Zašto nas Šeks mota oko malog prsta?
Foto: Arhiva Indexa
ZBOG čega je toliko važan Šeksov mali prst? Damir Polančec u više je navrata naglasio kako je Vladimir Šeks, najavljujući njegovu bezuvjetnu sudsku presudu, "počeo spuštati i podizati mali prst ruke". Zašto, pobogu? Da kopa nos? Da pročačka uho? Da naglasi svoju prijetnju ili se možda napravi fin? Je li možda Polančec tim detaljem želio potvrditi autentičnost sastanka? Ili je pak metaforički upozorio javnost kako Šeks vrti Hrvatsku oko malog prsta? Kao da to već nismo znali...
Lord Voldemort hrvatskog pravosuđa
U svakom slučaju, izgleda da Šeksov mali prst igra prilično važnu ulogu u razračunavanju sadašnjih i bivših HDZ-ovaca. Kao što je igrao proteklih dvadeset godina. U toj "partiji šaha", kako je objasnio ovih dana, Šeks je pomagao "bijelim figurama da poskidaju one crne s ploče", ne obazirući se pritom puno na sredstva. Cilj je uvijek bio primaran. Sve ostalo su nijanse.
Kao "Lord Voldemort hrvatskog pravosuđa" i "isukani mač procedure" Šeks oko vrata nosi brojne skalpove svojih žrtava: još pri osnivanju HDZ-a prevario je Marka Veselicu i pomogao Franji Tuđmanu da stane na čelo HDZ-a; zatim se zamjerio Tuđmanu, zareknuvši se kako će on biti taj koji će "donijeti demokraciju u Hrvatsku"; pa je izbacio Ivića Pašalića; pa je izbacio Ivu Sanadera; pa sada dovodi u pitanje njegov povratak u Sabor; pa malim prstom maše pred nosom Damira Polančeca. I eto ga sad, htjeli mi to ili ne, ispada da je Vladimir Šeks godinama činio usluge hrvatskoj demokraciji. Nedemokratskim metodama.
Riješio se Pašalića i Sanadera
Nitko se nije bunio kad je Šeks organizirao famoznu krađu glasova na Saboru HDZ-a, izbacujući Pašalića iz stranke. Bilo je to za dobrobit Hrvatske. Nitko se nije bunio ni kad je izbacio nekadašnju uzdanicu demokratske Hrvatske Ivu Sanadera iz stranke. I to je bilo za dobrobit Hrvatske. Nitko se nije bunio što je njegovo pravosuđe spremno dočekivalo sve one koji su bili određeni za odstrel: od Hrvoja Petrača do Vladimira Zagorca. Dokazi nisu smjeli stati na put napisanoj presudi. I to je bilo za dobrobit demokracije.
Pa neće javnost sada valjda plakati nad sudbinom Damira Polančeca? Čovjeka koji dosad nije imao razloga skanjivati se nad Šeksovim "malim prstom", sve dok nije njime dobio po nosu. Možemo eventualno plakati nad sudbinom države koja se nalazi u raljama ovakvog pravosuđa, ali nije li sudac Turudić lijepo objasnio: Polančec je osuđen zato što je kršio zakon, pa makar i na dobrobit države.
Šeks kao jamac demokratizacije HDZ-a
Šeksove metode mogu biti nedemokratske, ali čak i takve ponekad idu na ruku demokraciji. S jedne strane, Šeks manipulira Ustavom, Ustavnim i ostalim sudovima, zakonima, logikom, dobrim ukusom. A s druge se predstavlja - o užasa! - kao jamac demokratizacije HDZ-a. Taj zaključak teško pada na želudac, još teže na živce, ali ispada da je tako.
Naravno, ovakva praksa stvara plodno tlo za nove devijacije u vladajućoj stranci. Omogućava da nakon Pašalića dođe Sanader. Da nakon Sanadera ostane Šeks. Ali ono što je krivo izraslo, teško je naknadno popraviti. Može se samo posjeći i iznova posaditi.
I tako stižemo do paradoksa: isti onaj Polančec koji je godinama svjedočio Šeksovim manipulacijama, sada očekuje da neće postati žrtva tih Šeksovih manipulacija. Godinama je gledao kako HDZ kontrolira Mladena Bajića, onog koji "nije kukuriknuo", kako kontrolira sudove na svim razinama, kako "fiškalijama" osakaćuje parlamentarnu demokraciju, kako "desanaderatizira" stranku... A sada se zgraža nad Šeksovim "malim prstom".
Što je Polančec očekivao od Šeksa?
Što je Polančec uopće očekivao? Da će mu Šeks srediti oslobađajuću presudu jer je, kao što kaže Kosor, u dobrim odnosima s Turudićem? Da će mu garantirati "fer suđenje"? Pa dobio je "fer" suđenje: sudac je zaključio da je bivši potpredsjednik Vlade prekršio zakon unatoč tvrdnji kako je pritom državi činio uslugu. To je ono što se naziva "biti u rukama hrvatskog pravosuđa": kao vječita kletva koja je sada sustigla Polančeca.
To nužno ne znači da je neprijatelj našeg neprijatelja sada postao naš prijatelj. Jer Šeks se obračunava samo s onima koji smetaju. Ne državi, ne društvu, nego prvenstveno njemu i njegovoj stranci. Jučer se obračunao s Pašalićem, danas sa Sanaderom i Polančecom, a da pritom na hrvatskoj političkoj sceni - ni u vlasti, ni u oporbi - nema nikoga tko bi se mogao obračunati sa Šeksom.
Otud pogođena simbolika Šeksova malog prsta. Ne samo da nas sve mota oko njega, nego se njime s lakoćom rješava svojih protivnika. Koliko to govori o njemu, a koliko o protivnicima, drugo je pitanje.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati