Foto: FAH

NOVINAR portala Balkan Insighta Sven Milekić u nedavnom članku izvještava o kontroverznom filmu Jakova Sedlara punom neprovjerenih informacija i upitnih tvrdnji.

U nastavku prenosimo dijelove njegovog članka.

"Na optužbe organizacija koje predstavljaju manjine koje su bile žrtve u logoru Jasenovac o tome da podupire fašizam i ustaštvo svojim filmom "Jasenovac – Istina", redatelj Jakov Sedlar u utorak je u otvorenom pismu odgovorio da ne podupire ni fašizam ni komunizam te da ih smatra zlima. To je izjavio na Gradskoj skupštini Grada Zagreba dan prije nego što je trebao dobiti Nagradu Grada Zagreba za doprinos filmu i kazalištu u srijedu.

Ta je dodjela nagrade neodgovoran znak nepoštovanja žrtava fašizma u svijetu. U današnjem dobu "post-istine" teško je pronaći ispravne informacije u moru teorija zavjere i oprečnih tvrdnji, ali Sedlar je uvrstio previše "alternativnih činjenica" u svoj film, koje propituju ono što je znanstveno dokazano.

Nezavisna Država Hrvatska (NDH) utemeljena je kao marionetska država nacističkog režima 1941. godine, i dok je progonila Židove i Rome prema uputama iz Berlina, progon Srba bila je izvorna ideja NDH".

Broj žrtava

"U Jasenovcu ("balkanskom Auschwitzu") ubijeno je ili umrlo 83.145 ljudi između 1941. i 1945. godine, od toga 47.627 Srba, 16.173 Roma, 13.116 Židova i 4225 Hrvata. Sedlar je iznio niz izjava prema kojima su te brojke prenapuhane i dio jugoslavenske i srpske nacionalističke propagande.

Na početku filma Jasenovac se naziva radnim kampom za prikupljanje, što je taktika krajnje desnice kako bi se prikazalo taj režim u boljem svjetlu, dok se u službenim povijesnim izvorima Jasenovac naziva koncentracijskim logorom ili čak logorom smrti.

Film navodi broj od čak milijun žrtava, potekao iz nacionalističkih izvora, kao i službenu statistiku od 83.145 žrtava, i obje brojke naziva nepouzdanim. U filmu Sedlar nastoji dokazati da je broj bio puno niži i da je zapravo puno više bilo hrvatskih žrtava, što nije potkrijepljeno nikakvim znanstvenim istraživanjima. Uvelike ignorira srpske i romske žrtve dok priča o snažnoj "srpskoj mržnji prema svemu hrvatskom" za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a ustaše prikazuje zaštitnicima Hrvatske".

Iskrivljavanje slike

"Antifašistička liga Hrvatske optužila ga je da potiče mržnju prema Srbima tvrdnjama da su Srbi činili zločine protiv Hrvata prije i tijekom Drugoga svjetskog rata, npr. fotografijom navodne četničke jedinice (srpski nacionalisti iz toga doba) sa sloganom "Sloboda ili smrt", koja je zapravo iz Slovenije.

U vezi sa Židovima, Sedlar umanjuje značaj ustaških rasnih zakona i zločina protiv Židova, a ističe primjerice da je i Kraljevina Jugoslavija imala antisemitske zakone (što se zapravo odnosilo samo na obrazovanje), a da je antisemitizam potekao od Nijemaca, dok je žena bivšeg predsjednika Ante Pavelića bila Židovka (što nije dokazano).

Kako bi se dalje prikazala Pavelićeva briga za Židove, u filmu se prikazuje njegovo pismo Mili Budaku, ambasadoru NDH u Njemačkoj, u kojem ga moli za pomoć židovskom zarobljeniku u Jasenovcu. No, u pismu se nalaze neke nedosljednosti i moguće je da je riječ o krivotvorini, isto kao i navodna naslovnice novina Vjesnik iz 1945. godine, na kojoj piše da su komunisti krivotvorili činjenice o Jasenovcu. Zatim se u filmu tvrdi da su komunisti nakon ustaša imali tamo logor smrti do 1951. godine, a prikazuju se i dva navodna slovenska stražara otamo, ali lica su im zamućena, a i ne čini se kao da imaju 80 godina, koliko bi trebali imati.

Na kraju se navode lica i imena desetak istaknutih Hrvata koje se naziva "jugoslavenskim nacionalistima", čime se dovodi u pitanje svrha filma.  A i Sedlar je na kraju svojeg pisma izjavio da će fašisti izaći iz redova antifašista, tvrdeći da citira bivšeg britanskog premijera Winstona Churchilla, što je, provjereno, netočno", zaključuje se u članku.