"TO JE nešto što je preživjelo zub vremena ili nešto što se nastanilo u svim generacijama. 'My Way' je, recimo, nastala u periodu naših baka, ali isto tako živi i sa unucima", odgovara nam Zrinko Tutić na molbu da definira riječ "evergreen", "zimzelenu pjesmu". Naime, u HTV-ovom showu po imenu "Evergreen", pod jedan, ima gomila pjesama s Dore, što znači da su mlađe od 20 godina.
"Možda bi nekakva razumna granica trebala biti da su pjesme starije od dvadeset godina, ali nisam se bavio time, pa ne znam", kaže Tutić o tome koliko dugo zub vremena treba pokušavati i ne uspijevati u nagrizanju pjesme, ali dodaje "da vam budem iskren, mislim da je to prefriško". Mišljenja je da su se u žiriju vodili više za programskim dobrom pjesmama, a da je evergreen "nesretan termin" koji su upotrijebili za ime emisije. Pod dva, na listi pjesama je i jedna napisana 2000. godine. Pobogu, kako to može biti u konkurenciji evergreena?
I mi se bojimo
"Bojim se da takva pjesma ne bi mogla biti evergreen. Bojim se da je to prekratko vrijeme da bi vidjeli na koji je način to preživjelo", kaže Tutić. I, pod tri, Thompson. Vanna Vrdoljak će sutra izvesti pjesmu Marka Perkovića Thompsona "Zaustavi se vjetre". Može li si itko predočiti Thompsonovu sliku u rječniku stranih riječi uz definiciju riječi "evergreen"? I s obzirom da je Thompson, naprosto, Thompson, znači li to da je natjecanje gotovo i da, primjerice, Gabi Novak može zaboraviti da je njen pravi pravcati evergreen izveden na HTV-u i pamtiti samo sretne dane, kada u konkurenciji nije imala popularnog, masovnog Thompsona?
"... a onda nema mjesta za estetski urednički stav"
"Oni su se rukovodili najrazličitijim ukusima, a onda se ne može ignorirati činjenica masovnosti. A onda nema mjesta za estetski urednički stav", ocjenjuje Tutić, dodajući "Thompson je jedan od najprodavanijih glazbenika u zadnjih deset godina i to je činjenica, kakva god ona nekome bila". Pod četiri, član žirija Željan Klašterka napisao neke od tih "balavih" evergreena i sudjelovao u njihovom izboru pa se oko Prisavlja šuška i o sukobu interesa. Za objašnjenje ovog fenomena upitali smo njegovog kolegu iz žirija, Sinišu Škaricu.
"Žiri je brojao deset ljudi i svi su davali popis svojih 20-ak pjesama. Išlo se na 84 pjesme, pa su one koje su se najviše ponavljale, dobile najviše glasova - prošle", objašnjava Škarica dodajući da to što je Klašterka u žiriju, a istodobno je i autor pjesama u konkurenciji, "nema nikakve veze". Škarica, koji je možda trenutno i najbolji hrvatski teoretičara glazbene industrije, smatra da je "desetak godina je dovoljno vremena da se provjeri 'traju' li i izvode li se one toliko da bi ih se smatralo evergreenom". U evergreene, po Škarici "ne ulazi pop-rock opcija", nego šlageri, pop i slično. Upitali smo ga kako se onda uklapa Thompson u tu shemu?
"Fino, pjesma koju je on napravio u devedesetim godinama je nakakva pop-opcija i prošlo je više od deset godina od njenog izdavanja. Ali mogao bih se složiti da se radi o 'rubnoj' pjesmi koja poput Oliverove Cesarice možda ulazi u tu neku pop-rock opciju", kaže Škarica.
Nepravda prema pjesmama koje su postojane i nakon više desetljeća
S obzirom da je u evergreene uvršteno više pjesama iz devedesetih nego pedesetih i šezdesetih, koje su zbuksane u istu kategoriju, priznaje da se kod koncepta, kada su se pravile četiri cjeline ('50-e i '60-e, '70-e, '80-e i '90-e, plus jedna pjesma iz 2000. godine) "napravljena nepravda prema pedesetim i šezdesetim" te da se o dojmu gledatelja, koji su možda očekivali prisjećanje na neka davnija doba koja su prethodila Tatjani Matejaš Tajči i njenoj "Hajde da ludujemo", "može diskutirati".
Na stranu što se radi o HTV-ovom showu, jer to samo po sebi ne budi velika očekivanja što se imaginacije i zabave tiče, (uredovanje Mirka Fodora bi ubilo duhovitost i u Monty Pythonovcima, op.a.), ali zar nije malo jezivo da titula hrvatskog evergreena pripadne pjesmi iz 2000. godine ili Thompsonu? Čini se da će, kad se podvuče crta, od cijelog tog showa najzimzelenija stvar biti uvijek ista, postojana i nepromjenjiva, ocvala i dosadna koreografija Tihane Škrinjarić, koju, budimo realni, mašta nije nagrizla već desetljećima.
Ana Benačić
Foto: Index