Foto: AFP, eurovision.tv
SEZONA suludih teorija zavjere može početi. Hrvatska nije ušla u finale Eurosonga, a jedino logično objašnjenje dijabolični je plan sila zla koje su na tajnom sastanku, održanom u maglom obavijenom zamku na vrhu Planine Smrti, odlučile osujetiti Hrvate u pohodu na sam vrh tablice. U jednom trenutku bili smo na vrhu svijeta, dobro smo stajali na kladionicama, svi su nas favorizirali, garantirali nam sigurni plasman u finale, a jedino što nas je dijelilo od sigurne pobjede bilo je vrijeme. Svaka hrvatska kuća izvjesila je trobojnicu, okretala se prasad, rakija je tekla u potocima, na trenutak smo zaboravili na to da dižemo kredit za kruh, a iz milijuna grla orila se pobjednička pjesma naših predivnih djevojaka koje su, poput vila, bosonoge hrabro koračale ka pobjedi koja će još jednom dokazati da su ljudi s ovih prostora glazbena sila s kojom nema šale.
I nebo je zaplakalo nad ovom golemom nepravdom
Odjednom, kao grom iz vedra neba, bezimeni vragovi i masoni odlučili su da nismo dovoljno dobri. Zašto? Kome? I s kojim pravom? Možda zato jer smo bogobojazni narod koji ne prodaje tijelo već anđeoski poj ili možda zato jer dušman ne prepoznaje ljepotu i čistoću čak ni kada ga ista gleda ravno u mračne zjenice. Teško je reći, a i nebo je zaplakalo nad ovom golemom nepravdom. Jedino što znamo jest da sunce viša nikada neće sjati istim sjajem.
Prestanimo lupetati. Izgubili smo na Euroviziji i nikog nije briga.
Možete se okladiti da ćemo do sutra razviti najmanje desetak munjenih teorija koje će uključivati sve od židovskih i homoseksualnih lobija pa do onih koje upliću Skeletora i Hordaka. Nažalost, nema se tu što filozofirati i raspravljati. Hrvatska nije u finalu i kraj priče. Totalno je suludo razvijati teorije oko nečeg toliko beznačajnog kao što je Eurovizija. Naravno, nitko vas ne sprječava da smišljate scenarije, ali odgovor se gotovo uvijek nalazi u samoj pjesmi koja, unatoč pohvalama potaknutim apsolutnim izostankom objektivnosti domaćih medija, i nije nešto u što smo trebali polagati prevelike nade. U tom grmu leži i najveći problem našeg ogromnog razočarenja jer po dobrom starom običaju ulijećemo sa totalno nebuloznim očekivanjima, pravimo cirkuse i nabrijavamo se na pobjedu, a stvarnost nas podsjeća da smo pretjerali.
Nekada nas podsjeti u finalu, a ponekad se to događa i par dana ranije.
Ipak, grupu Feminnem ne treba previše napadati u nadolazećim danima (na kraju krajeva, tko bi normalan to i činio) jer maknemo li na stranu mali početni podbačaj u ritmu i tonalitetu, naša se pjesma nije istaknula kao posebno loša ili bolja od ostatka. Možda nismo bili najbolji, ali u drugoj polufinalnoj večeri teško je izdvojiti bilo što osim ponekog efektnog scenskog nastupa koji je našim predstavnicama očajno nedostajao. Kada sve to kombinirate s neupečatljivom baladom koju teško da ćemo zapamtiti po bilo čemu osim lošem plasmanu, imate ovo što se dogodilo.
Ako su nam jedina nada glasovi susjeda i "prijatelja" iz regije - imamo problem
Isto tako, izvlačenje na "blokovsko glasovanje" i silne priče o nepravednom rasporedu trebalo bi jednom zauvijek "staviti na led" jer već stotu godinu slušamo jednu te istu priču. Ako su nam jedina nada glasovi susjeda i "prijatelja" iz regije - imamo problem. Vjerovali ili ne, kvalitetna, originalna ili barem pamtljiva pjesma (ili scenski nastup) ono su na što bi se ubuduće trebali koncentrirati. Dora je ponudila nekoliko takvih, ali mi smo se u konačnici odlučili za grupu Feminnem koje definitivno nisu bile loše, ali u usporedbi s nekim pjesmama, djelovale su metiljavo i bezlično. Status na kladionicama možete okačiti za rep bilo koje životinje s repom jer to očito ne znači ništa. Vrijeme je pokazalo da je i prosječnu pjesmu moguće medijski napumpati do statusa neupitnog hita, ali nažalost, ne čitaju svi hrvatske novine. Netko je to trebao dojaviti strancima.
Poslije svega, o čemu uopće pričamo? Radi se o natjecanju koje već dugi niz godina vrvi podjednako kilavim ili beznačajnim pjesmama koje čak i u slučaju pobjede vrlo rijetko postaju "pravi" hitovi koji bi uspješno egzistirali nakon što se cijeli cirkus privede kraju. Pobjeda na Eurosongu predstavlja nešto samo onima koji su se tamo natjecali, a ako niste zaluđeni obožavatelj same priredbe, trebat će vam Wikipedia da bi se prisjetili tko je i s kojom pjesmom pobijedio prošle godine. Drugim riječima, ako imate hit, imate ga neovisno o plasmanu. Nadalje, sva ova tugaljiva prisjećanja na vrijeme kada smo bili "nadomak pobjede" padaju u vodu kada se prisjetite s kojim smo se pjesmama približili vrhu. Maja Blagdan i njena "Sveta Ljubav", Magazin i "Nostalgija" te Doris Dragović i "Marija Magdalena".
Dakle, Maja Blagdan, Magazin i Doris Dragović. Ako je ovo najbolje, treba se zapitati želimo li stvarno biti prvi.
> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje