Foto: Press

HLADNO PIVO na sceni je gotovo 30 godina.

Sve je počelo krajem osamdesetih, tijekom devedesetih postali su jedan od najpopularnijih punk rock bendova na ovim prostorima, a njihov prošlogodišnji album "Dani zatvorenih vrata" pokazao je da unatoč uspjehu bend još uvijek nije izgubio oštricu.

U listopadu i studenom čeka ih i aktivno koncertiranje pa će fanovi Hladno pivo imati prilike vidjeti na dva koncerta u Irskoj (11.10. u Corku i 12.10. u Dublinu), nakon čega kreće i dvoranska Tulum turneja (15.10. Zagreb - Dom sportova - s Brkovima i Šankom, 25.11. Rijeka - Dvorana Mladosti - s Urbanom&4 i Jonathanima i 26.11. Split - Spaladium Arena - s Urbanom&4, M.O.R.T.-om i Kišom metaka).  

Povodom turneje porazgovarali smo s Miletom i pretresli brojne teme, od početaka karijere pa sve do planova vezanih za budućnost benda.  

Bend uskoro slavi 30. rođendan. Ljudi se mijenjaju, pronalaze druge interese, a bendovi raspadaju, kako ste se vi održali na okupu?

Previše nam znači bend da bi netko dignuo sidro. Ne čujemo se previše kad ne sviramo i to je isto bitno. Treba dozirati druženja ako želiš trajati.

U kojem je trenutku Hladno pivo iz "omiljenog hobija" prešlo u "full time" posao i što je presudilo da se otisnete u te "nesigurne vode" bavljenja isključivo glazbom koju voliš?

Nakon albuma "Šamar" više ništa nije bilo kao prije. Tad smo skočili na divljeg mustanga, rodeo traje, ponekad si gore ponekad dolje, ali još smo tu, na tom konju. Presudilo je to što nam ide od ruke ova muzika koju volimo. Da nije tako svirali bi za svoju dušu i imali neki posao sa strane , što smo uostalom i radili prije.

Je li Hladno Pivo ikad postalo posao?

Kod muzikanata nema čvrste granice između posla i slobodnog vremena. Ja u slobodno vrijeme često prebiram po gitari pa mi dođe ideja za pjesmu. Ponekad, kad si u kombiju osam-devet sati, onda se sve skupa čini baš kao posao i to najdosadniji na svijetu. Ima svirki koje odradiš jer se ne možeš ufurat, jer ti nešto smeta ili te doma nešto muči. S vremenom naučiš da ne možeš uvijek dati 100 posto u svim situacijama.

Osjećaš li još uvijek poriv da pjesmama mijenjaš svijet i dopuštaš li cinizmu da idealizam baci u drugi plan?

Nemam toliko namjeru promijeniti svijet koliko skinuti sa srca što me muči, ali i veseli i nasmijava. Niti je ovo '68. u kojoj se savršeno sljubio društveni trenutak s muzikom, kad su Dylanove pacifističke budnice bile soundtrack cijele njegove generacije. Pokušavam maksimalno napraviti u vremenu i prostoru koji je meni dostupan. Ono što je meni osobno bitno jest neki idealizam, želim doći porukom do ljudi. Ne želim da se ta poruka svima sviđa niti očekujem da će je svi shvatiti. A cinizam koristim samo u krajnjoj nuždi - kad mi više nije ni smiješno.

Što misliš da je u životu na tebe najviše utjecalo i natjeralo te da se posvetiš temama kao što su društveni problemi i nepravde?

Pa ne bih rekao da se bavim samo tim temama. Tko bi išao slušati bend koji se samo time bavi? Ja ne bih. Pa umro bih od dosade. Pa nisam ja faking Bono Vox. Hladno Pivo se bavi samo 20-30 posto s nepravdom, ostalih 70-80 se hvatamo ukoštac s malim svakodnevnim dramama i veseljima.

Dojadi li ti ponekad to navlačenje s teško izlječivim bolestima društva i poželiš li se u potpunosti okrenuti vedrijim temama (ili romantičnim, s obzirom na to da je to druga najveća tema tvojih pjesama)?

Apsolutno. Zato i većina naših pjesama pjeva o drugim temama, ženama, ljubavi, svađama, pijankama, impotenciji, čekanju u uredima, gay vezama itd.

Misliš li da je smo s ovom promjenom vlasti, ali i generalnim društvenim kretanjima u svijetu, ušli u razdoblje u kojem bi se glazbenici (skloni protestu) trebali aktivnije boriti protiv društvenih anomalija?

Trenutno je in ne smrdjeti i ne mirisati. Ali opet, i neprijatelja je teže prepoznati. U komunizmu si imao jasnu metu, sada kad je kao sve demokratski i slobodno, puno je teže imenovati i opisati sile mraka. Zato se mnogi aktivistički bendovi ograničavaju na uopćenu i jalovu kvazikritičnu liriku u stilu: "Političari su baš pokvareni, oni nas jako kradu, baš smo jadni..." Od toga mi diže kosa na glavi. Barem ono malo što je ostalo.

Što je ono što bi Mile s "Džinovskog" učinio ili snimio, a Mile s "Dana zatvorenih vrata" ne (i obratno)?

