Sam Smith, novinar i veliki poklonik Chicago Bullsa je na službenim stranicama ''Bikova'' napisao tekst o Toniju Kukoču, legendi kluba za kojeg smatra da bez ikakve sumnje zaslužuje mjesto među košarkaškim besmrtnicima. Premda sadržaj teksta nije službeni stav kluba, teze koje je ovdje iznio Smith itekako mu daju pravo i vjerujemo da će ''Konobar'' kad-tad dobiti zasluženo priznanje.

 

 

Smith počinje svoj tekst navodeći imena šestorice europskih košarkaša koji pripadaju skupini ''Big Six'' međunarodne košarke 1980-ih, koji su iz temelja promijenili američki ''ksenofobični'' stav o europskoj košarci. 

 

Oni su Vlade Divac, Dino Rađa, Arvydas Sabonis, Šarūnas Marčiulionis, Dražen Petrović i Toni Kukoč, košarkaški genijalci koji su prvi u serijama počeli šamarati do tada nedodirljive Amerikance.

 

Upravo zbog njih i zbog bolnih poraza koja je američka košarka doživljavala u mečevima protiv Jugoslavije ili SSSR-a, došlo je do odluke o stvaranju prvog pravog Dream Teama, koji će bezobraznim Europljanima pokazati kako stoje stvari i tko je pravi gazda u kući.

 

Danas su europski igrači na NBA parketima istinske zvijezde. Tony Parker i Dirk Nowitzky proglašeni su MVP-ima finala kad su svoje Spurse i Maverickse vodili do naslova, no to ne bi bilo moguće da nije bilo pionira koji su iz temelja promijenili percepciju američke košarkaške javnosti prema svemu što ne nosi prefiks Made in USA.

 

 

Premda su tri člana Big Six družine već u Kući slavnih – Petrović, Marčulionis i Sabonis – Toni Kukoč je bez sumnje igrač koji ih je sve nadmašio, kako po pitanju talenta, tako i ostvarenih rezultata. Već u Europi je Kukoč ostvario ono što je iz današnje perspektive gotovo pa nestvarno. Četiri uzastopce bio je prvak tada druge najjače lige na svijetu, one jugoslavenske. Osvojio je i dva jugoslavenska Kupa, a s Jugoplastikom, službeno proglašenom najboljom europskom momčadi svih vremena, tri puta u nizu je osvajao Stari kontinent.

 

S reprezentacijom Jugoslavije bio je prvak svijeta, dva puta je osvojio europsko zlato te jedno olimpijsko srebro. S reprezentacijom Hrvatske osvojio je još jedno olimpijsko srebro, ono u Barceloni 1992. upravo protiv tog famoznog Dream Teama, nedvojbeno najjače momčadi u povijesti sporta. Kukoč je četiri puta biran za europskog igrača godine, pet puta je dobio Euroscar, a čak četiri puta je bio MVP Eurolige.

 

Međutim, Kukoč je bio i član najmoćnije NBA dinastije u povijesti. Tri uzastopna naslova s Bullsima Michaela Jordana i Scottieja Pippena (u sezoni 1995./96. ostvaren NBA rekord s omjerom pobjeda i poraza 72-10) te uloga koju je Toni imao u toj momčadi, otvorili su oči Amerikancima, kojima su svi Kukočevi europski trofeji i priznanja bili posve nebitni.

 

Kukoč je s renomeom najveće europske zvijezde stigao u trostruke uzastopne prvake 1993., međutim, nije to bio najidealniji trenutak. Naime, nakon tri osvojena prstena momčad se polako počela osipati. Najveći svih vremena je odlučio igrati baseball, Horace Grant je prešao u Orlando, Bill Cartwright u Seattle, a John Paxson se umirovio. 

 

 

Momčad koja je navikla na trofeje morala se priviknuti na prosječnost, a u svemu tome je najviše patio baš Kukoč. Bilo je to vrijeme kad se Europljanima nije vjerovalo, a Phill Jackson je Kukoča uglavnom držao na klupi dajući mu minutažu na kapaljku. No, Kukoč se nije predavao niti mu je samopouzdanje kopnilo. Znao je da ima kvalitetu, to nije bilo upitno nikad, no nedostajala je masa. Na fizikalijama se trebalo raditi. I tako je bilo. Unatoč određenom animozitetu koji je prema njemu gajio šef ekipe Scottie Pippen, Jackson je imao sve više povjerenja u Kukoča, a kulminacija se dogodila kad je Najveći shvatio da igra s lopticom i palicom nije za njega te kad se vratio na parket. Rođena je nova dinastija, a Kukoč je u sezoni 1995./96. izabran za najboljeg šestog igrača lige.

 

 

Uoči prve utakmice u grupnoj fazi olimpijskog turnira u Barceloni, Jordan i Pippen su znali da tko je Kukoč i znali su da će im ubrzo postati suigrač. Stoga su mu odlučili pokazati da ono što ga čeka u NBA-u nema veze s onim što je ovaj radio u Europi. Obojica su manje gledali semafor, više Kukoča ne dajući mu disati. Poruka je bila jasna: ''Razmisli dobro isplati li ti se dolaziti.''

