Tekst: Marko Petrak
LIJEPA pametna, sposobna i izuzetno seksi...kada tome dodate da se uspješno bavi poslom koji je obično rezerviran za muškarce, dobivate neodoljivu kombinaciju koja posljednjih dana puni hrvatske naslovnice. Njezino ime je Tatjana Pašalić, a njezin život je poker.
Posljednje tri godine ova 24-godišnja Zagrepčanka uspješno se bavi promocijom igre čija popularnost ruši sve rekorde. Poslom je obišla svijet, upoznala profesionalnu pokerašku kremu, izvještavala s najvećih svjetskih turnira...
Tajne pokera otkrivali su joj najveći majstori ove igre, a da su učinili dobar posao, ali i da je Tatjana vrlo talentirana za zelenim stolom, pokazuje i odličan rezultat na nedavno održanom velikom poker turniru u Pragu. Kao sponzorirana igračica i dio hrvatskog Unibet teama, Tatjana je nadmašila sve svoje muške kolege plasiravši se na 47. mjestu.
Hrvatsku poker kraljicu i Index spojila je vrlo zanimljiva priča. Tatjana je, naime, i u svakodnevnom životu dokazala svoje pokeraške sposobnosti nenasjevši na zlonamjeran blef javnosti nepoznatog Enesa Rizvanbegovića koji se predstavio ispred Indexa i pokušao joj "prodati" članak na Indexu u zamjenu za 5.000 dolara vrijedan upad na poker turnir. Svojedobni kratkoročni zaposlenik Indexa Rizvanbegović pročitan je sa slabim kartama. Na sreću obratila se i nama, pokušaj prevare je lako razotkriven, a Tatjanu s radošću predstavljamo besplatno.
"Mislila sam da u Hrvatskoj ne ide ništa regularnim putem, ali je Index pokazao da je i to moguće. Cilj mi je promovirati ovu igru, što je nemoguće bez medijskog prostora", kaže nam prelijepa Zagrepčanka.
Posao ti zvuči vrlo egzotično, zanimljivo i glamurozno. Koliko dio je zaista takav, a koliko je to zapravo mukotrpan rad?
"Da, sve to zvuči dosta divno, krasno i glamurozno. Pijem kavu po mondenim mjestima, putujem, družim se s poznatim osobama. Volim to što radim tako da mi posao ne može biti naporan. Dogodi se da sam na nogama 12 sati u komadu, imam neko snimanje i spavam samo tri sata. S obzirom na sve ostalo što mi ovaj posao nudi, mislim da je to sasvim normalan kompromis".
Prozvana si prvom balkanskom profesionalnom pokerašicom iako to zapravo nisi. Ti si ustvari kolegica novinarka?
"Ljudi me po medijima nazivaju pokerašicom, ali točno, ja to nisam. No, to je bio jedini način na koji sam mogla izaći prema van. Ja sam prije svega novinar i bloger koji ljudima želi približiti ovu igru. Redoviti pišem za portal Pokernika.com. Poker je sport, a ne igraju ga sumnjivi ljudi po nekim rupama kako se to i dalje misli. Kada sam se tek počela baviti ovim, čula sam često komentare tipa: tebe će netko ubiti, prodati, dati u prostituciju. Kod nas je nažalost i dalje prisutna ta svijest. Ljudi misle da se radi o ljudima koji ulažu ženu djecu, kuću. Poker je upravo suprotno".
No, novac je ipak glavni motivator ljudi koji žele igrati ozbiljnije poker?
"Da, na početku. Kasnije je to želja za pobjedom, nadmetanjem. Jedan od najpoznatijih igrača svijeta, Elky, u poker je došao nakon što je igrao World of Warcraft igricu. Njemu je nadmetanje u krvi. Većina današnjih igrača je moje generacije, to su neki novi klinci koji žele uzbuđenje. Ja sam se u startu ogradila od novca jer bih pala u depresiju od cifara koje se vrte. U jednom trenutku razgovaram s igračem koji spava u prosječnom hotelu, a par dana kasnije nakon što je osvojio turnir, on je milijunaš. Ne smijem gledati to kroz prizmu novca, nego posla".
Spomenula si ranije da je poker sport. Većina ljudi smatra da je to kockanje?
"Poker je sport kao i svaku drugi, zahtjeva vještinu, trening i iskustvo. Treba krenuti od nule, biti pažljiv i strpljiv. Čovjek mora startati s malim ulozima da bi se nešto na koncu postigao. Treba igrati pametno i kloniti se igre iznad svojih mogućnosti".
Tri stvari koje čine dobrog pokeraša?
"Dobar pokeraš mora biti odličan matematičar i statističar koji pozna omjere bitne za igru. On mora biti jako smirena osoba koja shvaća ljudsku psihologiju. Na koncu, mora dobro podnositi poraz. Ono što se dešava za stolom treba odvojiti od svih ostalih stvari".
Vjerojatno si i ti krenula u ovaj posao jer ti se svidjela sama igra. Što te privuklo zelenom stolu?
"I dalje najviše volim kućne partije s prijateljima. Sve je opušteno i ugodno. Poker mi je zanimljiv zbog uzbuđenja koje donosi. Volim osjećaj kada dobiješ dobre karte, također i kada imaš lošu ruku, a odlučiš se na blef. Obožavam taj adrenalin koji je uvijek prisutan, nepredvidivost igre koja ne ovisi samo i isključivo o znanju".
