"MORAM priznati da mi u Ukrajini najviše nedostaje Niko Kranjčar, moj cimer iz reprezentacije, jer na večer nemam s kime jesti pizzu i palačinke", rekao je Darijo Srna prije nego što je skinuo kockasti dres, odjenuo pregaču, primio se kuhače i za Gloriju otkrio male tajne svoje kuhinje kojih, doduše, baš i nema jer "nema pojma o kuhanju". Iako ne zna kuhati, veliki gurman Srna od svih jela na svijetu najradije bira pizzu i palačinke, jer "iako smije posjeti samo zalogaj da se ne udeblja, i to je dovoljno da se bolje osjeća". Bez obzira što bi volio kuhati i uživati u mnogim nesvakidašnjim jelima koje bi najradije sam pripremao, manjak vremena mu ne dopušta da išta nauči o kuhanju, čak niti pripremanju nekih jednostavnijih jela. Ali zato o prehrani i kilaži Darija Srne brinu kuhari luksuznog hotela Donbass Palace u Donjecku, gradu na istoku Ukrajine gdje posljednjih pet godina igra u nogometnom klubu Šahtar.
"Prvih nekoliko mjeseci sam u tom hotelu praktički živio - pa sam u restoranu Opera, koji sam u šali zvao dnevnim boravkom, doručkovao, ručao i večerao. Pribojavao sam se da ću biti osuđen na tradicionalna ukrajinska jela na koja nisam navikao, ali kuhari u Operi se mogu mjeriti sa 'chefovima' najboljih pariških ili rimskih restorana", rekao je Srna te nadodao: "Meni ne treba ništa posebno - malo tjestenine s nekim umakom ili odrezak pržen na naglo sa salatom i malo voća. No, moram priznati da su me u tom restoranu čak i razmazili, jer se stalno trude obogatiti uobičajenu ponudu. Ako prihvatim neko jelo, drugi put mu dodaju još neki začin čime ga učine još zanimljivijim".
"Ništa nisam naučio kuhati"
Držeći se poslovice "Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin", Darijo Srna nije mogao odoljeti, a da u Ukrajini ipak ne proba neka njihova tradicionalna jela pa je tako kušao boršč, punjene palačinke koje se zovu blince ili varenke, pržene valjuške i slično. Najviše mu se svidio ukrajinski običaj objedovanja koji uključuje lagano žvakanje i višesatno uživanje u hrani. "Ljudi u tom metalurškom kraju mnogo i naporno rade pa moraju dobro jesti kako bi izdržali sve te fizičke napore. Bez kruha ne mogu zamisliti niti jedan obrok, a jedu i dosta krumpira, graha, svinjetine i kupusa, na što baš i nisam navikao", govori Srna o stanovnicima Donjecku, grada kojega smatra zanimljivim, barem što se hrane tiče, jer nudi mnogo restorana i najrazličitije kuhinje.
"U svima se dobro jede. Neki su skuplji, neki sasvim obični, ali ja sam vjeran svojoj Operi. Iako, moram priznati da me često uhvati nostalgija za rodnim Metkovićem i kuhinjom mame Milke. Ništa mi nije draže od opuštanja uz moju Neretvu dok je na stolu ispred mene domaći brudet od jegulja ili pohani žablji kraci. Nažalost, iako sam od kuće otišao dosta rano, ništa nisam naučio kuhati", rekao je Srna koji smatra kako iz njegove kuhinje mogu izaći samo - golovi.
L.V.
Foto: Index