fuchs i Prpić putovali o trošku riječkog Studentskog zbora.
Svi na plažu!
Organizacija putovanja, kažu naši sugovornici iz Rijeke, zadesila je majku djevojke Nine Fuchsa, Mije Mijatović koja je također putovala s njima u Sydney. S druge strane, rezultati svjetskog natjecanja debatnih timova na Tajlandu ne daju razloga za osmijeh - Čengić je završio na 781 mjestu od njih ukupno 792.
Izvrsnost valjda objašnjava ozbiljno Čengićevo lice na jučerašnjem Rektorskom zboru na kojemu je sjedio tik uz ministra Dragana Primorca i rektora zagrebačkog Sveučilišta Alekse Bjeliša. Studentski zbor jednostavno ne razumije metode kolega s Filozofskog fakulteta koji ne znaju šutjeti i zanemariti obećanja ministra resora čije su se reforme zasad pokazale kao promašaj i koji se deklarativno zalaže za društvo znanja.
Čudni ljudi, čudnih zahtjeva
Stoga nije čudno ni priopćenje zagrebačkog Studentskog zbora kojim predsjeda politolog Ivan Bota, a koji je jučer propričao Primorčevim vokabularom - "Smatramo da prosvjednici, s obzirom da konkretno ne definiraju svoje ciljeve, niti imaju osobu koja iste predstavlja javnosti, ne preuzimaju odgovornost za eventualne posljedice prosvjeda te na taj način narušavaju i legitimno studentsko predstavljanje i organiziranje koje je u temelju svakog demokratskog društva".
Pa ipak ti vrijedni zborski studenti godišnje troše na milijune kuna proračunskog novca koje ne znaju objasniti Državnoj reviziji, a onda ni sami sebi ne znaju objasniti zašto njihovi anonimni kolege ne daju da se nastava održava sve dok ona ne bude dostupna svima koji su ju zaslužili pohađati - pod jedan, svojim znanjem na prijemnim ispitima i pod dva, temeljem poreza koje plaćaju njihovi besplatno obrazovani roditelji. Dakle, ne po rastućim cijenama za pretrpane predavaonice koje vode privatizaciji obrazovnih ustanova i prodavanju znanja.
Šampion izvrsnosti - Petar Bezjak
Vratimo se u povijest. Petar Bezjak možda je i najslavniji predsjednik Hrvatskog studentskog zbora, a operirao je 2003. godine i obožavao je riječ "izvrsnost" koju ovih dana obilato koriste zborski dječaci kojima dirigira ministar Primorac.
Mediji su bili puni desetaka tisuća kuna za koje se ne zna gdje su potrošeni i fakulteta koji za svoje projekte na natječajima nisu mogli izboriti ni kune.
Evo što je odgovorio kada je upitan po kojim su kriterijima odbijeni ama baš svi projekti pojedinih fakulteta, za kojih nije bilo niti lipe, a imalo se primjerice desetke tisuća kuna za plaćanje večera u Sheratonu i kupovinu nekakvih čamaca:
"To znači sljedeće, da ćemo pa i po cijenu da budemo vlastite žrtve, sami žrtve, težnje u izvrsnosti, tu izvrsnost provesti. Drugim riječima, to znači sljedeće: financirat ćemo ono i samo ono što doista vrijedi. Ukoliko ću ja osobno, ili moj projekt pri toj selekciji stradati, onda neka to bude zalog težnji za izvrsnosti."
Generaliziranje
No, takvo trošenje državnog novca nije pridonijelo njegovom svrgavanju jer je Bezjak, nanjušivši da ga žele smijeniti, uveo nova pravila glasovanja u poslovnik zbora koja onemogućuju izglasavanje nepovjerenja dok se i on sam s tim ne složi. Smijenio ga je tek posjet Mirku Norcu u zatvoru.
General Ante Gotovina je tada bio u bijegu, a taman kad je u Hrvatsku trebala stići Carla del Ponte predsjednik legitimne institucije za obranu studentskih prava odlučio je posjetiti osuđenog ubojicu i razvedriti mu uzničke dane sa puno pusa i pozdrava buduće akademske zajednice. Predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu je navodno pao mrak na oči od bruke, pa se odlučio riješiti vojnika Bezjaka.
Mi žderemo i ločemo, a vi šutite i trpite
Ali stranački dresovi predsjednika zagrebačkog Studentskog zbora ostali su isti - Bezjakovi nasljednici Mislav Banek, aktualni predsjednik HDZ-ove Mladeži i Darijo Škegro, član navedene, nisu se nimalo sramili nebesko plave, pa su se nakon mandata u zboru jednostavno prešaltali na dnevnu politiku.
Podsjetimo i da je prvi studentski zbor osnovan akademske godine 1996./97. temeljem posebnog zakona. Ubrzo je ustoličeno i običajno pravo - "žderi i loči na račun Ministarstva". Prvi predsjednik u Zagrebu bio je Branimir Majčica, zatim je izabran Krešimir Bračić pa Mario Panjičko. Panjičko i njegov član predsjedništva Zbora Marijo Musa, koji je ujedno bio jedini član Uprave Studentskog centra u Zagrebu, navodno su sebi i drugim kolegama iz vodstva Zbora isplaćivali dnevnice za putovanja na svoju ruku, davali novac za registraciju privatnih automobila i slično. To nikada nije ispitano do kraja, iako je Državna revizija dala negativnu ocjenu njihova poslovanja.
Izvrsnost, mantrajmo, samo izvrsnost ih zanima.
Ana Benačić
Foto: Facebook/Bruno Konjević (Cropix)/Novi list