Albanke se i danas s neugodom prisjećaju straha od pobačaja za vrijeme komunizma
Ilustracija: 123rf
PORTAL The Balkan Insight u nedavnom članku izvještava o položaju žena za vrijeme komunizma u Albaniji te stavovima žena u Albaniji o pobačaju.
Pobačaj je u komunističkoj Albaniji bio zločin jer se suprotstavljao odredbi stranke da se pod svaku cijenu poveća broj stanovnika. No, stotine su tisuća žena bile spremne riskirati život i oštre kazne kako bi pobacile za vrijeme represivnog režima. Nastojale su primjerice potaknuti pobačaj i prikazati ga kao nesretan slučaj.
Mira, koja je 1979. godine imala 24 godina, htjela je pobačaj kako bi izbjegla trudnoću prije braka i sramotu za obitelj. Pomogla joj je daleka rođakinja koja je radila kao liječnica za srce nabavivši joj lažno liječničko izvješće u kojem je pisalo da ima problema sa srcem. Tako je zakonski smjela pobaciti. Smatra da joj je rođakinja time spasila život.
U studiji koju je 27. listopada predstavio Celo Hoxha, istaknuti povjesničar na albanskom Fakultetu društvenih znanosti, na novi se način prikazuju tabu teme o pobačajima u Albaniji. Prema studiji, koja se temelji na podacima samih komunističkih vlasti, od 1960. do 1980. godine bilo je ukupno 209.173 registriranih pobačaja, puno više nego kada je režim tek došao na vlast. No, vjeruje se da je stvaran broj puno veći, jer je veliki broj žena radio pobačaje izvan klinika. Ženama je za vrijeme komunizma bilo iznimno iscrpljujuće i bolno imati djecu, a kultura je tada bila iznimno patrijarhalna.
Neke su dizale teške utege, izlagale se teškim kemikalijama, ili se izlagale velikim dozama antibiotika kako bi uzrokovale pobačaj.
Opasna pomoć
Ljudska i ženska solidarnost bila je snažan čimbenik koji je utjecao na to da se pomogne ženama da naprave pobačaj i sakriju prave razloge od sumnjičavih stranačkih službenika, koji su ozbiljno shvaćali odredbe o povećanju stanovništva, bez obzira na fizičke i mentalne posljedice takvih prisilnih postupaka.
Velik je broj liječnika i medicinskih sestara kršio zakon i uvelike riskirao karijere i vlastitu slobodu kako bi pomogli ženama da naprave pobačaje.
Shannon Crangasi, australska istraživačica komunističkih režima u istočnoj Europi, rekla je istraživačkoj mreži BIRN da je stranka namjerno zakonski zabranila kontracepciju i pobačaje kako bi ženama kontrolirala živote. Dodala je da se diktature oslanjaju na kontrolu seksualnih odnosa između ljudi, što utječe i na muškarce i na žene.
Razgovarala je s liječnicima i medicinskim sestrama koji su rekli da razumiju zašto su žene trebale njihovu pomoć i napomenula je da su se ponašali etički unutar neetičkog i opasnog sustava.
Pritisci sa svih strana
Siromaštvo je pritom bilo velik razlog za pobačaj, unatoč tome što je režim nudio financijske i moralne poticaje ženama s 10 ili više djece. Rad je bio fizički zahtjevan, volontiranje i emocionalni rad za stranku naporan, a nabava hrane skupa, dugotrajna i katkad nemoguća.
Pritom je važnu ulogu imao i konzervativni element. Stranka je dijelila ljude na one s "dobrim biografijama" i one s "lošim biografijama", i to djelomično upravo kako bi kontrolirala seksualne odnose. Ako bi se netko s "dobrog" popisa oženio s nekim s "lošeg" riskirao je gubitak statusa, a time i životnog standarda, što to bi se odražavalo na djecu tih ljudi.
No, trauma i mentalni napor koji je pratio pobačaj nisu bili nešto što se može lako zanemariti i sakriti od društva. Iako je prošlo 38 godina, Mira, koja je sada u mirovini, nikada se nije udala i ne želi razgovarati o tom dijelu svojeg života. Kaže da teret tog postupka nikad nije nestao i napominje da, da je željela dijete i da ga je začela u demokraciji, nikada ne bi pobacila.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati