Foto: Press

SVA DJECA za Božić žele igračke, manje ili više skupocjene. Igračke su voljeli i mališani odrasli u Jugoslaviji, a mnogi od njih i danas se sjećaju tvornice dječjih snova, Mehanotehnike. 

Veljača 1979: Posjeta jednoj od najvećih tvornica igračaka na svijetu može biti najljepši događaj za one koji vole igračke i zabavu. Reporter "Kekeca" imao je to zadovoljstvo...

"Nemojte reći da smo najveća tvornica na svijetu", kazao je šef marketinga "Mehanotehnike" iz Izole, Bogdan Orel, "Mi smo svakako jedna od deset najvećih tvornica na svijetu".

Ulazimo u "tvornicu dječjih snova", pa se usuđujemo to glasno kazati.

"Nismo mi samo tvornica 'dječjih snova'" ispravlja nas Igor Kralj koji se bavi propagandom. "Naša tvornica proizvodi veliki broj igračaka za odrasle".

To su takozvane hobi igračke (električni vlakovi, modeli automobila) koje su tražene u cijelom svijetu. Pronalazimo podatak da s "Mehanotehnikom" surađuje više od 70 zemalja iz cijelog svijeta! Ako znamo da među najveće proizvođače igračaka spadaju Hong-Kong, Amerika i Njemačka onda će mnogo značiti kad kažemo da baš ove zemlje najviše traže igračke iz Izole. Otvaramo neka prispjela pisma i čitamo (na raznim jezicima): "Igračke "Mehanotehnike" su vrlo kvalitetne ... Naša djeca ih rado kupuju ... Zato vas molimo ... I tako dalje ..."

Pisma su iz Irana, Japana, Novog Zelanda, Australije, Singapura, Egipta, Kuvajta, Hong-Konga, Indije, Kube, Konga, Argentine, Venezuele... Sa svih kontinenata, pa čak i s Arktika (Grenland).

Danas, poslije 26 godina postojanja, ova tvornica ima u proizvodnom programu izradu više od 400 raznih igračaka, a nekada je to bila zanatska radionica s desetak radnika koji su započeti kompletima "Konstruktora". "Štancali" su ih i bojili, da bi naša djeca mogla imati lijepu i korisnu igračku. Tako su počeli, a danas tvornica ima više od 1600 radnika i prostire se na prostoru na kojem bi semoglo da izgraditi nekoliko stadiona.

S njom se mogu usporediti samo najveće tvornice igračaka na svijetu kao što su "Lego", "Märklin", "Mattel", "Revell", "Matchbox" ...

"Nemojte nas uspoređivati", kažu u "Mehanotehnici", "Mi smo jedna od rijetkih tvornica igračaka koja ima vrlo širok i raznovrstan program. Velike tvornice u svijetu se opredjeljuju samo za jednu, ili nekoliko igračaka. Tako postaju poznate. Mi smo zadržali cijeli naš program od preko 400 raznih igračaka. Veliki događaj za ovu našu tvornicu je svakako Sajam igračaka u Nürnbergu (svake godine se održava u veljači) na kome se vrlo teško može dobiti izložbeni prostor, jer se prijavi i izlaže više od 5000 svjetskih firmi i tvornica.

Za tu priliku "Mehanotehnici" je bilo osigurano vidljivo mjesto, jer joj to mjesto u svjetskoj proizvodnji igračaka pripada. Pitamo koju novu igračku su predstavili svijetu: "To su modeli automobila ('Safari', 'BMW') u omjeru 1:16, koji su pokretani radio putem. U Nürnbergu je također velik interes izazvao i 'Mehanotehnikin' prvi teledirigirani brod. To su suvremene igračke koje se u svijetu mnogo traže, a mi smo ove godine s njima izašli na tržište".

Zanima nas kako izgleda taj neobičan sajam i dobivamo još čudniji odgovor: "Na taj sajam ne mogu ulaziti psjetitelji i djeca. On postoji samo za trgovce iz cijelog svijeta, koji se tu susreću, ugovaraju i trguju igračkama".

Može li se po broju igračaka koje "Mehanotehnika" plasira na tržište, doći do podatka o najtraženijoj dječjoj igrački? Ne može, odgovaraju stručnjaci, jer ti podaci nisu pravi pokazatelji. Ipak, evo nekih brojeva o godišnjoj proizvodnji igračaka u Izoli:

• 1.600.000 električnih telefona

• 500.000 flipera

• 1.000.000 lokomotiva... Te šivaće mašine (koje šiju), " Konstruktori", autopiste, automobili (među kojima poznati model "Safari"), tu je još mnogo korisnih igračaka ...

Među anegdotama pronalazimo i ovu: jedan trgovac došao u tvornicu, pa zamolio da se posluži telefonom. Pošto je dobio odobrenje nije znao kojim od dva (na stolu) da se posluži? Jedan je bio pravi, a drugi igračka!

Inozemno tržište je zabilježilo i ovaj svojevrstan uspeh "Mehanotehnike": ona proizvodi 70 vrsta električnih željeznica (neke među njima i puše iz odžaka, kada idu) i isto toliko raznih vagona ... Prošle godine "Mehanotehnika" je kupila cijeli program poznate njemačke firme "Anker". Tako neke njihove igračke "liče" na strane (bar u našim mjerilima shvaćanja).

Pitamo u kom kraju Jugoslavije djeca igračke najviše vole?

"Vole ih sva naša djeca i vole sve igračke", odgovara Bogdan Orel, "Znam da će vas zanimati podatak u koliko se jugoslovenskih trgovina prodaju igračke. To vam ne mogu reći, ali znam da poslujemo s više od 600 kupaca a svaki među njima ima svoje trgovine".

"Mehanotehnikine" igračke cijenjene su u svijetu. Tako su "fliper" iz Izole kopirale poznate tvornice igračaka iz Japana i Hong-Konga. Stručnjaci se dive električnim telefonima (šest tipova) s oznakom "Made in Jugoslavija", jer se njima može razgovarati i na udaljenosti od 1,5 km. Električne lokomotive i vagoni se nalaze na popisu najuspjelijih kopija pravih velikih vlakova, pa su najcjenjenije igračke odraslih".

Pitamo za novu igračku koju pripremaju. Odgovaraju nam na pitanje i mole nas da ne objavimo ovu njihovu tajnu jer...

"Ako odamo tajnu, odmah se na svijetu (među oko 100.000 proizvođača igračaka) nađe netko tko ideju ostvari prije nas. A to bi bila velika šteta za 'Mehanotehniku', jer, recimo, alat za fliper nas je koštao pola milijarde dinara".

Onda doznajemo još nešto: i igračke imaju svoju modu. Tako se dogodi da neka TV serija postane popularna, pa djeca traže Jogija, ili Kalimera, ili neku drugu ličnost. Ponekada i neka popularna pjesma, pjevač ili događaji (sportski) izbace u "modu" novi lik igračke.

Pitamo je li igračka kod nas skupa, a "Mehanotehnika" iznosi podatke o cijenama njihovih najtraženijih igračaka u Njemačkoj, Americi, Italiji i Francuskoj i uvjerava nas da su takve iste igračke kod nas jeftinije za 15 do 30 posto.

Onda obilazimo sve te duge radne hale i gledamo kako se s tekućih traka i iz mašina rađaju lijepe privlačne igračke s kojima poželimo igrati se...

"I odrasli se vole igrati", kazao nam je jedan doktor, "Samo, stariji se stide te svoje želje (možda i potrebe)...".

Napisao: Pavle Kićevac (Kekec, 1979.)