Kako sam već sa 16 godina počela raditi na HRT-u kao voditeljica tada ekstremno popularne emisije za mlade pod nazivom "Briljanteen",vrlo brzo sam se susrela s tim da odjednom veći broj ljudi zna tko sam, da obraća pažnju na moj rad, ali i na mene samu i da je to velika odgovornost jer tada,u to neko drugo vrijeme, vrijeme bez iPhonea,Facebooka i Instagrama, itekako se moralo zalužiti da bi se uopće došlo raditi na televiziju ili da biste uopće dobili priliku da netko s vama napravi intervju i da dođete u novine. Morali ste to zaslužiti svojim radom. Isto tako, vrlo rano sam shvatila da sam postala uzor mladim ljudima svoje generacije i da ih na neki način predstavljam te da itekako sada još više moram paziti, ne samo na svoje ponašanje u javnosti, već i na ono što govorim, činim i način na koji djelujem i gledam na sve u životu.

 

 

 

Moj prvi film, još dok sam bila na akademiji, bio je američki film "Žena mušketir", i na to sam i dan danas jako ponosna. Prve uloge se uvijek pamte. Obzirom da se cijeli projekt snimao u Hrvatskoj, producent je odlučio uzeti i lokalne glumce za neke uloge pa je tako došlo i do objave audicije na oglasnoj ploči akademije te sam se i ja, zajedno sa svim svojim kolegicama, prijavila na nju. Nakon prve audicije, ušla sam u uži krug s još nekim kolegicama i putovala u Istru kako bih imala još jednu audiciju, tj.probno snimanje s redateljem i nakon toga su mi javili da sam dobila ulogu. Isto se dogodilo i za "Lov u Bosni". Održana je audicija u Zagrebu na koju sam i ja bila pozvana i postupak je bio gotovo isti. Zapravo sve svoje uloge, osobito one u inozemnim projektima, dobila sam isključivo preko audicija koje su za nas glumce jednostavno neizbježna stvar,način na koji se u inozemstvu dobiva posao i jedino što redatelje i producente zanima. 

 

A što se tiče anegdota, sjećam se da smo mušketire snimali u doba kada se iščekivao drugi nastavak "Gospodara prstenova",a kako je s nama u filmu bio John Reys Davies, koji u Gospodarima igra Gimlija,svi smo ga uoprno gnjavili da nam otkrije što se dogodilo sa Gandalfom, jel preživio pad. Međutim, nije ništa htio odati. Na svakom projektu se dogode takvi divni susreti i sitnice, koje se pamte čitav život, jer zapravo ne pamtim projekte po ulogama koje sam odigrala već po ljudima s kojima sam radila.

 

 

Pa evo jedne slatke anegdote i događaja koji mi je još jednom pokazao kako u životu ništa nije slučajno. Naime, u ljeto 2011. u Pragu sam snimala mini seriju "Missing", u kojoj glavne uloge igraju Ashley Judd i Sean Bean, poznat kao i Lord Starc iz "Igre prijestolja". Naravno da smo razgovarali o svemu pa i o tome kako se "Igra prijestolja" počinje uskoro snimati u Hrvatskoj. Sean me pitao hoću li i ja biti dio glumačke ekipe, no ja sam mu rekla kako na žalost nisam dobila poziv za audiciju i da je moja agentica u Londonu rekla kako su sve uloge već podijeljene. Međutim, tri tjedna nakon što sam se vratila u Hrvatsku, ekipa iz hrvatske producentske kuće "Embassy Films", koja je radila na seriji, pozvala me na audiciju za jednu manju ulogu. I tako je došlo do suradnje. Snimanje je bilo predivno i dobila sam priliku raditi i družiti se sa samom Emiliom Clark i Iain Glenom, ali i cijelom ostalom ekipom glumaca koji su bili stvarno fenomenalni!

 

Isto se dogodilo i sa serijom «Dig». Obzirom da je i na ovom projektu radila kuća "Embassy Films", Saša Pirolić, njihov kasting menađer, predložio me redatelju za dvije uloge,odradila sam dvije audicije i dobila priliku raditi s fantastičnim redateljem Gideonom Raffom te genijalnim glumcima Jasonom Isaacsom i Ori Pfefferom. Zahvaljujući seriji ,dobila sam priliku putovati i na snimanje u Alberquerque, u Novom Meksiku.

