FOTO:

GLAVNA zvijezda ovogodišnjeg izdanja Festivala znanosti u Sinju bio je akademik Igor Rudan. Manifestaciju, kojoj je osnovni cilj promicanje znanosti, znanja i kritičkog mišljenja kao temeljnih vrijednosti društva već sedam godina za redom organizira grupa mladih znanstvenika i studenata-entuzijasta. Organizatori kažu da su svojim inzistiranjem na odabiru ponajboljih znanstvenika i njihovoj izravnoj komunikaciji s građanima i djecom u školama, uspjeli postići da Festival izraste u veliki znanstveno popularni događaj.

Tako su, ističu, ove godine na Festivalu, uz Igora Rudana, gostovali i brojni drugi vrhunski znanstvenici poput Bojana Žagrovića, Hrvoja Buljana, Tomislava Domazeta-Loše, Janoša Terzića, Nevena Sesardića, Antonija Šibera i drugih.

Ispao kao iz znanstvenih baza podataka

Mislav Cvitković, jedan od pokretača i glavnih organizatora Festivala, objasnio je kako dolaze do tako zvučnih imena: „Mi ne tražimo goste po pričama o tome tko je dobar znanstvenik, nego filtriramo naše ljude u svjetskim znanstvenim bazama podataka, kao što je Web of Science, i vidimo što će ispasti. Tako se ove godine prvi na listi pojavio Igor Rudan. Preko 35 000 citata i preko 30 radova u Natureu i sličnim časopisima, a za čovjeka nikad nisam čuo. Odmah sam mu poslao mail!“

Sve nakon toga bilo je lako; gostovanje u Sinju bilo je odmah dogovoreno.

„Najbolji znanstvenici su jednostavni: javite im se, pitate, i ako mogu, oni jedva čekaju doći. To je zapravo najlakši dio organizacije“, tvrdi Cvitković.

Pravi podaci u pravim rukama

Rudan je znanstvenu slavu te članstvo u kineskoj i britanskoj akademiji stekao racionalnim i kritičkim izborom informacija i podataka u području javnoga zdravstva i njihovom kritičkom analizom – „ničim posebnim“, kako on to skromno kaže. Najprije je uočio da u zemljama u razvoju raspodjela novca za razne bolesti nije jednaka. Učinilo mu se da neke bolesti koje su gotovo istrijebljene još uvijek „dobivaju“ (pre)puno novca.

Prikupio je sve podatke o smrtnosti djece zajedno, za cijeli prostor Afrike i istočne Azije, te ih usporedio sa svim relevantnim istraživanjima svake od pojedinih bolesti u analizi. Tako je uočio da ogroman broj djece zapravo umire od dizenterije i upale pluća. To nitko nije pretpostavljao. Visoka smrtnost u tom dijelu svijeta uglavnom se pripisivala malariji, SIDA-i i tuberkulozi. Svjetski zdravstveni fondovi za liječenje dizenterije ili upale pluća nisu izdvajali gotovo ništa.

Kada je otkrio ključ problema, svojim je podacima lobirao za primjenu svoje metode kod Zaklade Billa i Melinde Gates i kod Svjetske zdravstvene organizacije, što su oni prihvatili.

„Kad ljude koji te novce daju stavite pred ovakve podatke, oni nemaju što drugo nego slegnuti ramenima i dati vam ih. Nakon što se ova moja metoda počela primjenjivati, umiranje predškolske djece u svijetu prepolovilo se u proteklom desetljeću sa 11 milijuna na manje od 6 milijuna“, pojasnio je Rudan.


Lekcija s patkicama

Posjetiteljima Rudanova predavanja u Sinju posebno je simpatičan bio njegov stil predavanja, u kojem je ključnu poantu sažeo kroz pitanje je li kao beba volio patkice. Iako mu je odgovor očito bio „NE“, svi oko njega govorili su mu suprotno, pa je svojem uvjerenju polako počeo pridavati sve manju težinu.

„No taman kad sam bio već 95 posto siguran da sam ipak volio patkice i pet posto da nisam, došao je moj tata i rekao mi da je sve on izrežirao da me malo zezaju. S tom dodatnom informacijom naglo sam skočio na zaključak da ipak nisam volio patkice! To je slikovni sažetak ove metode!“, objasnio je Rudan.