Vjerojatno Mile Džinovski nikad ne bi snimio "Lijepu riječ" jer nije proživio tu situaciju sa svojih 20 godina isto ko što ni Mile, verzija 2016. ne bi mogao pjevati da je savršeni marginalac koji pije po parkovima zato što bi to bila podla laž.

Nema benda kojeg fanovi nakon nekog vremena neće optužiti za "prodaju", kako vi reagirate na sve to i u kojem ste se trenutku "prodali"?

Njima bih poručio da pokušaju napraviti rock bend koji će netko htjeti kupiti. Prije nego što optuže druge za prodaju.

Ne znam što to točno znači. Ako znači da ovo što trenutno radimo, radimo isključivo zbog para, onda to nije istina. Ako znači da smo se stilski promijenili kako bi nas netko kupio, to također nije istina. Ako netko misli da nam treba biti neugodno što zarađujemo od muzike, taj nema veze sa stvarnim životom. Znači, nije mi jasan sam termin - "prodaja".

Neki će vam zamjeriti pjesmu u reklami, drugi nešto deseto, ali koji je po tvom mišljenju bio najveći kompromis u karijeri Hladnog Piva?

Dvaput smo svirali na plejbek. Jednom na HRT-u drugi put na bosanskom Porinu, koji se zvao Davorin. Vrlo čudno iskustvo. Pored toga ne bih ponovio naš mali navijački song "Himna", kad je naša repka ispala u Japanu već u prvoj fazi. To nam isto nije trebalo.

Što kao bend ne biste nikad?

Više snimali navijačke pjesme i nastupali na plejbek, osim ako nas dobro plate.

Pjesma "Ja nisam vaš" izazvala je niz reakcija i rasprava. Dosta te ljudi, posebno onih desno orijentiranih, nakon pjesme kritiziralo zbog toga što si zanemario negativnosti komunističkog režima, koja je tvoja reakcija na to?

Nisam spomenuo negativnosti komunističkog režima jer to nije bila tema pjesme. Tema je bila da su moji dobili 1945. Moji su partizani, američka vojska, francuski Pokret otpora, Crvena Armija. Za razliku od ministra kulture čiji je strana, barem po njegovim izjavama, izgubila.

Kako ti uopće doživljavaš domoljublje?

Domoljublje je kad voliš svoje i poštuješ tuđe, a uz sve to plaćaš poreze i ne bacaš smeće po ulici.

Jesu li vam ikad prijetili zbog pjesama?

Nisu nam nikad prijetili, osim jednom kad je neki lokalni moron izvukao dvocijevku i istjerao nas s bine, ali to je bilo više zbog decibela nego zbog tekstova. Zato se poslije ispričavao na sudu.

Na koji se način tvoji javno izneseni stavovi odražavaju na vašu popularnost? Točnije, isplati li se boriti protiv "društvenih zala" ili to donosi više štete nego koristi?

Svjesni smo da nas ne nekim radio stanicama manje vrte jer volim drmusat nacionalističke ograde. Ali to je ok. Ne možeš svima bit super niti nam je to misija.

Iako je politika često u pjesmama, vidiš li se ikako u politici? Neki tvrde da je to jedini način da se društvo stvarno mijenja.

To je istina. Ali da bi bio dobar političar moraš biti odmjeren, biti taktičar, timski igrač, znati procijeniti ljude itd. To su sve osobine koje ja nemam. Djeca su zapravo jedini način na koji svatko od nas može društvo učiniti boljim. Djecu treba učiti da poštuju razlike i same sebe.

Na koji te način obiteljski život promijenio kao autora?

Mislim da nije nešto puno. Obitelj i privatni život držim po strani.

Neke obiteljski život natjera da se zapuste, tebe očito nije jer u boljoj si formi nego ikad ranije, što je potaklo promjene?

Skužio sam da ostajem bez daha trčeći po dva sata na bini pa sam se malo trgnuo. Jednog sam dana sebe vidio u ogledalu i rekao: "E, Mile, Mile, baš si se malo zbucao".

Kako si uopće uspio skinuti viškove, klasične metode ili imaš neki Kekinov "tajni recept”?

Trčanje i pivo. To je moja dijeta. Napisat ću jednom knjigu o hmeljskoj dijeti.

"Dani zatvorenih vrata" izdali ste za gajba Records. Kako se snalazite u tim vodama i što ste tim potezom dobili, a što izgubili?

Snalazimo se ko ribe u vodi u malom akvariju koji curi. Premda smo prebacili neku zlatnu tiražu vidimo da sam CD odlazi u povijest pa smo naručili vinile koji će nam stići taman prije Doma sportova.

Pripremate li nešto posebno za trideseti rođendan?

O tome više sljedeće godine. Zasad smo i dalje u promociji novog album, koji je, BTW, odličan.

I za kraj, što slušaš/gledaš/čitaš u posljednje vrijeme?

Gledam dosta serija. Oduševile me serije "Fargo" i "Better Call Saul" pa jedva čekam nove sezone. Pročitao sam nedavno "Naš čovjek na terenu" i sad čitam "Tamnu stranu rocka", slušam upravo Tallest On Earth čiji me koncert u Zagrebu jako ugodno iznenadio. Također slušam i novog Lačnog Franza kome ću gostovati u Tvornici 22. listopada.