Ilustracija: 123rf

ASTEROID nazvan 2017 BH30 proletio je jutros u 5:57h po našem vremenu na samo 65.280 km od Zemlje, dakle na jednoj šestini udaljenosti Mjeseca od našeg planeta.

Brojni mediji kao osobito zanimljivu objavili su činjenicu da ga je promatračnica Catalina Sky Survey otkrila samo nekoliko sati prije bliskog proleta. No to ne treba posebno čuditi jer je procijenjeno da se njegov promjer kreće negdje između 4,6 i 10 metara. Dakle, riječ je o stijeni veličine malo većeg kamiona.

To je već treći asteroid koji je u ovoj godini prošao pored Zemlje na udaljenosti manjoj od Mjesečeve, a istovremeno je bio i najbliži. Astronomi procjenjuju da mu je brzina u odnosu na Zemlju bila oko 15,46 km u sekundi.

Budući da se prati tek kratko vrijeme, 2017 BH30 trenutno ima MPC parametar nesigurnosti putanje U = 8, što je drugi po redu najviši parametar nesigurnosti na skali od 0 do 9.

Koliko su takvi asteroidi opasni?

Asteroid slične veličine, poznat kao 2008 TC3, eksplodirao je i udario u Zemlju 2009. u području Nubijske pustinje u Sudanu. Bio je to prvi asteroid čiji je udar u Zemlju predviđen prije nego što je ušao u Zemljinu atmosferu.

Astronomi ističu da se neki bliži prolazak asteroida očekuje u listopadu 2017. kada bi asteroid 2012 TC4 mogao prići Zemlji još dva puta bliže. Njegov promjer kreće se negdje između 10 i 31 metar. Međutim, i on još uvijek spada u malene asteroide kakvih u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera vjerojatno ima na milijune.

Astronom Ante Radonić kaže da se takvi maleni objekti posljednjih godina sve bolje otkrivaju zahvaljujući napretku tehnologije.

„Prije nekoliko godina često nismo uspijevali vidjeti tijela veličine desetak metara. No zahvaljujući tehnologiji to je sada postalo moguće pa takve vijesti o bliskim prolascima asteroida postaju učestalije“, istaknuo je Radonić.

Asteroidi tih dimenzija uglavnom se raspadnu u atmosferi tako da na Zemlju padnu tek njihovi dijelovi. Stijena koja je eksplodirala nad Čeljabinskom na visini većoj od 15 km imala je promjer između 17 i 20 metara. Iako je kinetička energija njezine eksplozije bila 20 do 30 puta veća od eksplozije atomske bombe u Hirošimi, većinu nje upila je atmosfera.

Radonić ističe da posljedice sudara takvih tijela sa Zemljom ovise o brojnim čimbenicima, prije svega o sastavu, imaju li kamenu ili metalnu jezgru, te o brzini kretanja i kutu pod kojim uđu u atmosferu.

„U prosjeku se 10-metarski asteroidi u atmosferi raspadnu na brojne manje dijelove i uglavnom padaju u oceane ili u pustinjske, odnosno nenaseljene krajeve. Mala je vjerojatnost da će pasti baš na neko naselje. No ipak, u budućnosti će biti jako važno da se udari ovakvih asteroida mogu predvidjeti barem nekoliko sati ranije kako bi se ljudi, u slučaju potrebe, na vrijeme mogli skloniti u neke podrume ili skloništa“, kaže Radonić.

Stručnjaci procjenjuju da velikih asteroida, većih od kilometra, koji bi mogli izazvati ozbiljne kataklizme na Zemlji te čak možda ugroziti život, ima oko par tisuća.

„Asteroid veličine 40 do 50 metara, kakav je udario iznad Tunguske, na Zemlju pada u prosjeku jednom u 1000 ili 2000 godina. Oni najveći, promjera kilometar ili više, padaju jednom u milijun i više godina. Takvih ima oko 2000, a smatra se da ih je već preko 90 posto otkriveno. Da bi izazvali neku globalnu katastrofu, asteroidi uglavnom moraju biti veći od kilometra“, dodao je.

Asteroid veličine kamiona proletio ekstremno blizu, otkriven tek par sati ranije