 

 

 

Moram priznati da sam zaista do sada bila sretna po pitanju toga i nadam se da će tako biti i dalje. Nisam dobivala nemoralne ponude niti osjetila bilo kakve negativne stvari od strane svojih kolega i kolegica. Dapače! Osobito u inozemnim projektima. Uvijek sam nailazila na veliku podršku svojih kolega, osobito kad bih došla negdje gdje dosad nikada nisam bila, kao na primjer u Istanbul  gdje sam provela mjesec i pol dana zbog snimanja filma. Kolegice i svi su se zaista trudili da mi stvore drugi dom.

 

 

Sretna sam i zahvalna što imam priliku surađivati s fenomenalnim i talentiranim ljudima u naštoj zemlji i kao glumica obožavam transformacije i svaki puta sve što odjenem za mene mora imati neku priču. Najviše surađujem s fantastičnim dvojcem EnvyRoom, Nikicom i Vjekom, čije kreacije naprosto obožavam. Divno se osjećam i u kreacijama Aleksandre Dojčinović, čiju haljinu sam nosila na premijeri filma u Istanbulu. Ali, isto tako tu su i mnogi drugi čije radove pratim,poput Ivice Skoke i Ivana Alduka. Mislim da se svi skupa trebamo još više podržavati i gurati jedni druge. Mala smo sredina i jedino tako možemo učiniti proboj u svijet. 

 

 

 

Hvala! Iskreno, nemam nekih tajni koje bih vam mogla otkriti. Kada su u pitanju javna događanja i to ona koja zahtijevaju svečaniji izgled, tu je hvala Bogu moj glam tim Envyroom, koji me divno obuče, moja Pamela Elekeš koja uvijek osmisli maštoviti make up i tada je lako izgledati besprijekorno. Privatno ne koristim puno šminke i nastojim održavati kožu i kosu njegovanom, redovito koliko stignem vježbam. 4 puta tjedno treniram pilates, i to već 11 godina.

 

 

Hmmm... O ovome bi se dalo raspravljati. Nažalost, živimo u vremenu "filtera" i lažne ljepote. Nedavno sam pročitala duhovitu izreku koja kaže: "Nekada si mogao djevojku sa slike na ulici prepoznati". Danas... teško. Ta opterečenost izgledom toliko je zavladala svijetom da su ljudi zaboravili biti fokusirani na ono iznutra, na svoje duhovno biće, na želje svoga srca, na iskrenost i ljubav. I mislim da upravo zato imamo toliko tuge i straha i svega što se trenutno događa u svijetu. "Sve je dobro, dok ja lijepo izgledam na slici i imam tisuće lajkova i sljedbenika. To što se raspadam iznutra,što mi tuga i razočaranje paraju dušu,to nema veze." Mislim da je to strašno!

Srećom, unazad par godina stavovi su se u svijetu po pitanju godina glumica promijenili. Ipak se danas cijene starije i glumice tek u svojim tridesetima i četrdesetima počinju dobivati one prave, kvalitetne uloge. 

 

 

 

U slobodno vrijeme uči francuski i to već par godina iz čiste strasti i želje da ovladam tim predivnim jezikom. Odlazim u kino i kazalište, obožavam putovati, čitati knjige, fotografirati prirodu, družim se sa svojim predivnim prijateljicama, namjeravam ponovno početi jahati.. Puno je toga i uvijek ću naći nešto. Neizostavan je i rad na sebi u duhovnom smislu, jer vjerujem da se kao glumica razvijam što se više razvijam kao čovjek i postajem bolja osoba. Jedino tako mogu postati i bolja glumica i divno je to što tom rastu i napretku nema kraja. Ponekad zasviram klavir, obzirom da sam završila srednju glazbenu školu, i da nisam glumica sigurno bih bila pijanistica. Ili samo volim uživati u kavi s ljudima koje volim i koji su moja utjeha i velika podrška,a najviše od svih moja mama koja je u zadnje vrijeme moj veliki oslonac i tu kad treba otići na kavu i slušati.

 

 

Planova je puno, raditi, raditi i što više raditi na divnim projektima širom svijeta, putovati, plesati, smijati se i veseliti, uživati u životu punim plućima, jer tako brzo prolazi. 

 

 

 

Upornost je najveća vrlina.I rad na sebi. Rad, rad, rad i samo rad. Talenti bez rada su ništa. Uspavane mogućnosti. Bez obzira na to što vam kažu, vjerujte u svoje želje i snove, jer to što želite to i možete. Srce vam te želje ne bi poslalo da ih ne možete ostvariti. Srce zna. Duša zna! Prema tome, što ljudski um može zamisliti, to može i ostvariti. Iskoristite svoje talente za dobrobit svijeta. Vjerujem da su nam svima dani posebni talenti kako bismo im izražavali svijetu, služiti drugima i kako bi svi mogli uživati u njima. Samo ustrajte i gledajte naprijed, što god da se događa, samo gledajte naprijed. Budite hrabre, ljubavne, nježne i odvažne. Dostojanstvene i veličanstvene, kakve bi žene i trebale biti. Budite dame i držite do sebe. Gledajte očima srca i onda ćete vidjeti onu pravu ljepotu. I lijepe ste i posebne baš takve kakve jeste, jer smo sve jedinstvene! Nema na svijetu niti jedne iste osobe niti će ikada biti. To je zaista predivno!

 

 

 

Zaobilazim društvene mreže u širokom luku. Nemam Facebook niti Twitter. Tek nedavno sam otvorila Instagram. Grozno mi je to koliko danas ljudi vrednuju sebe i svoja postignuća prema broju sljedbenika i lajkova koje imaju. Mislim da je to sve jedna ogromna laž. Osobito kada vidim sve te mlade djevojke. koje uporno žele što prije biti starije i imati sve... Život je toliko više od svega toga. Površnost koja danas vlada svijetom je strašna. I količina i brzina protoka informacija! Mislim da smo svi sluđeni i izgubljeni upravo zbog toga. Tužni i gladni ljubavi i pažnje. Sretna sam da sam odrasla i veliki dio svog života provela u vrijeme bez mobitela i društvenih mreža, interneta. Naučila sam poštovati prave vrijednost, naučila sam se odgovornosti. Odgovorno stajati iza svojih riječi i djela! Nešto što današnjem društvu kronično treba. Danas se sve čini kako bi se odgovornost izbjegla ili prebacila na drugoga. 

 

 

Kažu da kad nešto ne želiš prihvatiti, na nešto se stalno ljutiš i ne možeš to više tolerirati, a pritom ne činiš ništa kako bi to promijenio, to onda samo još više raste. Tužno mi je kako još uvijek jedni druge ne cijenimo, shvaćamo se olako, sve je postalo toliko potrošno i zamjenjivo... Upravo zato radim na sebi, jer vjerujem da "spasiti svijet i učiniti promjenu" može se samo ako spasite i promjenite sebe. Promjeni način na koji nešto gledaš i to što gledaš će se promijeniti. A način gledanja će se promijeniti samo i jedino radom na samome sebi. Promjenom svoji uvjerenja i promjenom fokusa. Ono na što se fokusiraš,to i raste. Vjerujem u te životne istine. Predivna smo zemlja, raj na Zemlji i voljela bih kad bismo manje bili jedan drugome vuk, a više prijatelj, podrška i suosjećanje. Svima namo to treba. Na kraju krajeva, svi samo i jedino želimo voljeti i biti voljeni. 

 

 

 

 

Sve je stvar prioriteta. Može se i jedno i drugo i treće... Može se sve. Samo treba složiti prioritete. Po njima se čovjek poznaje. Cijenim i jako poštujem svoju privatnost, nemam potrebe niti želje izlagati je. Kada me gledate u predstavi ili na filmu i seriji, želim da tada jedino razmišljate o toj ženi, koju u tom trenutku igram. O njezinom svijetu, ljubavima i bolima. Zato mislim da je glumcima itekako važno što više sačuvati svoj privatni svijet i život.