Zbog Čačićevog plana poskupljuje i cestarina!
Foto: Arhiva
VLADA Zorana Milanovića će vrlo brzo, u narednih godinu dana, autoceste kojima upravljaju HAC i ARZ dati u koncesiju na 30 godina. Kada kontrolu nad autocestama preuzme (najvjerojatnije strani) koncesionar, cestarine će poskupjeti.
Iako iz Banskih dvora dolaze poruke da će se cijena cestarina mijenjati samo zbog usklađivanja s inflacijom, ekonomska računica ne ide u korist takvim tvrdnjama. Privatni koncesionar koji će preuzeti 1050 kilometara hrvatskih autocesta ne samo da će prvom prilikom povisiti cestarine, već će i otpustiti manji dio radnika.
Koncesionari imaju manje radnika
Ako usporedimo poslovanje HAC-a i ARZ-a s poslovanjem dvoje privatnih koncesionara koji trenutno posluju u Hrvatskoj, Bina Istra i AC Zagreb - Macelj, odmah ćemo uočiti nesrazmjer u broju zaposlenih. HAC zapošljava 3,22 radnika po kilometru, ARZ 4,09 radnika po kilometru, AC Zagreb - Macelj 2,53 radnika po kilometru, a Bina Istra 1,7 radnika po kilometru.
Privatni koncesionari mogu si dopustiti manji broj radnika jer su dužni provoditi samo redovno održavanje, u što spadaju košnja trave, čišćenje snijega i slične djelatnosti. Izvanredno održavanje, poput asfaltiranja ili sanacije mostova i tunela obavlja se o državnom trošku.
Razlika u cijeni
Istovremeno, cestarina na autocestama koje su pod kontrolom privatnog koncesionara drastično je skuplja. Na autocestama HAC-a i ARZ-a se tako primjerice za 100 kuna može prijeći 217 kilometara. No, na autocestama kojima upravlja Bina Istra taj iznos bit će vam dovoljan tek za 196 kilometara. Najgore ćete proći kod AC Zagreb - Macelj, gdje za 100 kuna osobnim automobilom možete prijeći samo 125 kilometara.
Pod kontrolom koncesionara Bina Istra je i tunel Učka, u kojem vrijedi posebna cijena; za osobna vozila je ona 4,62 kune po kilometru. Usporedbe radi, za 100 kuna tunelom Sv. Rok (koji je otprilike jednake dužine kao i tunel Učka) možete proći 44 puta, a kroz tunel Učka za isti iznos možete se voziti tek 3,57 puta.
Nesrazmjer je još očitiji kod vozila IV. kategorije, šlepera i tegljača, koji donose najveću zaradu. Kroz tunel Sv. Rok tegljač može, za iznos od 100 kuna, proći 8,54 puta. Isti taj iznos nije mu dovoljan niti da jednom prođe kroz tunel Učka. Za sto kuna može, da budemo precizni, "odraditi" 61 posto tunela.
Naplaćuju više, a ne plaćaju PDV
Osobna vozila na autocestama koje kontroliraju HAC i ARZ jedan kilometar košta 0,37 kuna bez PDV-a. Na autocestama Bina Istre jedan kilometar košta 0,51 kuna, a na AC Zagreb - Macelj 0,80 kuna. Prolaz kroz Učku platit ćete posebno, i to 4,62 kune po kilometru. Ako se pitate zašto je cijena izražena bez PDV-a, odgovor je jednostavan - koncesionari su oslobođeni od plaćanja PDV-a državi!
No, iako ne plaćaju porez, korisnicima ponekad naplaćuju duplo ili tri puta veće cijene. Pogledajmo usporedbu cijene po kilometru za vozila IV. kategorije: 1,22 kune po kilometru na cestama HAC-a i ARZ-a, 2,25 kuna po kilometru na cestama Bina Istre, 3,58 kuna po kilometru na cestama AC Zagreb - Macelj.
Po kojoj logici se koncesija isplati?
Vlada se nada da će od davanja HAC-ovih i ARZ-ovih autocesta u koncesiju dobiti oko tri milijarde eura. Za taj novac potencijalni privatni koncesionar nesumnjivo će tražiti iste tržišne uvjete kakve imaju i druga dva privatna koncesionara u Hrvatskoj. Ukoliko to znači oslobađanje od PDV-a i veće cijene cestarina, na koncesiji gube i građani, ali i država.
Građani će autoceste morati plaćati skuplje, što znači i da će ih manje koristiti. Više prometa će biti na znatno nesigurnijim starim cestama, što statistički znači i više prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama.
A tu je onda i pitanje PDV-a, na ime kojeg je država od HAC-a i ARZ-a u 2011. godini utržila oko 430 milijuna kuna. Pod uvjetom da će intenzitet prometa u narednih 30 godina stagnirati (a vjerojatnije je da će se povećavati) država bi u tom razdoblju samo od PDV-a zaradila oko 13 milijardi kuna.
Tri milijarde eura nije dovoljno da se pokrije dug HAC-a i ARZ-a
Svakako treba napomenuti da iznos od tri milijarde eura, koji država planira namaknuti od koncesije, nije dovoljan niti da se pokriju ukupni dugovi HAC-a i ARZ-a, koji iznose oko 30 milijardi kuna. No, novac od koncesije ionako nije ni namijenjen za saniranje tog duga. Sredstva od koncesije djelomično će se, prema najavama iz Vlade, koristiti za otplaćivanje nekih drugih dugova, s većom kamatom, a djelomično će se reinvestirati.
Kad se sve zbroji i oduzme, računica Vlade prilično je jasna, iako je pogrešna. Milanovićevoj vladi (čitaj Radimiru Čačiću) hitno treba svježi kapital. Pa je zbog toga spreman privatniku prepustiti autoceste građene novcem poreznih obveznika i tako mu omogućiti da se bogati na infrastrukturi koja bi trebala biti vlasništvo svih hrvatskih građana.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati