Film, kojeg je režirao Gregory Nava, bavi se neriješenim slučajem nekoliko stotina žena koje su od 1993. godine pale kao žrtve okrutnog serijskog ubojice u Ciudad Juarezu, gradu na granici Meksika i SAD.
Žrtve ubojstava, za koja se vjeruje da su prestala 2003. godine, su uglavnom mlade, siromašne žene koje su radile u lokalnim tvornicama, naglo sagrađenim nakon što je američki predsjednik Clinton 1993. godine progurao NAFTA - sporazum o slobodnoj trgovini temeljem kojeg velike američke korporacije koriste Meksiko kao izvor jeftine radne snage.
Nesposobnost policije da se pronađe počinitelj ili počinitelji je dovela do niza teorija zavjere koje ubojstva dovode u vezu s lokalnim narko-bosovima, krijumčarima ilegalnih imigranata, te korumpiranim policajcima i lokalnim političarima.
Cijelom problemu je ozbiljno pristupila i organizacija Amnesty International, smatrajući ga drastičnim slučajem kršenja prava, te nastojeći preko Jennifer Lopez i njenog filma skrenuti na njega pažnju svjetske javnosti.
Međutim, ako je suditi ne samo po zvižducima, nego i po katastrofalnim recenzijama njemačkih filmskih kritičara, to možda i nije bila tako dobra ideja.
Mnogi upravo J-Lo vide kao najveći problem filma, odnosno drže da njegovu temu ne mogu shvatiti ozbiljno čim se na ekranu pojavi lik glumice specijalizirane za romantične komedije. Drugi autorima zamjeraju što su ozbiljan zaplet degradirali u "B-triler", a neki sumnjaju u Lopezine motive i primjećuju da je film - po riječima autora namijenjen cvatućem "latino" tržištu u SAD i ostatku američkog kontinenta - koincidirao s albumom na kojem Lopez prvi put pjeva na španjolskom.
D.A.