Foto: HGSS

IAKO se u Hrvatskoj nije smanjilo nasilno ponašanje prema životinjama, koje može biti prvi znak patološkog nasilja koje dovodi i do ljudskih žrtava, udruge za zaštitu životinja smatraju da je ono postalo vidljivije i da znatno više nailazi na osude, ali i upozoravaju kako je još dug put do konkretnih pomaka u odnosu ljudi prema životinjama.

"S obzirom na broj dojava o zlostavljanju i zanemarivanju životinja moglo bi se reći da je došlo do nekih pozitivnih pomaka, no što se tiče samog odnosa vlasnika prema držanim životinjama, prema našim iskustvima, nema nikakvih pozitivnih pomaka, što je posljedica nedefiniranih uvjeta koje svaki vlasnik mora osigurati životinji, kao i posljedica neprimjenjivanja zakona i nekažnjavanja zlostavljača, istaknula je za Hinu voditeljica Info centra "Suza" (Savez udruga za zaštitu životinja grada Zagreba) Jadranka Dragović.

Navela je da je u posljednjih pet godina prosječni broj zaprimljenih dojava za zlostavljanje ili zanemarivanje životinja oko 385 godišnje tj. oko 30-tak dojava mjesečno.

Najveća kazna, propisana Kaznenim zakonom, je godina dana zatvora za ubijanje i mučenje životinja, odnosno dvije godine zatvora za onoga tko to kazneno djelo počini iz koristoljublja.

Dragović je ocijenila lošim to što se u praksi najčešće primjenjuju uvjetne zatvorske kazne i to što je vremenski period od trenutka počinjenja kaznenog djela pa do podizanja optužnog prijedloga i donošenja pravomoćne presude izuzetno dug. Taj period u prosjeku traje od 1,5 do 2 godine, pa je nejasno što se za to vrijeme zbiva s oduzetom životinjom. Prema iskustvima te udruge, kaže Dragović, nije potrebno dodatno poticati građane da prijavljuju zlostavljanje životinja, a daleko većim problemom smatra to što većina građana koja prijavljuje zlostavljanje želi ostati anonimna jer bez svjedoka i konkretnih dokaza uopće nije moguće podnijeti prijavu i dokazati zlostavljanje.

Predsjednik udruge Prijatelji životinja Luka Oman smatra da bi kazne za zlostavljanje svakako trebale biti veće, no najveći problem u zaštiti životinja vidi u neprovođenju zakona i nedostatnom sankcioniranju prekršitelja, makar i simbolično.

Iako Zakon o zaštiti životinja obvezuje na izgradnju skloništa i zbrinjavanje životinja, programe oglašavanja i udomljavanja, programe kastracije, programe edukacije, kao i kažnjavanje napuštanja i drugih oblika zlostavljanja životinja, Oman smatra da se premalo toga do sada učinilo da bi provedba zakona uistinu funkcionirala.

"Nažalost, u sudskim postupcima, kada do njih uopće i dođe, zlostavljači uglavnom dobiju tek simboličke kazne", rekao je Oman za Hinu.

Istraživanja pokazuju da se ljudi koji su okrutni prema životinjama ne zaustavljaju na tome

Kako je istaknuto na stranicama udruge Prijatelji životinja vezano uz istraživanja zlostavljača životinja, zlostavljanje životinja nije rezultat samo neke sporedne mane u osobnosti, nego je puno vjerojatnije simptom dubokog mentalnog poremećaja.

"Istraživanja u psihologiji i kriminologiji pokazuju da se ljudi koji su okrutni prema životinjama ne zaustavljaju na tome - mnogi od njih postanu okrutni i prema ljudima".

Istraživanje koje su proveli Northeastern University i SPCA iz Massachusettsa pokazalo je da za ljude koji zlostavljaju životinje postoji pet puta veća vjerojatnost da će počiniti nasilnički zločin prema ljudima. Prema upravitelju zatvora San Quentin u Kaliforniji, većina zatvorenika osuđenih na smrt zbog ubojstva, "vježbala" je svoje zločine na životinjama.

U FBI-u je otkriveno da je okrutnost prema životinjama jedna od značajki koja se redovito pojavljuje u računalnim zapisima o serijskim silovateljima i ubojicama, a standardni priručnici za dijagnostiku i liječenje psihijatrijskih i emocionalnih poremećaja navode okrutnost prema životinjama kao dijagnostički kriterij za obradu tih poremećaja.

Istraživanja su također pokazala da je zlostavljačeva prva žrtva često životinja koja živi u vlastitom domu, a druga bračni partner ili dijete.

Istraživanje "Nasilje nad ženama", objavljeno u veljači 2000., pokazuje da je od 111 zlostavljanih žena s kućnim životinjama u skloništu u Južnoj Karolini, gotovo polovica izjavila da je njihov prijašnji ili sadašnji muški partner prijetio njihovoj životinji ili je zlostavljao.

Istraživanje napravljeno 1995. u skloništima u Wisconsinu gdje su smještene žene zlostavljane u obitelji, pokazalo je da je 80 posto njihovih zlostavljača bilo nasilno prema njihovim životinjama.

