Zašto vlada ne želi kupiti helikoptere za hitnu pomoć?

Zašto vlada ne želi kupiti helikoptere za hitnu pomoć?

Foto: 123rf/Index

VLADA je nedavno odlučila za oko 3 milijarde kuna kupiti polovne, 30 godina stare, borbene zrakoplove, no istovremeno uporno odbija nabavu puno važnijih letjelica - helikoptera za hitnu medicinsku pomoć, pa se smrtno ugroženi građani već godinama, kao vreće krumpira, prevoze vojnim transportnim helikopterima.

Godišnje 25 tisuća ljudi umre od srčanih i moždanih udara

Iako piloti vojnih helikoptera ulažu velike napore u spašavanje pacijenata, takav prijevoz nije adekvatan jer njihovi helikopteri nisu opremljeni svim potrebnim uređajima za hitna stanja i zbrinjavanje pacijenta već jedino služe bržem prijevozu - prebacivanju s otoka na kopno, ne funkcioniraju bez prethodne i naknadne upotrebe bolničkih kola

O ovoj temi razgovarali smo s Mladenom Turečekom iz udruge HELP koja već godinama zagovara uvođenje hitne medicinske helikopterske službe.

“Uporište za zahtjeve za uspostavom hitne medicinske helikopterske službe je Zakon o pravima pacijenata iz 2004. godine i Nacionalna strategija sigurnosti cestovnog prometa koja predviđa da bi se takva služba trebala uspostaviti. Oko 25 tisuća ljudi godišnje u Hrvatskoj umre od srčanih i moždanih udara, preko 300 osoba godišnje strada u prometu, godišnje imamo preko 18 milijuna turista… Sve te brojke govore u prilog uvođenju jedne ovakve službe”, kaže Tureček.

Za preživljavanje unesrećenog i smanjenje eventualne invalidnosti od izuzetne je važnosti da u bolnicu stigne na vrijeme. Medicinski helikopteri kakve koriste službe u inozemstvu mogu pacijentu pristupiti gotovo bilo gdje - na planini, plaži, nasred autoceste, u gradu….

Mladen Tureček, Udruga HELP

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Zlatni sat, traženo vrijeme od trenutka životne ugroze do dolaska u bolnicu, to vrijeme mora biti manje od 60 minuta da bi se smanjio invaliditet i povećalo preživljavanje. Liječnik u medicinski opremljenom helikopteru na poziv odlazi ugroženoj osobi, ma gdje se ona nalazila, stabilizira je i prevozi u bolnicu. Pacijent može biti bilo gdje, negdje u planini, nasred ceste, na nekakvom molu, na obali, usred grada…“, kaže Tureček.

Prema podacima njemačkog autokluba, koji je u toj zemlji nositelj helikopterske službe za hitnu pomoć, preko 60 posto intervencija odnosilo se na internističke i neurološke probleme pacijenata, što znači da tu vrstu službe treba jako veliki broj građana - ne koristi se samo za nesretne slučajeve na cestama.

Vojni transportni helikopteri nisu za prijevoz pacijenata

Hrvatska je trenutno pokrivena s dva vojna transportna helikoptera i jednim policijskim i oni djeluju uglavnom uz obalu. Kao što je već ranije spomenuto, oni djeluju čisto kao transport pacijenta koji se onda nerijetko prebacuje u cestovno vozilo koje ga vozi do bolnice.

“Trenutno takvu, neadekvatnu helikoptersku pomoć ima manje od 200 tisuća građana, dok je ostalih četiri milijuna nepokriveno”, kaže Tureček.

Za postizanje “zlatnog sata” Hrvatskoj bi bilo potrebno najmanje pet helikoptera s bazama od kojih bi tri bile na obali, a dvije u unutrašnjosti. Jedan helikopter opremljen za hitnu pomoć košta oko 5,5 milijuna eura, a udruga je prije nekoliko godina imala ponudu nabave na leasing u kojem bi pet letjelica s posadom dobila za 7,5 milijuna eura godišnje.

“Prema službenoj informaciji MORH-a cijena sata leta njihovog helikoptera MI-8 iznosi 52.825,60 kuna. Mi smo izračunali prosječnu cijenu sata leta medicinskog helikoptera na bazi četiri zemlje - Engleska, Austrija, Češka i Tajland) za helikopter EC-135 i ona iznosi 22.548 kuna. Znači pravi medicinski helikopter je za oko 30 tisuća kuna jeftiniji od ovog što imamo danas”, kaže Tureček.

Medicinska hitna helikopterska pomoć koštala bi 20 kuna po stanovniku godišnje

Troškovi ove službe, kaže Tureček, mogu se pokriti iz raznih izvora, i iznose svega 20 kuna po stanovniku godišnje.

“Naše želje su da ta usluga bude ‘besplatna’. Naravno, nema besplatnog, ali da ne bude na državnom proračunu. Da bude naplativo strancima. Kako financirati? Jedan dio novca može osigurati HZZO, dio novca može doći iz turističke takse, reklama na helikopterima, naplata usluge stranim turistima, donacijama... Taj novac, npr. 10 milijuna eura, nije nikakav problem. To je manje od 20 kuna godišnje po stanovniku, ili otprilike pet kuna po zaposlenom mjesečno”, kaže Tureček.

Potrebno je napomenuti i da Hrvatska već sada, za ovakav neadekvatan transport pacijenata vojnim helikopterima, prema izračunu udruge Help troši preko 40 milijuna kuna godišnje.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara