Foto: Intstagram, Promo

"IMPRESIVNO. Uzbudljivo. Izvanredno." – tako je u tri riječi knjigu opisala Gillian Flynn.

Kad s naslovnice vrišti takav opis, od knjige očekujemo mnogo. Kad uz to već sada slovi za triler godine, za koji su filmska prava prodana prije objavljivanja, i koja je objavljena u 37 zemalja, a spisateljska krema natječe se u hvalospjevima, onda ne pristajemo ni na što manje od izvanrednog.

A. J. Finn, rođeni Njujorčanin, u svom nas prvijencu vodi kroz ludilo, gubitak, bol i ljubav. Priča je ovo prožeta motivima noir filmova, zbog kojih sam roman dobiva dašak glamura. Glavna junakinja apsolutno je tragičan lik, kojim autor opisuje život na rubu. Prepun psihotičnih momenata i slikovitih opisa gubitka razuma, roman je ovo koji se teško ispušta iz ruku.

Voajerizam kao posljedica traume

Anna – glavna junakinja, simbol tuge, čemera i očaja, doživjela je veliku traumu prije deset mjeseci i od tada ne izlazi iz kuće. Fotoaparat i špijuniranje susjeda njen su jedini prozor u svijet, dok socijalne kontakte nadomješta razgovorima na „Agori“ – forumu za ljude poput nje, slomljene depresijom, napadajima panike i fobijama. Tamo ona nadomješta još jedan dio izgubljenog života – svoju liječničku praksu, dok iskrenim i brižnim savjetima pokušava pomoći ljudima koje je, poput nje, život slomio.

Svakodnevica se tako kotrlja između koktela lijekova i slapova merlota, koji ona pije u povećim količinama, lažući svom brižnom psihijatru. U susjedstvo se tada doseljava na očigled skladna mala obitelj Russel: otac, majka i njihov sin, samozatajni tinejdžer. I sve je harmonično do trenutka dok Anna kroz svoj prozor ne ugleda ubojstvo svoje nove susjede. Šok? Nevjerica? Je li se to zaista dogodilo? Je li sve samo umislila? Je li izgubila razum? Nitko joj ne vjeruje, policija je smatra izgubljenom i slomljenom dušom koja bježi od stvarnosti i svoje osobne tragedije. No što je istina? Tko je negativac u ovoj priči? Novi susjed ili Annin um? Možda njen podstanar David?

Ništa nije onakvo kakvim se čini

U napetom razvoju događaja, u kojima se Anna bori sa svojim umom, fobijom izlaska iz kuće i strašnom činjenicom gubitka koja je zauvijek promijenila njen svijet, Finn nam donosi preokrete iz stranice u stranicu. U trenutku kad pomislimo da je sve jasno, priča dobije novi twist. Ana se pred nama rastvara poput cvijeta, sloj po sloj, zajedno s njom i priča se raspetljava u slojevima, ispričana s lakoćom, prožeta light motivima noir filmova i bljeskovima sjećanja na život prije.
Pitko, lagano, a opet vrlo kompleksno štivo opravdava titulu hita. Psihološki triler, s elementima noir krimića, koji je na momente naprosto jezovit, apsolutni je 'must read' za ljubitelje žanra, ali i roman koji će ovu vrstu moderne beletristike približiti široj publici.

Knjiga kao noir modernog doba

Washington Post triler je okarakterizirao kao 'prekrasno napisanu, sjajno zamišljenu raskošnu priču o ljubavi, gubitku i ludilu', dok je poznata autorica trilera, Ruth Ware, zaključila kako bi 'Hitchcock sigurno snimio film prema ovom romanu.' Posve je jasno da je Finn zaljubljenik u Hitchcockove psihoze te je jasno vidljiv utjecaj tog filmskog genija na mladog autora. Zbog toga je ovaj roman svojevrstan hvalospjev filmskim klasicima i jednom prošlom, 'crno-bijelom' vremenu.

Iako se Finnov obrat u radnji ne smije otkriti, potrebno je reći da nitko od njegovih likova nije ono za što se izdaje. 'Žena na prozoru' doima se poput pokretnog portreta žene koja se samo bori da sačuva zdravi razum. Mladi autor decentno nam je zapravo pružio uvid u najmračnije tajne i slabosti ljudskog uma, govoreći da nitko od nas nije zapravo lišen doze vlastitog ludila. Pitanje je samo kako se mi nosimo s njim?