Foto: FAH

AUSTRIJSKI Vrhovni sud potvrdio je prvostupanjsku presudu bivšem članu uprave Hypo banke Günteru Striedingeru zbog odobravanja sumnjivog kredita za turistički projekt hrvatskog hotelijera Gorana Štroka na otoku Jakljanu. Striedinger je prošle godine na sudu u Klagenfurtu osuđen na 18 mjeseci zbog odobravanja kredita 2005. godine, kojim je VIP-klijent Hypo banke Goran Štrok - tada i vlasnik hotela Excelsior - namjeravao realizirati jedan turistički projekt na Elafitskim otocima kod Dubrovnika.

Štrok je u trenutku odobrenja novog kredita Hypo banci već bio dužan 77 milijuna eura, a sud u Klagenfurtu presudio je pod predsjedanjem sutkinje Ute Lambauer da je Striedinger svojom odlukom o dodatnom kreditiranju oštetio Hypo banku za najmanje 6,7 milijuna eura, te mu je presuđeno i da osobno mora vratiti 500 tisuća eura. Striedingerova žalba na tu presudu sada je odbačena na najvišoj instanci, a još slijedi očekivana potvrda zatvorske kazne.

Tek jedna od mnogih priča iz hrvatskog kraka afere Hypo

Ova je priča tek jedna od mnogih u hrvatskom kraku afere Hypo, koji se od bankrota nekad moćne koruške banke 2009. u Austriji marljivo pravosudno i politički - kroz istražna povjerenstva u pokrajinskom i državnom parlamentu - obrađuje. Afera Hypo najveći je bankarski skandal austrijske Druge republike. U Hrvatskoj pak dosad još nitko nije osuđen u vezi s aferom Hypo, iako se značajan dio u međuvremenu detaljno istraženog kriminala odnosi na projekte iz Hrvatske, u koje su na razne načine upetljani i brojni građani RH. Suđenje Striedingeru u vezi kredita Štroku naročito je zanimljivo, jer pokazuje koliko je razgranata bila korupcijska hobotnica Hypo banke u Hrvatskoj, kao i zbog napetosti u samoj sudnici tijekom procesa koji je započeo 2015. godine.

Striedinger je obećao Štroku novac od Hypa, što nije odobreno na kreditnom odboru nadzornog odbora Hypa, ali kredit je ipak realiziran. Štrok je prvo dobio 300 tisuća eura za polog, a onda je uslijedila i garancija za iznos od 5,7 milijuna eura, s obzirom na to da je ukupna cijena zemljišta bila šest milijuna eura. Nije se uopće provjerio bonitet Štrokove tvrtke, a prvi je kredit realiziran doslovce u roku od 24 sata, što znači da nije mogla biti ispoštovana uobičajena procedura i papirologija.

Ekonomski neopravdan kredit po mišljenju stručnjaka

Dvije garancije onda su spojene u jedan kredit od 6,7 milijuna eura, iako je u tom trenutku Štrok već kod banke Hypo imao kreditni volumen od otprilike 77 milijuna eura, objašnjavao je kao svjedok na suđenju financijski stručnjak Josef Schima. Napomenuo je i kako banka nije nikad provjerila mogu li luksuzni hoteli koji su trebali biti izgrađeni na Jakljanu biti profitabilni, a u dokumentima banke koji se tiču Štrokove kupnje zemljišta na južnodalmatinskom otočiću nema ni procjene o tome može li se kredit uopće uspješno vraćati. 'Poslovni i ekonomski rizik u potpunosti je snosila banka, s obzirom na to da se nije mogla upisati na hipoteku zemljišta niti je Štrok uložio svoj kapital', izjavio je na sudu u Klagenfurtu Josef Schima.

Proces se nakratko pretvorio i u mali cirkus kada su došli svjedočiti Štrok i bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj i Srbiji William Montgomery, koji je nakon toga postao lobist u regiji. Nekad dobri frendovi, Štrok i Montgomery u svojim su se svjedočenjima međuosobno optuživali za laganje.

Međusobne optužbe bivših frendova Gorana Štroka i Williama Montgomeryja na suđenju u Klagenfurtu

Montgomery je svjedočio da je za Štroka počeo raditi nakon 2004. godine, kada je napustio diplomatsku službu, te da je ‘bio vrlo koristan’ zbog svojih veza koje je stekao kao veleposlanik u tri zemlje u regiji. Štrok je pak Montgomeryja optužio za laganje zbog izjave bivšeg veleposlanika iz 2011., kada je Montgomery rekao da Štrok nije imao vlastitog kapitala za ulaganja, što je Amerikanac ponovio i na sudu u Klagenfurtu. ‘On je hazarder koji nikad nije imao rezervi’, izjavio je Montgomery.

Štrok je svjedočio da je Montgomeryju preko posrednika, tj. jedne tvrtke za sigurnost isplatio 400 tisuća eura za lobiranje oko kupnje zemljišta koje je pripadalo Srbiji i koje je bilo obuhvaćeno ugovorom o sukcesiji između bivših republika socijalističke Jugoslavije. Montgomery pak tvrdi da nije bio vlasnik spomenute tvrtke, nego je 'ušao u taj posao kako bi pomogao u njenoj prodaji', ali da nije na kraju dobio nikakav honorar.

Svi su se izvukli osim Striedingera koji ide u zatvor

Sutkinju Ute Lambauer zanimalo je zašto je bio potreban posrednik za kupnju zemljišta na Jakljanu, koje se prodavalo na međunarodnom natječaju koji je raspisala Srbija. Montgomery je tada posvjedočio kako je 'Srbija korumpirana' i da su se širile glasine da već postoji dogovor o iznosu koji će biti plaćen za Jakljan, pa su njegove usluge bile potrebne da bi se proces prodaje odigrao po zakonu. Drugi svjedoci su pak opisali Montgomeryja kao poslovnog partnera Gorana Štroka.

Zemljište na Jakljanu, na kojem se nalazilo i odmaralište izgrađeno u socijalizmu, prodavalo se unutar komplicirane priče o sukcesiji među državama nastalim raspadom Jugoslavije, a kako je 2005. izvještavala Slobodna Dalmacija, došlo je sveukupno sedam ponuda. Štrok, koji se u medijima volio hvaliti svojim prijateljstvom s Ivicom Račanom i koji je opisivan kao “crveni tajkun”, kupio je zemljište zahvaljujući kreditu koji mu je sredio Striedinger, no kasnije je zbog velikih dugova svoje luksuzne dubrovačke hotele prodao grupaciji Andronika Lukšića, te se neokrznuto izvukao iz cijele priče, kao i Montgomery.

Jedini koji se iz svega nije izvukao je osramoćeni austrijski bankar Striedinger, koji će zbog kredita Štroku u konačnici završiti u zatvoru.