Kakav je život profesionalnog pokeraša koji putuje po svijetu i živi od ovog posla?
"Odličan, pogotovo za djevojku. Jao, majka će me se odreći, ha ha. Uvijek si u centru pažnje, plaćaju ti da igraš, snimaš editorijale, pa malo igraš poker. U jednom svijetu si velika zvijezda, ljudi te vole, slikaju se s tobom, traže te autograme. Opet, čim izađeš iz kasina ti si normalan čovjek, nitko te ne primjećuje i možeš popiti kavu bez da te netko vuče za rukav. Vodiš zapravo dvostruki život, a uzimaš najbolje od svakoga".
Kakva si ti za zelenim stolom? Koristiš li svoje neosporne fizičke atribute u taktičke svrhe?
"Žensko sam, svi me šarmiraju i malo mi popuštaju. Ne mogu biti neiskrena i reći da mi to ne paše. No, ne koristim svoj izgled, iako su mi savjetovali da to činim. Mislim da su ljudi samo čekali kako bi mi to spočitali. Kara Scott, moja poker učiteljica, mi kaže da jedino moram biti ugodna, pristojna i da moram sa svima biti u dobrim odnosima za stolom. Na taj način steknem simpatije svojih protivnika pa nekad dobijem kakav popust".
Rekla si da voliš život novinarke i promotorice koja putuje po svijetu. Razmišljaš li uopće o nekom uredskom poslu?
"Radila sam u uredu prije ovog posla. Kada sada razmišljam nisam sigurna bi li se mogla vratiti u takvu rutinu. Jednostavno sam naviknuta da sam mjesečno dva puta u avionu, da živim iz kofera, da ne mogu imati kućne ljubimce...Ne bih htjela prestati ovo raditi, za sada sam jako zadovoljna. Nije stvar samo u novcu, krenula sam ni iz čega, a sada sam free lancer. To je zapravo najgore jer se često dogodi da neke stvari propadnu, da se nešto izjalovi. Ima mnogo problema, ali unatoč svemu sam zaista sretna..."
Hrvatska, kao i u svemu ostalom pa tako i u pokeru, kaska za svijetom. Koliko smo u zaostatku?
"Mislim da kasnimo godinu i pol ili dvije. Ova regija reagira drugačije od ostatka Europe, tu je drugačiji mentalitet. Teško je ocijeniti hoće li se desiti neki poker boom i svi će početi igrati turnire za pet tisuća eura ili će ići polako kao u drugim zemljama. Usporedila bi nas u pokeraškom smislu s Brazilom. Tamo je trenutačno ista situacija. Nedostaju nam veliki turniri kojih i dalje nema na ovim prostorima. Organizatori čekaju da se sami razvijemo da bi onda oni ušli na velika vrata. Kad se to dogodi, sve će se ubrzati".
Mnogo putuješ i družiš se sa poznatim osobama iz svijeta šoubiznisa. Tko te posebno impresionirao i postoji li mjesto na svijetu koje bi istaknula iznad svih ostalih?
"Doista sam puno toga proputovala i mnogo ljudi upoznala. Matt Damon je osoba koja me posebno iznenadila svojom dostupnošću. Osim što mi je jedan od najdražih glumac, on se ponaša kao najobičnija osoba. Najnormalnije je odgovarao na pitanja ljudi koji su bili s njim za stolom, ćaskao je i opušteno igrao poker. Od mjesta koja sam posjetila, uvijek ističem Santa Barbaru. Prekrasan grad isto kao uostalom i Karibi. Tamo bi se odmah preselila, ali tek nakon Sarajeva. Sarajevo je iznad svega".
Što radiš kada se ne baviš pokerom?
"Bavim se amaterski fotografijom. Moji roditelji uzgajaju mačke i žao mi je što trenutačno ne mogu imati mačku. Volim Sarajevo i puno čitam o tom gradu. Obožavam kuhanje. Svugdje gdje putujem kupim kuharicu. Sada već imam pozamašnu zbirku pa konstantno isprobavam neke nove stvari. Pokušavam naučiti još koji strani jezik. Trenutačno sam na danskom, a sljedeći je japanski".
Čuo sam da se baviš i humanitarnim radom? Hvalevrijedna stvar za tako mladu osobu.
"Brat mi je dao album Dubioze Kolektiv i čula sam pjesmu 'Dosta'. Tako je sve počelo. Žao mi je jer se naši ljudi žele baviti humanitarnim radom u Africi. Svaka čast tome, ali imamo istočnu Hrvatsku ili Bosnu gdje puno ljudi treba pomoć, a nitko ništa ne radi po tom pitanju. Htjela sam organizirati humanitarni poker turnir na ovim prostorima. Pokeraši imaju veliko srce i ne uzimaju sve sebi nego pomažemo i onima kojima je to pomoć potrebna. Pokušavam pomoći ženama udruzi Žene žrtve rata. Nekim se ljudima može pomoći i samo razgovarajući s njima. Snimam dokumentarac o vlastitom trošku, a pokušala sam kontaktirati i Bona Voxa. On je poznati humanitarac koji je mnogo napravio na ovim prostorima".
