Foto: 123rf

SVE VIŠE stanovnika Hong Konga udaljava se od kineskog nacionalnog identiteta, piše Yi-Zheng Lian za New York Times. U nastavku prenosimo najbitnije dijelove njegove analize.

"Davno prije britanske predaje Hong Konga Kini 1997. godine, vođe velikih gradskih pro-demokratskih stranaka nagodile su se s kineskom vladom. Pristali su na priključenje Hong Konga Kini pod uvjetom da grad s vremenom od Pekinga dobije pravu demokraciju.

Čini se da je Kina danas zaboravila to obećanje. Stara demokratska garda se ipak još uvijek drži starog stajališta te i dalje Peking smatra zakonitim hongkonškim suverenom.

Međutim, s time se ne slažu mladi progresivci i stariji intelektualci, a u prilog im idu povijesne činjenice".

"Hong Kong nije Kina"

"Prošli mjesec na Kineskom sveučilištu u Hong Kongu održana je tribina o vezi Hong Konga i Kine. Usporedbom britanske kolonijalne vlasti do 1997. godine i sve čvršće kineske vladavine od tada, učenjaci su zaključili da Hong Kongu u političkom smislu danas nije ništa bolje nego prije te da bi mu najbolje bilo da je neovisan.

Fizičar i povjesničar Tsui Sing-Yun u svojoj nedavnoj povijesti Hong Konga (objavljenoj samo u Hong Kongu i na Tajvanu) tvrdi da se žitelji Hong Konga rasno, kulturalno i jezično razlikuju od Han Kineza iz sjeverne Kine. Budući da je Hong Kongom od 1842. do 1997. godine upravljala Britanija, tamošnje stanovništvo razvilo je zaseban vjerski, pravni i politički identitet.

Takvi stavovi su kontroverzni. Separatisti ponavljaju da "Hong Kong nije Kina", no kineska vlada i njezini pristaše tvrde da je Hong Kong od davnina dio kineskog teritorija".

Kolonijalna povijest

"Povijesni tekstovi, međutim, pričaju drugu priču. Hong Kong je prema njima prvo bio dio veće južne regije, danas poznate kao Lingnan, koju je Kina prvi put okupirala u 3. stoljeću prije nove ere. Šangajski povjesničar Ge Jianxiong te ratove prozvao je kolonijalnim porobljavanjem ne-Han naroda od Han Kineza.

Kroz povijest su se redala slična osvajanja, zaključno s onima cara Qianlonga krajem 18. stoljeća. Međutim, Kinezi iz svojih centara na sjeveru nikad nisu uspjeli učinkovito zavladati većinom Lingnana, uz izuzetak nekolicine urbanih područja. Područjem su zapravo po lokalnim običajima vladali lokalni plemenski glavešine uz blagoslov središnje vlasti.

To je bio prototip kasnije britanske vlasti u Hong Kongu i današnje formule "jedne zemlje, dvaju sistema".

Drugim riječima, iako Kina kritizira kolonijalnu ostavštinu Zapada, i sama je stoljećima bila kolonijalna sila. Britanska predaja Hong Konga prije dvadeset godina barem je treći put da je Kina anektirala taj prostor".

Studenti su lice pokreta otpora

"Vladini čelnici u Kini i Hong Kongu vrlo su svjesni te činjenice, pa stoga sada žele prepraviti nastavni program povijesti u školama u Hong Kongu, kako bi on odražavao kinesku verziju povijesti.
No njihovi pokušaji političkog ispiranja mozgova nailaze na otpor među hongkonškim studentima koji su začetnici takozvanog Pokreta kišobrana iz 2014. godine. Iz pokreta su proizašle nove političke stranke koje danas zagovaraju različite oblike samovladavine.

Peking je nedavno uveo strože kazne za nepoštovanje kineskih nacionalnih simbola u Hong Kongu, no studenti sve češće otvoreno pokazuju prijezir prema simbolima kineske vlasti, poput kineske himne".

U Hong Kongu sve manje Kineza

"No i usred sve dubljeg jaza između Kine i Hong Konga, tradicionalni demokrati nemaju dovoljno političke moći da mobiliziraju mase. To otkriva rascjep među samim pro-demokratima koji redom preziru autoritarnu kinesku vladu, no koji se međusobno ne slažu oko prirode svojeg kineskog naslijeđa.

Prema nedavnoj anketi Sveučilišta u Hong Kongu, 70 posto mladih u dobi od 18 do 29 godina smatra se Hongkonžanima, dok samo 0,3 posto za sebe kaže da su Kinezi. To je najniža brojka od početka provođenja ankete 1997. godine.

Kada se sagleda ukupno stanovništvo Hong Konga, 68 posto se izjašnjava kao Hongkonžanima ili Hongkonžanima u Kini, dok se manje od 31 posto deklarira Kinezima ili Kinezima u Hong Kongu. Godine 2008. situacija je bila obrnuta", zaključuje Yi-Zheng Lian za New York Times.