Istraživanje iz 1997. je pokazalo da je 46 posto kriminalaca osuđeno zbog seksualnih ubojstava, prije toga napravilo čin okrutnosti prema životinjama. Anketa među psihijatrijskim pacijentima koji su opetovano mučili pse i mačke otkrila je da svi također imaju visok stupanj agresivnosti i prema ljudima. Sva su djeca, uključena u ubojita pucanja iz vatrenog oružja u školi posljednjih godina, prvo "vježbala" na životinjama.

Nasilje u vlastitom domu je najčešći razlog i za dječju okrutnost prema životinjama

Kako je zlostavljanje u obitelji usmjereno prema slabijima, zlostavljanje životinja i zlostavljanje djece često idu ruku pod ruku. Roditelji koji zanemaruju potrebe životinje ili je zlostavljaju mogu također zlostavljati ili zanemarivati i vlastitu djecu.

Iako je zlostavljanje životinje važan pokazatelj zlostavljanja djece, roditelj nije uvijek taj koji nanosi zlo životinji. Djeca koja zlostavljaju životinje mogu to raditi zato jer su tu lekciju naučili u vlastitom domu. Njihovo nasilje je usmjereno na jedino živo biće u obitelji koje je ranjivije od njih samih - na životinju.

Među primjerima ističe se onaj petnaestogodišnjeg Kipa Kinkela koji je u Springfieldu ubio roditelje i pucao iz vatrenog oružja u restoranu svoje srednje škole, ubivši dvoje te ranivši 22 ljudi. Bio je poznat po mučenju životinja, hvalivši se kako je raznio kravu te ubijao mačke i vjeverice tako da bi im stavio petardu u usta. Šesnaestogodišnji Luke Woodham je pak iz vatrenog oružja ubio dvojicu razrednih kolega i ranio sedmero, nakon što je majku izbo nožem na smrt. Woodhamov dnevnik je otkrio da su u trenutku "istinske ljepote" on i njegov prijatelj izudarali, zapalili i mučili njegovog vlastitog psa Sparklea do smrti.

Napuštanje životinja je zlostavljanje

Oman upozorava da je i napuštanje životinja zlostavljanje jer je životinja namjerno prepuštena ranjavanju i pogibelji, gladi i žeđi, a one "sretnije" završe u kavezima skloništa.

Napuštanjem životinja, osim samoj životinji, velika šteta, napominje, radi se i drugim ljudima i cijeloj zajednici. Zato je i kupovina životinja izravno povezana s problemom napuštanja životinja te su programi udomljavanja vrlo važni.

"Kada bi se u ovom trenu svi koji planiraju kupiti životinju odlučili na udomljavanje, sva skloništa postala bi prazna. Ujedno bi se i životinje poštedjele patnji uzgoja i ne bi bile pretvarane u artikle", napominje Oman.

Napuštanje životinja, ističe, prisutno je preko cijele godine, a povećava se tijekom ljetnih mjeseci i za 30 posto.

Tako su od 1. lipnja 2011. do 30. rujna 2011. zaprimljene 664 dojave o nađenim životinjama, od 1. lipnja 2011. do 30. rujna 2012. 786 dojava, do 30. rujna 2013. 904 dojave te do 30. rujna ove godine 1203 dojave.

Dragović napominje da se navedene brojke odnose na broj zaprimljenih dojava o životinjama koje su nađene na cesti, što ne znači nužno da se radi o napuštenim životinjama, jer su neke od njih izgubljene životinje, koje njihovi vlasnici potražuju.

Na činjenicu da postoji više načina kako zbrinuti životinje kada ne mogu biti sa svojim skrbnikom, od privatnog čuvanja, dogovora s drugim skrbnicima kućnih životinja do hotela za pse, upućuju i Oman i Dragović.

"Napuštanje ne može biti opcija, bez obzira na situaciju", ističe Oman.

Zbog nedostatka financijskih sredstava većina udruga u Hrvatskoj nema prihvatilište za životinje, pa samim time nemaju niti uvjete za čuvanje životinja koje imaju vlasnike, dok s druge strane udruge koje imaju prihvatilište nisu u mogućnosti nuditi takve usluge jer su prekapacitirani, pa u kavezima drže i po nekoliko pasa zajedno, navodi Dragović.

U svakom skloništu, koliko se životinja udomi, toliko se mjesta i popuni.

"Nažalost, broj udomljavanja nije jednak broju napuštenih životinja jer neka skloništa usmrćuju životinje nakon 60 dana, što je sramotno, i tu se Zakon o zaštiti životinja treba promijeniti", ističe Oman.

Ipak, ocjenjuje da je svakim danom sve više onih koji žele promjenu u odnosu ljudi prema životinjama te vjeruje u budućnost u kojoj se životinje neće zlostavljati i iskorištavati zbog ljudskih "potreba".

"Svakim danom sve je više ljudi koji zbog životinja prelaze na vegetarijansku i, još bolje, vegansku prehranu - trenutno u Hrvatskoj njih preko 150 tisuća, mnogi ne koriste proizvode koji se testiraju na životinjama, osuđuju nošenje krzna i kože od životinja i tako dalje. Polako svijest svakim danom raste, iako je još dug put do konkretnih pomaka u odnosu ljudi prema životinjama".