ZAGREBAČKA violončelistica i supruga Vlade Kalembera, Ana Rucner, odlučila je krenuti u borbu protiv bulimije. Potaknuta svojim vlastitim iskustvom Ana Rucner će, u suradnji s trgovačkim lancem drogerija, održati dva velika koncerta, od kojih je prihod namijenjen osnivanju multidisciplinarnog centra za psihološku pomoć i liječenje poremećaja u prehrani. Uoči ovog velikog i hvalevrijednog projekta, Ana Rucner dala je veliki intervju Gloriji i prvi puta otvoreno progovorila o paklu bulimije koji je i sama proživjela, ali i o reakcijama bližnjih na njezino ogoljavanje intime u javnosti.
Vlado Kalember: Što će ti to, trebaš li pričati o tome u javnosti, o tome se ne priča
"Ideja je odlična, ali što će ti to? O tome se ne priča i trebaš li ti baš pričati o tome u javnosti?", Vladi Kalemberu životna misija njegove životne družice zapravo i nije baš jasna, ali Ana se pohvalila da je podršku pronašla u obiteljskom prijatelju Jakovu Sedlaru, čija je reakcija bila potpuno pozitivna i podržavajuća. "Bravo, Ana", rekao joj je.
"U osmom razredu imala sam grozne komplekse, bila sam uvjerena da sam debela jer me netko počastio tim 'komplimentom'. Mediji nas bombardiraju fotografijama ljepotica koje svoje idealne proporcije duguju Photoshopu, a u pubertetu toga niste svjesni. U jednom trenutku postala sam opsjednuta ne samo kilogramima, nego gramima viška", odaje.
"Požalila sam se prijateljici i pitala je zna li za koju dobru dijetu. 'Ne treba ti dijeta jer postoji lakši način skidanja kilograma - sve što pojedeš, povratiš', tako mi je savjetovala. Tada još nisam znala da je to poremećaj koji se zove bulimija, za mene je to bila efikasna dijeta", dodaje.
"Nas nekoliko djevojaka održavale smo liniju povraćanjem"
Ana je dodala i kako tek sada shvaća bit cijelog problema. "Već u osmom razredu bila sam visoka i jako razvijena, drukčija od drugih. Dobacivanja kolega stoga su i naišla na plodno tlo", kaže i dodaje da ona nije bila jedina djevojčica u razredu s tim problemom. "Nas nekoliko djevojaka održavale smo liniju povraćanjem. To je trajalo od kraja osnovne pa sve do trećeg razreda gimnazije. Pričale smo o tome kao da je to normalna stvar, ni jedna od nas nije pomislila da nam je potrebna pomoć", priznaje.
Ana je priznala i da je svemu došao kraj kad ju je jedno poslije podne, dok su bili sami doma, brat uhvatio u povraćanju i odmah o svemu obavijestio roditelje. "Bilo mi je toliko teško tada da sam mislila da ću umrijeti. Bila sam ambiciozna i bilo mi je teško priznati da slika koju imam o sebi kao o uspješnoj, talentiranoj i sposobnoj djevojci zapravo nije prava - ja sam djevojka koja ima velik problem, jer namjerno povraća hranu", zaključuje.
V.V.
Foto. Index, Jadran Babić/Cropix