NESUMNJIVO je da je kornatska tragedija moralno najteža stvar koja je pogodila Hrvatsku ovog ljeta. Smrt jedanaest vatrogasaca teška je i bolna, izaziva ljutnju i bijes i jasno je da se traži nekakvo žrtveno janje koje će umiriti pobješnjelu javnost i obitelji stradalih. Paško Petrina prvi je koji je pao pod žrvanj linča, a kako stvari stoje, slična sudbina mogla bi čekati i Dražena Slavicu, vatrogasnog zapovjednika koji je kornatske vatrogasce poslao u akciju.
Kornatska tragedija nije stala na događajima od prošlog četvrtka, nego je nastavljena u svemu što je slijedilo nakon njega. Novinski članci, fotografije i televizijske snimke teško opečenih vatrogasaca, bdijenje pred bolnicama i promptna objava svake smrti, liječnici koji pred televizijskim kamerama objašnjavaju kako opekline djeluju na organizam ("Morali smo amputirati pougljene dijelove tijela"), situacije u kojima cijela država pred ekranima već osam dana gleda jedan smrtni reality-show, politiziranje priče traženjem ostavki ministara, sve su to faktori koji uporno onemogućuju realno sagledavanje i sabran pristup situaciji. Paško Petrina uhićen je nekoliko sati nakon tragedije i, iako su se javili vatrogasci koji su rekli kako odbačene cigarete ne mogu izazvati požar na otvorenom, hitno je sproveden u pritvor, u kojemu sjedi i danas. Već je tada najavljeno kako će i Slavica dobiti svoju dozu, samo se to tada fraziralo kao "istraga nije završena, a razmatra se i odgovornost zapovjednika Dražena Slavice". Slavica, čovjek koji je naglo postao Državni neprijatelj broj 1, uhićen je i čeka rasplet svoje priče. Uhićen je pod omiljenim člankom Državnog odvjetništva, onim o općeopasnoj radnji.
Ovaj tekst ne želi unaprijed osloboditi Slavicu bilo kakve odgovornosti, ali bilo tko sa zdravim razumom mora se odmah upitati sljedeće pitanje: Kako slanje vatrogasaca u vatru može biti općeopasna radnja? Oni su vatrogasci, dakle ljudi kojima je posao gasiti vatru, a vatra je gorjela i poslani su u vatru da bi ju gasili. Postoje naznake da je zapovjedništvo moglo napraviti neke pogreške, koje su za rezultat imale pogibiju jedanaest i, kako se čini, vrlo skoru pogibiju još dvojice vatrogasaca. No, jesu li te pogreške zaista toliko ozbiljne da bi ih se moglo kvalificirati kao teško kazneno djelo, zasad je prilično nejasno.
Zaista, još uvijek nije jasno kako je vatra uspjela vatrogasce progutati tako brzo, budući da informacije pristižu svaki dan. Osnovana je posebna radna skupina čiji je cilj istražiti uzroke požara i tragedije, kao što je i uobičajeno u ovakvim situacijama, ta skupina zasad nema jasne rezultate (što je također uobičajeno u ovakvim situacijama), ali već nam je poznato kako je kriminalistička obrada do te mjere implicirala Slavicu, da bi mu se mogao odrediti i pritvor. Podrazumijeva se, po kvalificiranom obliku "kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom". To je, u najmanju ruku, sumnjivo. Prije nego je istraga pokazala je li zapovjedništvo, na čelu sa Slavicom, moglo pravilno procijeniti smjer i jačinu kretanja vatre, već se zna da postoji dovoljno dokaza za opravdanu sumnju.
Ako je vjerovati neslužbenim informacijama, Slavica će biti prijavljen zato jer je vatrogasce poslao bez vode i zato što je bilo propusta u spašavanju, a pomoć nije bila upućena na vrijeme. Realno gledano, Slavicu bi se po kaznenoj odgovornosti moglo goniti samo ako je znao da će vatrogasci izgorjeti, pa ih je poslao, kako je Stipe "Dva Puta Smo Pobijedili" Mesić rekao, u "bespotrebnu avanturu". Opet realno gledano, takvo nešto molgo bi se dogoditi isključivo kad bi Slavica bio bjesneći luđak kojemu je svejedno hoće li ljudi koje pošalje u vatru izgorjeti. Propusti u spašavanju su propusti, nisu kazneno djelo, a to nije ni prekasno upućivanje pomoći. To je realno gledano, a sve ovo je pravosuđe na hrvatski, pa nedostatak jasnih dokaza nije spriječio Slavičino uhićenje.
Osim što je cijela stvar sumnjiva, začuđujuće je kojom brzinom se nalaze "krivci". U zemlji u kojoj osumnjičeni ubojice godinama čekaju na suđenje, a osuđeni ubojice šetaju ulicama nakon šest mjeseci zatvora, mi u roku od osam dana imamo dva čovjeka koji su praktički već proglašeni krivima. Sve ovo daje nam pomisliti kako se radi o podlijeganju histeriji i preuranjenom traženju prijeko potrebnih žrtvenih janjaca, čije će stavljanje na oltar krvi umiriti razbješnjele duhove.
To je greška. Strah je uvijek neugodna stvar. U ovakvim situacijama najlakše ga se riješiti tako što će se naći nekog "krivca" i odrati mu kaznu. Time se traži neka simbolička opća katarza, čiji će dolazak dati prijeko potrebnu iluziju kontrole. Upravo u takvim situacijama državne institucije igraju ključnu ulogu, jer bi one trebale biti te koje će reći "Stanite, smirimo se i pričekajmo objektivne rezultate koji će nam pokazati što se zaista dogodilo". To je ono što naše famozne Institucije Sustava trebaju učiniti u ovom slučaju.
U suprotnom će se uništiti još više života.
Jovan Dragišić
>>Ostale komentare Indexovog novinara Jovana Dragišića možete pročitati na njegovom službenom blogu jovandragisic.bloger.hr