Foto: Luka Travaš

"JESI vidio film, samo muriju su počapali, a mi smo opet u igri", uzviknuo je zatvorenik na kraju projekcije dok je njega i ostale kolege policija sprovodila iz lepoglavskog kina nakon što je narko boss Frank Lucas (Denzel Washington) istražitelju Richie Robertsu (Russel Crowe) predao desetke pokvarenih, korumpiranih policajaca koji su pomagali u dilanju droge.

Hrvatski dileri u zatvoru oduševljeno gledali avanture američkog kolege

Nekoliko tjedana uoči hrvatske premijere, distributerska kompanije Blitz predstavnicima sedme sile i "odabranoj publici" upriličila je projekciju jednog od najzvučnijih filmskih naslova ove godine i velikog favorita u trci za Oscarima - "Američkog gangstera". Ono po čemu se ova projekcija razlikovala od brojnih drugih je nadasve specifično i osebujno okruženje u kojem je održana; novinari su, naime, film mogli pogledati u kaznionici u Lepoglavi u društvu predstavnika MUP-a, ali i većeg broja zatvorenika. Donosimo vam impresije "gostiju" kaznionice u Lepoglavi i recenziju jednog od najzvučnijih filmskih naslova ove godine.

"Razina demokracije se očituje u odnosu tog društva prema ugroženim skupinama", citirao je ravnatelj Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa, Ivan Damjanović, najpoznatijeg svjetskog uznika Nelsona Mandelu. Njegove riječi smo provjerili kod zatvorenika osuđenih zbog zloporaba droga koji su s užitkom pogledali zatvorsku projekciju filma "Američki gangster".

Jeans generacija: Oronuli austrougarski zamak koji strši iz magle ne nudi ništa iz "Oza"

Svi zatvorenici u Hrvatskoj nose službenu kažnjeničku odoru; jeans i u masivnoj austrougarskoj kuli što strši iz zagorske megle nema ni traga perverznom glamuru i privlačnosti zatvora kao recimo u seriji "Oz", kao što ni među pripadnicima lepoglavske "jeans generacije" nismo primijetili nekog tko bi se kao lajavi harlemski narko-mecena i bonvivan Lucas, hvastao svojim nedjelima. Svi naši sugovornici skrušeno priznaju djela zbog kojih gule i želju da se poprave, ali u drugim pokazateljima; povezanosti rata i ratnih trauma s drogom i vezama policije i narko podzemlja, složili su se da nema puno razlike između New Yorka i Hrvatske. Odabrali su pseudonime, pod kojima ih predstavljamo:

"Ovisnik sam. Osuđen sam na 3 i pol godine jer sam počinio razbojstvo kako bi se domogao novca za drogu. Nisam počinio teško razbojstvo, počinio sam ga bez uporabe sile. Ostalo mi je još godinu i osam mjeseci, a kako sam dobar tu, mislim da bih mogao i ranije izaći. Članovi moje obitelji su bili u ratu i tako sam neposredno po završetku rata došao u doticaj s drogom. Dosta sam kasno, sa 22 godine došao u doticaj s heroinom".

"Film je jako dobro pogodio i prikazao i situaciju u kojoj stradavaju male ribe, a i nas je jako puno ovdje zatvorenih za, uvjetno rečeno, manja djela, a koji su dobili dugotrajne zatvorske kazne, a u filmu je prikazano kako bi to trebalo izgledati. Mislim kako je super što se nama zatvorenicima omogućava da prisustvujemo projekcijama i mi smo svi tu koji smo u programu liječenja od droga i svaki program koji nekome može pokazati svu štetnost uzimanja droga je dobrodošao".

"Meni nije prvi put da sam tu i uvijek mi je vještačenjem bilo utvrđivano da nisam kriminalizirana osoba i da sam djela počinio uzrokovana potrebom za narkoticima. Treba čovjeka riješiti čovjeka ovisnosti. Kod mene i ostalih na odjelu 4 D (gdje se nalaze zatvorenici na liječenju) je ista stvar".

Pitali smo ga zašto ih je tek četvero koji ste pristali dati izjavu od nekoliko desetaka zatvorenika koji su prisustvovali projekciji: "Pa dosta ljudi koje bi ste vi htjeli nešto pitati vam ne bi bilo u stanju ni reći ništa drugo osim 'Daj mi bon od 100 kuna'".

"Sigurno da ima, kada sam bio u zatvoru zbog preprodaje droge od 2000. do 2002. nisam nikad osobno podmićivao policiju, ali po informacijama iz krugova kojima sam se kretao pouzdano znam da se i policijske krupne ribe uključene u preprodaju droge i zato u zatvoru imate ovisnike, a tek se u zadnjih godinu dana može promijeniti pa se događa da ljudi padaju s velikim količinama jer kada sam u zatvoru bio prošli put, to je sve bilo po nekoliko grama".

Što kažete na prigodna hapšenja velikih preprodavača i velike zapljene droge koje često padaju "slučajno" pred izbore?

"Mislim kako je to nariktano. Imam 34 godine i šest godina staža po zatvorima i otkad sam zatvaran primjećujem porast uhićenja i akcija pred izbore".

Tomi misli kako se u Lepoglavu ne krijumčare droge, jer bi se to, pored ostalog, otkrilo i testiranjima:

"Heroin ostaje jako kratko u tijelu i ne može se netko sad drogirati i poticati svoju ovisnost u zatvoru. Količine koje se unose su premale. Lepoglava nije toliko strašna koliko se misli, jedino nas je previše, strahovito je velika gužva. U maloj sobici je nas četvero".

Osim toga, muči ga i kvaliteta hrane, naročito kada je usporedi s ostalim zatvorima u kojima je boravio:

"Hrana je napoj i ne valja ništa i mislim da bi mogla biti puno bolja, za razliku od istrage u Remetincu, gdje je manja količinski, ali je kvalitetnija. Ipak kantina je ovdje mnogo povoljnija i s većim izborom nego u Remetincu."

Čvrsto je uvjeren kako nema šanse da ponovo krene narkomanskim stazama: "Prije nego što mi je majka umrla kada sam trebao izaći 2002. sam posustao i navukao se. Ali sada nema šanse da ponovo počnem uzimat drogu, jer imam podršku familije".

U filmu se moglo vidjeti mnogo egzekucija, a jedna zagrebačka, ona Davora Zečevića je danima bila glavna tema. Bojite li se vi za svoju glavu po izlasku sa služenja robije, pitali smo sljedećeg sugovornika, koji kaznu od pet godina i osam mjeseci služi zbog toga što je zatečen sa osam kilograma ekstazija. Sigurno ne samo za "osobne potrebe"?

"Žao mi je Zečevića, ali me nema čega biti strah. Naravno da droga zatečena kod mene nije bila samo za mene. Sad će proći tri godine i dva mjeseca kako sam u zatvoru, ali to mi je bio prvi put da sam imao na taj način veze s drogom.

Ovaj sugovornik je od samog početka bio dragovoljac, pripadnik ZNG-a i ne dvoji kako su ratne strahote koje je proživio ostavile traga da se počeo drogirati:

"Naravno. Gardi sam pristupio '91 sa 20 godina i prošao najteža ratišta u Slavoniji i možete misliti čega sam se nagledao, a već sam tada imao suprugu i sina od par mjeseci. Ugovor koji sam sklopio sa ZNG-om je netragom nestao i kada sam '92 razvojačen našao sam se na ulici. Od trauma i tragedija kojima sam tako mlad svjedočio u ratu sam se počeo liječiti u bolnici u Jankomiru. Tada sam 2000. dobio posao da vozim kamiončić i tada sam dobio status RVI-ja 40 posto trajno na psihičku oboljenje i naknadu koja iznosi 229 kuna mjesečno".

"Imam sina od 17 godina, kćer od tri godine i suprugu koju neizmjerno volim. Ostalo mi je još tri godine i mislim da ću uspjeti izgurati i da se više nikad neću vratiti na put narkomanije. Eto nakon toliko godina pokušaja, uspio sam izgurati mirovinu ratnog-vojnog invalida i da sam to uspio prije, mislim da ne bih otišao putem droge. Sada mi je priznata ta mirovina od 2900 kuna, ali s njom se može skromno preživjeti pola mjeseca, jer se kao korisnik te mirovine ne smijem nigdje zaposlit. Tako sam i krenuo u kriminal, jer nisam imao za život, a uz to sam postao i ovisnik".

Film cijelo vrijeme provlači povezanost rata i ratne psihoze sa ovisnošću. Nije nikakva tajna da su i naš i vojnici na ratištu uzimali droge, kao i da su se mnogi na njih navukli po povratku s fronta. Sjećate li se sami takvih događaja?

Ne bih htio sada blatiti Domovinski rat, ali činjenica je da pogotovo mladi ljudi u ratu proživljavaju nezamislive psihoze i traume koje je teško ili nemoguće podnijeti. Netko ima slabiju psihu i teško podnese sve što se događalo; od rata do tranzicije, u drogi su pokušali naći smirenje i sada 15, 20 godina poslije rata to izlazi na vidjelo i mislim da će biti sve gore.

Koliko ima sličnosti na hrvatskoj narko-sceni sa umiješanosti policije u taj posao, jer Scottov film pokazuje kako policijski i mafijaški bosovi prilično tijesno surađuju?

"Mada mi ne ide prilog to što ću reći, mislim kako je to i kod nas surova stvarnost. Svakako ima poštenih policajaca, ali ima i korumpiranih, međutim i njih će jednom stići ruka pravde kao i nas, vjerujte mi".

Još jedan ratni dragovoljac, koji je utjehu od proživljenih strahota potražio u heroinu, služi dugotrajnu kaznu zbog male količine teške droge koja je kod njega pronađena. Vrhovni sud je kaznu od pet i pol godina zatvora povisio na šest uz obrazloženje da će ta presuda poslužiti kao primjer drugima.

"Bio sam kolateralna žrtva novog zakona i ostalo mi je odslužiti još dvije i pol godine"

"U filmu smo vidjeli kako dobro američko pravosuđe funkcionira i kako je otišlo par stepenica dalje, a naše već nakon prvog koraka "na nama", staje. Zato što netko ne želi da ide dalje. Nisam duboko bio u tom narko miljeu, ali čudno je kako ne stradaju i neki koji su više na ljestvici".

Tvrdi kako nikad nije došao u napast da otkuca dilere koji su pozicionirani više od njega: "Nitko me nije tjerao da uzimam drogu. Isto kao što nećete otkucati kuhara kod kojeg kupujete kruh, kao što mi kažemo u narko-miljeu".

Uspoređujući svoja iskustva s prikazom isprepletenosti policije i narko miljea u filmu, kao i koliko proživljene ratne traume utječu na odluku da se netko počne drogirati, izjavio je kako postoje sličnosti i razlike s "vijetnamskim" i "hrvatskim" sindromom.

"Odmah nakon rata sam počeo uzimati drogu. A za razliku od policije na filmu, koja ima jako lijepe ponude, ove koje dobijete od naše krim-policije su 'Uzet ćemo ti dijete', dok su pravosudni policajci u zatvoru korektni i držimo se na distanci."

"Droga mi u Lepoglavi nije nuđena niti sam je tražio. Droge na ratištu u mojoj jedinici nije bilo, svi koje znam su se počeli drogirati nakon vojske."

Stjepan Loparić, koji je na čelu najvećeg i najstrože čuvanog hrvatskog zatvora je bez ustezanja priznao kako mu je Index omiljeni portal i početna stranica, a nama je bilo neobično drago da nas vole "i u zatvorima" iako nam je ravnatelj Kaznenog zavoda Lepoglava odmah napomenuo kako zatvorenicima "nije na raspolaganju korištenje interneta".

"Oni rado i često koriste informatičku učionicu kako bi se informatički obrazovali i igrali igrice i tu im maksimalno izlazimo u susret, ali kao nigdje u svijetu, tako ni kod nas zatvorenicima nije na raspolaganju korištenje interneta zbog opasnosti koje bi pojedini zatvorenici mogli predstavljati razmjenom informacija s vanjskim svijetom, jer poznato je da su pojedini šefovi velikih kriminalnih organizacija njima upravljali porukama iz zatvora."

Loparića osim mejlanja kriminalaca muče neke puno veće brige: "Posljednjih godina je broj zatvorenika u Hrvatskoj narastao sa 3 na 4,4 tisuće zatvorenika i prenapučenost je naš najveći problem".

Od ostalih brojki zatvorske statistike izdvajamo: od 772 zatvorenika u Lepoglavi, njih 118 je uključeno programe liječenja ovisnosti, a duljina prosječne kazna zatvorenika je 9,5 godina.

Ravnatelj ističe kako je drogu gotovo nemoguće prokrijumčariti u zatvor, a da su se prije manje količine uspijevale prošvercati paketima ili sakrivene u orahe. "Već neko vrijeme to nije slučaj jer paketi se pregledavaju, a koristimo se i psima obučenima za pronalazak droge".

Usprkos nedostatku komfora i nezavidnim tehničkim uvjetima kaznionica u Lepoglavi savršen je ambijent za projekciju filma snimljenog po istinitoj priči o Franku Lucasu, čovjeku koji je za vrijeme Vijetnamskog rata preplavio njujorške ulice neograničenim količinama najčišćeg heroina i kroz sedam godina, koliko je proveo na tronu narko-mafije, zgrnuo stotine milijuna dolara.

"Američki gangster" priča je koja paralelno prati uspon Franka Lucasa (Denzel Washington) do samog vrha njujorškog podzemlja i policijsku jedinicu predvođenu jednim od rijetkih nekorumpiranih policajaca u gradu Richijem Robertsom (Russel Crowe) koja pokušava ući u trag misterioznom vladaru narko-imperija. Lucas je najbolji u svom poslu jer poštuje nekoliko jednostavnih pravila; svoj je imperij izgradio po uzoru na sicilijanske mafijaške obitelji i na taj način sve zadržao u krugu svoje brojne familije, a nakon što je došao na vrh, za razliku od svojih konkurenata, nije si dopuštao javne ispade kojima bi na sebe privlačio pažnju. Vijetnamski rat Lucas je iskoristio kako bi uvozio čisti heroin ravno od proizvođača iz Jugoistočne Azije i uskoro su svi njujorški narkomani kupovali samo njegovu "Plavu magiju", koja je, iako nerazrijeđena, koštala znatno manje od proizvoda koje je na ulicu plasirala konkurencija.

Denzel Washington i Russel Crowe odradili su doista vrhunski posao utjelovivši, odnosno kako Crowe kaže imitiravši, dvojicu likova koji su uvelike obilježili SAD 70-ih godina, te ih se s razlogom smatra glavnim favoritima za osvajanje (pre)cijenjenog zlatnog kipića kojem svakom američkom glumcu život znači. Crowe bi ove godine u vitrinu tako mogao spremiti svog drugog Oscara, tik do onoga kojeg mu je donio "Gladiator", a Washingtonu bi to bila već treća nagrada (prijašnja dva dobio je za "Slavu" i "Dan obuke"), čime bi postao apsolutni rekorder među crnim glumcima; sada uz njega dva Oscara ima samo Sidney Poiter, ali od toga je jedan za životno djelo.

Od "Serpica" i "New Jack Cityja" do crnog "Kuma"

Na svog je prvog Oscara ove godine vjerojatno računao i Ridley Scott, ali čini se da će iskusni redatelj i ovoga puta ostati praznih ruku. Scott je dosad nominiran bio za "Thelmu i Louise", "Gladiatora" i "Pad crnog jastreba", ali sva tri puta je, opravdano, poražen u toj utrci. "Američki gangster" daleko je od vrha Scottovog redateljskog opusa. Iako je slavni redatelj pametno postupio izostavivši neke svoje trade-mark režijske bravure poput žestokih akcijskih rezova i epskih slowmotion scena kako bi što realnije dokazao atmosferu razdoblja u kojem se radnja odvija, napravio je i nekoliko neoprostivih amaterskih pogreški pa je tako u barem deset scena iznad glava njegovih glumačkih uzdanica vidljiv mikrofon. Scott također ima veliki problem s tempom filma i jasno je kako bi volio da je na raspolaganju imao još koji metar filmske vrpce, iako je trajanje "Američkog gansgstera" od dva i pol sata i samo po sebi dovoljno impozantno. Film koji počinje kao križanac "Serpica" i "New Jack Cityja" uskoro se pretvara u pravi mafijaški ep u maniri crnačkog "Kuma" da bi zatim polagano građena radnja dobila ekspresni, zbrzani petominutni rasplet.

Publika je, ipak, bila zadovoljna viđenim. Upravitelj je zatvora u Lepoglavi nakon projekcije izrazio zadovoljstvo pozitivnom moralnom porukom koju film šalje glede gorućeg problema borbe protiv narkotika, ali iako su u slučaju Franka Lucasa svi odgovorni privedeni pravdi, moral je opasno izvisio. Jer, kako je to nakon projekcije sročio jedan od zatvorenika, "uhvatili su samo murjake, mi smo i dalje u igri..."