NEMA roditelja koji se bar jednom nije našao u situaciji da mu se dijete iznenada razboli, te da ga mora sam liječiti. Međutim, u tim slučajevima često se i pogriješi. Evo i u čemu…

 

 

Često se događa da uplašeni roditelji, kada djetetu curi nos ili mu je čelo malo vruće, odmah daju lijek za spuštanje temperature. Ovi lijekovi, bilo da su na bazi ili ibuprofena ne daju se sve dok temperatura ne bude viša od 38 stupnjeva. (Ovo ne

vrijedi za djecu koja su imala febrilnu konvulziju, jer se u tom slučaju striktno moraju poštovati uputstva liječnika).

 

Vrlo često roditelji samoinicijativno daju djetetu antibiotski sirup, objašnjavajući

to riječima: “Prošli put mu je taj antibiotik pomogao”, ili “Starijem/ mlađem djetetu bilo je bolje od ovog antibiotika, pa sam ga zato dao i drugom djetetu.” Antibiotike treba propisivati isključivo liječnik i to ukoliko dokazano liječi bakterijsku infekciju! Također, nerijetko se nađu u situaciji da liječe dijete koje danima ima proljev, iscrpljeno je i dehidrirano, a kome roditelji umjesto elektrolita i lijekova za normalizaciju crijevne flore bez ikakvog razloga daju antibiotik. Proljev može biti izazvan virusom na koji nijedan postojeći antibiotik ne djeluje.

 

 

Na kutiji, kao i u uputstvu, piše kako se lijek čuva i dokle se (vremenski) u rastvorenom obliku može koristiti. Ukoliko na kutiji lijeka piše da se sadržaj bočice prije upotrebe mora promućkati – to treba i učiniti, da bi se aktivna supstanca lijeka ravnomjerno rasporedila. U suprotnom, prve 2/3 uzetog lijeka sadržavati će manju koncentraciju aktivne supstance, pa će efekt izostati, dok će u posljednjoj trećini lijeka koncentracija aktivne supstance biti prevelika, te će se ispoljiti njegovo neželjeno djelovanje.

Lijekovi protiv proljeva

 

Dječji liječnici vrlo rijetko propisuju lijekove koji direktno zaustavljaju. Čestim stolicama iz crijeva se eliiminiraju toksini (otrovi koji su produkt raspadanja patogenih bakterija), pa ako bismo dali detetu ovakav lijek i usporili pražnjenje crijeva, toksini bi se zadržavali u njima i produžili bolest i tegobe. Umjesto toga, roditelj treba polako nadoknađivati djetetu tečnost i soli (elektrolite) koje je izgubilo, kako bi se spriječila dehidracija.

 

 

Povremeno treba napraviti red u kućnoj apoteci, odnosno provjeriti je li se u kutiji nalazi odgovarajući lijek ili je greškom došlo do zamjene. Treba provjeriti i je li je lijekovima prošao rok upotrebe, jer kada se dijete razboli, zabrinuti i užurbani roditelj često ne obrati pažnju na ove stvari. Naravno, kućna apoteka mora biti potpuno van dosega djece, kako dijete ne razlikuje bombone od tablete, a posljedice mogu biti nesagledive.