FOTO: 123rf

NIZOZEMSKI neuroznanstvenici otkrili su da se drevnim tehnikama vježbanja pamćenja, kakve su koristili još stari Grci i Rimljani, može postići superpamćenje kakvo imaju svjetski šampioni, i to u samo četrdeset dana po pola sata dnevno.

Pamćenje je jedna od temeljnih komponenti kognitivnih sposobnosti, a ključna je za učenje, prikupljanje informacija i planiranje budućnosti, ističu autori rada objavljenog u časopisu Neuron.

Osjećaj identiteta dijelom se temelji na sposobnosti pamćenja događaja koji su se dogodili u prošlosti. To jedan od razloga zašto se ljudi toliko boje degenerativnih bolesti mozga, poput Alzheimera, koje uzrokuju gubitak pamćenja.

„Dobro pamćenje nešto je što se može naučiti i uvježbati“, rekao je za BBC voditelj istraživanja Medicinskog centra Sveučilišta Radboud u Nijmegenu u Nizozemskoj, dr. Martin Dresler. „A ako koristite strategije mnemoničkog uvježbavanja pamćenja, možete ga uistinu značajno povećati, čak i ako u početku imate loše pamćenje“, dodao je.

Kako radi tehnika?

Tehnika korištena u eksperimentu temelji se na pomoćnim sredstvima pamćenja koja omogućuju prizivanje velikih količina informacija, osobito u obliku listi. Uključuje tzv. palaču pamćenja, drevnu metodu u kojoj osoba odlazi na imaginarno putovanje po palači koju dobro poznaje, poput poznate zgrade. Svaka od lokacija u zgradi u toj se metodi koristi kao vizualni poticaj za pohranjivanje informacija. Kada je informacija u mislima pohranjena na neko određeno mjesto u palači, osoba je lakše može prizvati u sjećanje ako ponovno prođe istim putem i posjeti isto mjesto.

Učinkovitost ove tehnike nije novost. Međutim, znanstvenici su u novom istraživanju pokazali da ona dovodi do stvarnih promjena u mozgu koje se mogu zabilježiti magnetskom rezonancijom.

Neuroznanstvenici već desetljećima povezuju srednji temporalni režanj s pamćenjem. Šampioni pamćenja koji dominiraju natjecanjima kao što je World Memory Championships, pokazuju izuzetnu sposobnost pamćenja stotina riječi, brojeva ili apstraktnih pojmova u nekoliko minuta. No zanimljivo je da se te sposobnosti ne mogu povezati ni sa kakvom izuzetnom anatomijom mozga ili s nekom općom kognitivnom superiornošću, već su stečene zahvaljujući odlučnom vježbanju pamćenja. Ipak, skeniranja mozga otkrila su da postoje određene suptilne razlike u neuronskoj povezanosti između njih i prosječnih ljudi.

Od 30 riječi do 60

U svojoj studiji, nizozemski tim istražio je 23 natjecatelja u pamćenju, u dobi od 20 do 37 godina, među kojima je bilo devet žena s top liste 50 najboljih na svijetu. Svima njima mozgovi su snimljeni MRI-jem, a svi svoje sposobnosti pripisuju vježbi. Snimke šampiona uspoređene su sa snimkama ljudi odgovarajuće dobi, spola, kvocijenta inteligencije i oslanjanja na određenu ruku.

U istraživanju je sudjelovao i 51 dobrovoljac u dobi između 21 i 27 godina. Nitko od njih nije imao ranijih iskustava s mnemoničkim treningom. Svi su prošli kroz test u kojem su pokušali zapamtiti 72 riječi. Nakon toga, dio sudionika podvrgnut je mnemoničkom treningu, dok je dio koji nije prošao ni kroz kakvu vježbu služio kao kontrolna grupa. Nakon šest tjedana vježbanja mnemonike po pola sata na dan, svi su ponovno testirani – 20 minuta nakon memoriranja 72 nove riječi i potom 24 sata kasnije. Četiri mjeseca nakon toga svi su još jednom prošli test kako bi se utvrdili mogući dugotrajni efekti mnemoničkog treninga.

Autori ističu da su zabilježili značajno poboljšanje u pamćenju sudionika koji su prošli kroz vježbu. Prije početka studije uspijevali su zapamtiti između 26 i 30 od 72 riječi. Nakon treninga taj je rezultat porastao na više od 60, a efekt je bio dugotrajan.

Zanimljivo je da je u istoj skupini snimanje magnetskom rezonancijom otkrilo slične promjene povezanosti u mozgu koje su karakteristične za šampione pamćenja.