Je li Bosna i Hercegovina najgora zemlja za žene u Europi?
Foto: 123rf
KAD je pročitala da žene u Bosni i Hercegovini u prosjeku zarađuju samo 54% plaće koju zarađuju muškarci, što je najgora razlika među plaćama u Europi, prvo je pomislila da bi njena baka bila zgrožena, piše Tea Hadžiristić za Open Democracy.
Njena je baka odrasla u jugoslavenskom socijalizmu, u vrijeme kad su žene prvi put preplavile sveučilišta i radna mjesta. Doživjela je neviđe napredak u samo nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata: uključila se u Antifašističku žensku frontu, volontirala u radnim akcijama, studirala za medicinsku sestru, našla posao u drugom gradu, gdje je dobila društveni stan i zarađivala više od svog supruga.
No za vrijeme tranzicije iz socijalističkog u tržišno gospodarstvo, BiH je nazadovala po pitanju ravnopravnosti i sada je razlika u prihodima između spolova 6% veća nego u Jugoslaviji. S druge strane, Slovenija ima najmanju razliku u prihodima u Europi, samo 3%. Zašto je Bosna tako loše prošla u post-socijalizmu?
Patrijarhalne vrijednosti i zaostaci komunističkog poretka
U izvještaju o nejednakosti prihoda među spolovima iz 2015. Svjetska banka navodi kako "društvene vrijednosti u BiH ostaju konzervativne, a većina muškaraca i žena izražavaju tradicionalnu percepciju rodnih uloga." Ključne prepreke napretku ženskih prava su patrijarhalne vrijednosti i zaostaci komunističkog poretka, zaključuje se u izvješću.
Zaključak kako će ženska prava procvjetati kad se te prepreke prijeđu ima smisla u slučaju Slovenije. Međutim, nejednakost među spolovima uvijek je bila manja u bogatijim republikama Jugoslavije poput Slovenije nego u BiH ili na Kosovu. Nejednakost danas ima iste strukturne uzroke kao i u Jugoslaviji, ali je dodatno pogoršana posljedicama rata i neoliberalnom ekonomskom politikom nakon rata, zaključuje Hadžiristić.
BiH ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti u Europi, 27.5%, dok je nezaposlenost među mladima čak 58%. Usto ima značajno sivo gospodarstvo, od 30-50% BDP-a, prema procjenama. Uzroci tome su kako razaranje infrastrukture u ratu, tako i post-ratna privatizacija i grabež državne imovine od strane političkih elita. U čitavoj zemlji vidljiv je uzorak osiromašenja, nezaposlenosti, privatne i javne zaduženosti, društvene degradacije, depopulacije kroz emigraciju i smanjen životni vijek. BiH je prema popisu stanovništva iz 2013. izgubila 20% populacije u 25 godina, što je najveće smanjenje u regiji.
Agresivni nacionalizam i povratak tradicionalnih rodnih uloga
Žene čine 45% nezaposlenih u BiH, ali i 62% takozvane "neaktivne radne snage", što se uglavnom odnosi na domaćice ili neplaćene kućne pomoćnice. Iako je u jugoslavenskom socijalizmu žena dobila znatnu ekonomsku neovisnost, tradicionalne rodne uloge doživjele su povratak kroz rat devedesetih i poratno doba, zahvaljujući agresivnom nacionalizmu. Kako zaključuje Cynthia Enloe: "patrijarhalne strukture privilegije i kontrole koje karakteriziraju društvo u ratu obično nastavljaju živjeti u post-ratnom periodu."
Državni sustav socijalna zaštita u BiH, kao i u drugim post-socijalističkim zemljama, masivno je zakazao. Iako država troši 4% BDP-a na socijalna davanja, samo 17% tih davanja dolazi do najsiromašnijih, dok više od 70% odlazi na ratne veterane i druge skupine koju nisu socijalno ugrožene.
Na polju obrazovanja nejednakost je također izražena. Mnogo veći postotak žena, čak 5%, nepismeno je. Na polju gospodarstva, "divlja" privatizacija i "rođački" kapitalizam samo su pojačale faktore koji dovode do nejednakosti među spolovima.
U pedesetim godinama prošlog stoljeća socijalistički feminizam smatran je progresivnijim čak i od njegovog liberalnog pandana. Ogroman napredak, postignut po pitanju emancipacije žena, jednakosti plaća, majčinstva, prava na pobačaj i razvod, pokazuje da problemi u BiH nisu isključivo posljedica kulturne tradicije. Napredak je moguć jedino tako da se nastavi tamo gdje je socijalistički feminizam stao, smatra Hadžiristić.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati