Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL/Jugoton/Press/Džuboks

NJIHOVA je priča započela još pedesetih godina prošlog stoljeća. Sreli su se ispred bivšeg televizijskog studija na uglu Šubićeve i Zvonimirove ulice.

"Ja sam tada bio tek estradni početnik, a Gabi je pjevala s glazbenicima kao što je bio Louis Armstrong – ni manje ni više", rekao je svojevremeno Arsen u intervjuu za Večernji list.

Glazba ih je i spojila. Počeo je pisati za nju i njihov je odnos ispočetka bio strogo poslovni. No, poslovni je odnos s vremenom prerastao u prijateljstvo, a kasnije i u ljubav i brak.

Kad su se upoznali oboje su bili u braku. Arsen je tada bio oženjen za Vesnu Matoš (nećakinja A.G. Matoša) s kojim je imao i kći Sandru, a Gabi u braku sa Stipicom Kalogjerom koji joj je bio drugi suprug (prije toga je bila u braku s Bogdanom Debenjakom).

Netko bdije nada mnom

"Prvo što sam napisao za Gabi bio je prepjev Gershwina 'Someone to Watch Over Me' (Netko bdije nada mnom). To je bilo '58. godine. Dakle, sve nam se veže", opisao je svojevremeno Arsen govoreći o tome na koji je način njihova suradnja najavila i njihov odnos.

"Najvažnije za pjevačicu je da je lijepa. Istina, Gabi ima ugodan i lijep glas, ali da nije bila i ostala ovako lijepa ne bih nikad bio s njom. Ne bih joj pisao", našalio se Arsen.

O njihovoj se romansi počelo pisati tek krajem sedamdesetih. Novinarka Plavog vjesnika saznala je i da je na pomolu brak i to pred sam njihov odlazak u SSSR, na turneju s koje je iznenada "uklonjena" Josipa Lisac. Na njezino je mjesto "upala" Gabi i tako pošla na put s Arsenom.

Na brak s Arsenom pristala je tek nakon rođenja sina Matije, 1973.

Sretan bez primisli

"Kad sam počeo život s Gabi, oboje smo napravili veliku profesionalnu promjenu. Htjeli smo se donekle pomaknuti iz sve te priče, tog urnebesa, tog vašara taštine, tog bezumnog šljaštrenja, tih čudnih tipova, muvaroša oko te profesije, te vrlo često čudne žurnalistike koja nas je pratila. Gabi i ja smo se povukli, stvorili dosta čvrstu obitelj, posvetili se djeci, roditeljima, braći, i - autorskom radu", rekao je Arsen u jednom od intervjua.

O braku i djeci, glazbenik je rekao: "Naša djeca nam počinju objašnjavati naš mentalitet, postaju naš zavičaj, počinjemo se kroz njih sagledavati... Naša djeca nas obavezuju na naš budući, pa, rekao bih, i na prošli život. Kad sam ja jednog dana shvatio, kad sam dobio sina, da je važno igrati se s njim, da je važno imati jednu brigu koja zanemaruje sve ostalo, i samog sebe zanemarimo ... Ja sam se počeo, prvi put poslije toliko godina, napokon smijati punih ustiju - biti sretan bez primisli, bez zrna sumnje koja prati sve naše osjećaje".

"Najsretnije i najstabilnije, ono što najviše čuvam, jest život s Gabi. Mi smo već jedno. Bio sam nedavno u vrtiću i pitao jednu curicu kako se zovem. Rekla mi je: 'Znam vas jako dobro, vi ste Arsen Dedić i Gabi Novak'", rekao je Arsen.

Pjesma za Gabi

Godine su prolazile i živjeli su mirnim životom sve do 2004. kad je Arsen prebačen u Padovu gdje mu je transplantirana jetra. U tim je trenucima upravo Gabi bila najveća podrška.

Tako je bilo i nakon operacije kuka.

"Cijelo vrijeme sam bila uz njega jer teško mu je zbog odlaska u bolnicu. Tamo će provesti pet dana, a onda dva tjedna rehabilitacije u Krapinskim toplicama", rekla nam je tada optimistična Gabi govoreći da jedva čeka da se oporavi pa da se zajedno mogu maknuti od strke i galame i pobjeći negdje na more.

Nažalost, to nisu imali prilike učiniti. Arsen je preminuo 17. kolovoza, a iza njega su ostale pjesme. Mnoge od njih posvećene su upravo Gabi, a s jednom ćemo od njih i završiti ovu priču:

"Učinila si, srce moje,
Što nisu znale druge žene,
Od prvog dana, prve smjene,
Ti si ko vojnik stala uz mene.

Ja nisam znao zlatne oči
I nisam sreo svijetlog lica,
Dok nisi plaho prišla meni
I postala mi suložnica.

Jer mislio sam, kakva iskustva,
Da nisi stvarna, da si sjena,
Sve dok mi nisi dala usta
I dok mi nisi postala žena.

Sad iza nas su godine divlje
I iza nas je bezumna hajka,
Prašnjavi puti, morske milje,
Jer mi smo danas otac i majka.

Nama je uvijek bilo svejedno
Da li smo na dnu il' na vrhuncu,
Dok moje lice Mjesec gleda
Tvoje je okrenuto Suncu.

Jer mislio sam, kakva iskustva,
Da nisi stvarna, da si sjena,
Sve dok mi nisi dala usta
I dok mi nisi postala žena.

Ona me opet diže i hrabri
I moje vječne rane vida,
Sad nam je lakše, sad nam je ljepše,
Otkad smo smjerni baka i dida"