Foto: FAH

NOVINARKA BBC-ja Zaria Govett u nedavnom članku izvještava o istraživanjima koja su proučavala utjecaj izgleda lica na odabir kandidata na izborima. U nastavku prenosimo dijelove njezine analize.

"George Washington bio je svjestan utjecaja izgleda lica na politiku. Zato je stalno nastojao da mu čelo izgleda veće. Abraham Lincoln, iako se pamti kao jedan od najznačajnijih američkih predsjednika, zbog grubljih crta lica bio je u svoje vrijeme nepopularan.

Govorimo si da od političara želimo sposobnost, trunku karizme i mnoštvo razumnih ideja. No, istraživanja pokazuju da njihov izgleda lica značajno utječe na odluke o glasanju, i to na podsvjesnoj razini.

Psiholozi odavno ističu važnost prvog dojma, a prosudbe se odvijaju same od sebe, nesvjesno i u roku od čak 33 tisućinke sekunde. Iako se temelje na sitnicama, mogu imati dalekosežni učinak na odluke, npr. o mjestu rada ili o bračnom partneru. Očekuje se da će direktori i vojno osoblje izgledati dominantno te da će njegovatelji imati nježnije crte lica".

Prvi dojam i nagle odluke

"No, možda je najneugodnije otkriće navedenih istraživanja to kako te trenutne prosudbe i predrasude oblikuju politiku. Alexander Todorov, psiholog sa sveučilišta u Princetonu, kaže da je sposobnost osobina koja je glasačima najvažnija, no procjenjuju je na temelju izgleda kandidatova lica. Taj je učinak toliko moćan da su psiholozi na temelju njega uspješno predvidjeli ishode izbora u nizu zemalja poput Sjedinjenih Američkih Država, Bugarske, Australije, Japana i drugima. Ako ispitanici ne znaju ništa o kandidatima osim što im vide lice, na isti način razmišljaju svi, od 5-godišnjaka do 90-godišnjaka.

Stručnjaci napominju da to vjerojatno nije dobro za demokraciju, jer neki sposobni kandidati zbog izgleda imaju manje šanse da budu izabrani. Ideja da izgled lica utječe na to što narod misli o vođama star je tisućljećima. U Kini su se u davna vremena cijenile duge uške, a u Perziji zaobljeni dugi nosovi. Ni danas političari nisu manje osjetljivi na izgled. U Washingtonu cvjeta plastična kirurgija i dermatologija. Vjerojatno su u pravu što paze na izgled, jer na izborima pobjeđuju političari koji se doimaju sposobnije, ali i pouzdanije, starije, privlačnije i poznatije".

Skloniji smo muškim licima?

"Todorov je sa suradnicima pokušao napraviti seriju lica koja izgledaju iznimno sposobno na temelju odgovora dobrovoljaca koji su iznijeli vlastite procjene. Rezultat je bio poražavajući. Smanjio se razmak između obrva i očiju, lica su postala manje zaokružena, a čeljusti jače. Pokazalo se da ljudi zapravo žele muška lica, a da su lica koja smatraju manje sposobnima - ženska.

Godinama se uvelike raspravlja jesu li ti odabiri urođeni ili naučeni. Jon Freeman, sa sveučilišta u New Yorku, skloniji je kulturološkim asocijacijama, tj. predodžbama o sposobnosti i spolu koja su dio određene kulture.

Slično je u američkom kongresu i diljem svijeta. Postoji samo devet predsjednika koji su mlađi od četrdeset i samo 15 ženskih predsjednica vlade ili države. No, ako su naše predodžbe naučene, mogu se promijeniti. U Ruandi tako ima 63.8 posto žena u donjem domu parlamenta, francuski predsjednik Emmanuel Macron ima samo 39 godine, a najmlađi vođa u Europi, Sebastian Kurz, ima samo 31 godinu".

Privlači nas ono što nam sliči

"Od nekih je pak predrasuda teže pobjeći. Ljudima se sviđa vlastito lice jednostavno zato što ga stalno gledaju i što im je poznato. Takav učinak izlaganja vrlo je snažna "tajna sila" u svakodnevici. Korporacije zato toliko ulažu u reklamiranje svojih proizvoda i pjesama, a političari se zato toliko pojavljuju u debatama na televiziji i na YouTubeu prije izbora.

Todorov kaže da je ključ za otpornost na donošenje odluka na temelju izgleda lica u informiranosti o kandidatima i izbjegavanju aktivnosti koje potiču oslanjanje na nagle odluke.

Ograničavanje utjecaja izgleda lica nije lagani zadatak, ali to će biti veliki korak prema većoj raznolikosti u vladama, a na kraju i prema većoj demokraciji u društvu", piše Govett.