Najbolji trenutak Messijeve utakmice nije ni prvi ni drugi njegov zgoditak, već asistencija za Dembelea.

 

 

Lakoću stvaranja viška u trku, pregled igre i proigravanje u toj situaciji ne posjeduje nijedan drugi igrač na svijetu. Zapravo, vrlo je upitno je li takav set vještina itko ikad posjedovao i je li postojao igrač koji je to demonstrirao tako dugo i tako dosljedno. Nevjerojatna je lakoća i moć kojom neopasne situacije pretvara u golove, a dosadan i spori napad u izglednu šansu za sebe ili suigrače. Nogomet je timski sport i deplasirano je komentirati igru ne uzevši u obzir doprinos svake karike, ali vjerojatno bi mnogi gledatelji lagali kad bi rekli da sinoć nisu pomislili kako je Messi izbacio Chelsea, a ne Barcelona. I u tome stane sva razlika između ovih dviju ekipa: sve Conteove prilagodbe, sve Barcelonine kilavosti u igri, sve pojedinačne dobre i loše reakcije padaju u vodu jednom kada on primi loptu u „svom“ trenutku.

 

Možda najupečatljiviji dojam je kad postavimo kontrast s Hazardom. Belgijanac se s pravom smatra jednim od najboljih igrača među običnim smrtnicima, ali nijednu od 10 lopti u obećavajućim situacijama nije oplemenio ničim što bi Chelsea poguralo prema pobjedi. Koliko god je talentiran i dokazan, dojam je da mu još uvijek fali „ona“ utakmica, upečatljiva predstava u nekom od najvećih derbija koja će nam prva pasti na pamet kad kažemo njegovo ime. 

 

Iako je Barcelona vodila 0:2 u periodu u kojem su utakmica i rezultat bili aktivni, Conte je postavio izrazito nepogodnu strategiju za domaćina. Chelseajevi bekovi hrabro su otišli visoko u liniju napada i tamo su gotovo čitavu utakmicu bili sistemski višak preko kojeg su lako prenosili loptu u zadnju trećinu terena. Iniesta i Dembele bili su prisiljeni igrati i stajati jako široko, što je Busquetsa i Rakitića ostavilo na velikom prostoru, pa je Barcelonin presing često pucao. Ostavljalo je to dosta  prostora za Williana i Hazarda, ali kombinacijom njihove indisponirane igre u završnici i krivih odluka Chelsea to nije uspio naplatiti. Očigledno je da Giroud još uvijek nije našao zajednički jezik s partnerima – premda je uvršten u ekipu kako bi Chelsea eventualno mogao i dugim loptama osvajati teren, jako je kasnio u rotacijama s krilnim igračima i utrčavanjima u dubinu. Premda je Dembele zabio sjajan gol iz kontranapada i prava je napast kada napada braniča s loptom u nogama, Paulinho ovoj ekipi daje malo više defenzivnog balansa. Nedostatak takvog balansa sinoć nije naplaćen, ali Barcelona je uzela puno bolji rezultat od onog koji je zaslužila.

 

 

Malo je neobično reći za ekipu koja izgubi 3:0 da je vjerojatno zaslužila proći, ali Chelsea je mnogo veći dio od 180 minuta kontrolirao utakmicu. Ili, bolje rečeno, kontrolirao ju i vodio u smjeru u kojem njima to odgovara kao talentom inferiornoj ekipi. Iako je Barcelona u prvom dvoboju apsolutno dominirala posjedom, Chelsea se kontrolirano branio, a njihova zona apsolutno je anulirala ikakvu progresiju Barcelonina napada. Messi je zabio iz kardinalne greške domaće obrane, a jedina prava, izrađena šansa Barcelone na toj utakmici bila je ona kada je Paulinho glavom pucao malo pored vrata. Chelsea je imao dvije Willianove stative i dvije vrlo dobre Hazardove šanse. Sinoć je Barcelona povela rano zahvaljujući velikoj sreći i još većoj Messijevoj genijalnosti, a drugi gol je zabila iz kontre i drugog udarca u okvir vrata.

 

 

 

Chelsea je, s druge strane, barem 15 puta organizirano stigao u završnicu napada, ponovno je pogodio stativu, nekoliko puta zapucao dobru šansu, a još češće poprilično siguran i očit zadnji pas koji bi vodio velikoj šansi. U najboljoj prilici na utakmici, Alonso je umjesto lagane situacije oči u oči s Ter Stegenom odlučio iznuditi penal, ali su suci ispravno protumačili da se radilo o iznuđivanju. Conte je u obje utakmice postavio igru koja njegovoj ekipi znatno povećava šanse protiv jačeg i moćnijeg suparnika. Valverde je konačno potvrdio uspješnu transformaciju Barcelone. Od ekipe koja razbija suparnika viškom opcija u igri i širokom lepezom mehanizama te nastoji kontrolirati svaku sekundu utakmice, postali su momčad koja može iskontrirati Chelsea koji vodi talijanski trener, te ekipa koja zna i može pobijediti i kada joj stvari ne idu na ruku. Valverde je imao dosta sreće. Protiv sreće se ne može, ali ona nije uvijek na tvojoj strani. Messi jest.

 

 

Barcelona je već nekoliko sezona sagrađena prije svega na Messijevoj ingenioznosti pa onda na sustavu cijele momčadi, ali ove sezone Blaugrana živi od prevelikog kredita prema Argentincu i jako se kocka s time da sve kamate plati u samo jednoj utakmici. Manchester City, Real Madrid, Bayern München, Liverpool i Juventus su redom klubovi koji su po talentu ili formi opasniji od Chelseaja, barem uoči ždrijeba. Da bi bio najbolji, nije dovoljno imati najboljeg. Osim možda ako je to Messi. Jer kad on primi loptu, sve strategije, rasprave i prognoze padaju u vodu.