"Delirij": Nezavisno i bijedno

Piše:
petak, 28.9.2007. 11:47
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

"Delirij": Nezavisno i bijedno

OD mnogih stvari u današnjoj filmskoj industriji malo njih je toliko iritantno koliko masovna zloupotreba izraza "nezavisni film", odnosno sklonost da se pod tim "brandom" gledateljima uvaljuje isto ono gnojivo kao i u holivudskim blockbusterima. Jedan od takvih primjera je i "Delirij" Toma Di Cilla, režisera koji uživa ugled kao nezavisni filmaš, a koji se pojavio u našim videotekama.

Glavni junak filma je Toby Grace (Pitt), njujorški beskućnik kojega, u zamjenu za stan i hranu, kao svog pomoćnika angažira nižerazredni paparazzo Leo Gallantine (Buscemi). Jedna od Gallantineovih meta je i tinejdžerska pop-zvijezda K'Harma Leeds (Lohman). Prilikom pokušaja pravljenja snimka za tabloide Toby stjecajem okolnosti završi na zabavi kod K'harme, a poslije čak s njom provede i noć. Sljedeće jutro zaljubljeni Toby mora odlučiti hoće li biti vjeran K'harmi ili će se odužiti svom mentoru.

Kritičari – barem oni koji su skloni filmove hvaliti samo zato što su "nezavisni" – su "Delirij" tumačili kao satiru suvremene kulture koju predstavljaju Paris Hilton i Lindsay Lohan. Međutim, satiričke oštrice ovog filma su otupjele, a čak ni gledatelj koji očekuje nekakvu urnebesnu komediju neće imati previše razloga za smijeh. S druge strane, Di Cillo pokušava omrznute paparazze "humanizirati" prikazom njihovog teškog socijalnog položaja, ali je ozbiljnost takvog pristupa kompromitiran nizom obrata u zapletu čiju bi naivnost teško prihvatilo i dijete. Umjesto da bude nekakav žestoki obračun s ispraznošću suvremene pop-kulture, "Delirij" se pretvorio u njen hvalospjev.

Iako sam film predstavlja jedan veliki promašaj, to ne znači da nema par svijetlih trenutaka. Prije svega je to Steve Buscemi, ikona "nezavisnog filma" i jedan od najvećih karakternih glumaca današnjice, koji, kao što se i može očekivati, "rastura" u svojoj nezahvalnoj ulozi. Mora se isto tako spomenuti i Alison Lohman, čiji su šarm i talent u ovom filmu tragično potrošeni. To se prije svega odnosi na parodiju suvremenih spotova Britney Spears i Christine Aguilere u kojem heroina "Bijelog oleandera" i "Dobro skrivenih laži" prigodno "odjevena" izvodi skladbu "Take This Love and Shove It". Na veliku žalost gledatelja, ti kadrovi traju samo nekoliko sekundi. Možda je Di Cillo imao razloga lišiti gledatelje te pjesme – njen engleski naslov se mogao primijeniti i na sam film.

uloge: Michael Pitt, Alison Lohman, Steve Buscemi, Gina Gershon

režija: Tom DiCillo

proizvodnja: Peace Arch, SAD, 2006.

trajanje: 107 '

OCJENA: 3/10

Dragan Antulov