Kukoč je postigao svega četiri poena uz šut 2-11, a pakleni dvojac Bullsa je slavio to više od pobjede. Bilo je to osobno.

 

''Iskreno, ne znam zbog čega zbog čega su to radili'', pričao je poslije Kukoč, no te dvije momčadi su se susrele ponovo u velikom finalu. Tada je Kukoč pokazao da mu je itekako mjesto među najvećima. Premda je SAD s 117:85 pregazio Hrvatsku, Kukoč je odigrao odličnu utakmicu najavivši tako svoj dolazak u NBA. Uz 16 poena imao je devet asista i pet skokova.

''Bilo je to finale, znao sam da idem tamo i bio sam spreman, Mislim da sam odigrao dobru utakmicu'', rekao je Kukoč.

 

Nikad nije dvojio je li mu mjesto u NBA-u.

 

"Znali smo da smo dovoljno dobri. Nismo sumnjali jer smo igrali protiv igrača naše generacije, poput Larryja Johnsona, Garyja Paytona ili Alonza Mourninga, na velikim natjecanjima, i uvijek smo ih lako pobjeđivali. Oni su dolazili u NBA ligu kao najviši izbori na draftu, postajali All-Star igrači, a mi smo ih pobjeđivali. Oni su bili "čudo", "najbolji ikada", a kad smo mi dolazili u NBA ligu postavljala su se pitanja "jesmo li dovoljno snažni", "jesmo li dovoljno dobri", "možemo li igrati NBA košarku" i slično. To me malo smetalo", priznao je Kukoč u razgovoru sa Smithom.

 

"Donekle sam to i razumio zato što smo bili među prvima koji smo došli u NBA ligu. Oni koji su dolazili prije nas dobivali su minute na kapaljku. Čak i Dražen u Portlandu. Tada sam se pitao zašto bih potrošio dvije godine karijere na grijanje klupe u NBA ligi kad mogu igrati u Europi i dobro zarađivati? U Europi sam tada zarađivao više nego u NBA ligi", dodao je Kukoč.

Ipak, prelomio je odluku u sebi i ipak došao u Chicago 1993. godine.

 

 

"Riskirao sam jer sam do tada u Europi sve osvojio. Rekao sam si "možeš igrati s Michaelom, Scottijem, tim momcima. Možda dobiješ priliku i to osvojiti". Zašto ne probati."

Ta ga je odluka dovela do tri NBA prstena i trofeja za najboljeg šestog igrača NBA lige, a postao je i jedini igrač uz Magica Johnsona koji je NBA utakmice počeo na svih pet pozicija, od playmakera do centra.

 

''Kad sam došao u Bullse, bilo mi je užasno teško. Zaista ne znam tko je odlučio da igram četvorku i peticu. Te pozicije nikad prije nisam igrao. Zatim, Michael se oprostio isti dan kad sam ja došao u klub. Ostatak momčadi me nije nikad vidio kako igram. Uvjeren sam u to. Možda Phill na Igrama dobre volje u Seattleu, ali to je bilo to. Jedini koji su znali koliko mogu bili su Ivica Dukan i Clarence Gaines. Možda i Jerry Krause za kojeg znam da me gledao par puta. Nitko drugi. Jednostavno, nisu mi vjerovali'', prisjetio se Kukoč svojih početaka ''preko bare''.

 

Kukoč je sjajno funkcionirao u Chicagovom trokut-napadu koji je Bullse doveo do rekordnog učinka 72-10 u sezoni 1995/96.

 

"Za mene je naša najbolja petorka bila Harper, Michael, Scottie, Dennis i ja. Svi smo bili unutar osam centimetara razlike u visini, svi smo mogli igrati sve pozicije i svi smo mogli u obrani sve preuzimati. Kad smo shvatili kako trokut-napad funkcionira bilo je sjajno vidjeti kako trojica, četvorica igrača mogu sami pronalaziti rješenja na terenu."

 

 

Ako postoji nešto za čim žali je nastup na All-Star utakmici.

 

"Da, pogotovo kad su pred kraj moje karijere Europljani češće igrali, a mislim da sam od njih bio bolji. Kad smo bili triput prvaci mislim da sam zaslužio biti među 20-ak najboljih igrača lige. Osjećao sam da sam dovoljno dobar za nastup na All-Staru", rekao je Kukoč koji je mogao osvojiti još pokoji prsten, da Michael Jordan nije odlučio uzeti stanku baš kad je on stigao u Bullse ili da ga Larry Brown nije poslao iz Philadelphije u Atlantu u zamjeni u kojoj je bio 'kolateralna žrtva' zbog ozljede centra Thea Ratliffa.

 

"Igrali smo dobro, imali smo dobru momčad i doista sam mislio da ćemo postati prvaci. Kad se Theo ozlijedio, Larry Brown je mislio da mu je potreban centar za doigravanje i napravio je zamjenu u koju sam bio uključen. Izgubili su prednost od 10 pobjeda, završili regularni dio sezone kao drugi iza Lakersa, izgubili prednost domaćeg terena, uspjeli dobiti prvu utakmicu finala u Los Angelesu i onda izgubili sljedeće četiri. Ta je momčad mogla biti prvak."

 

Kukoč je profesionalnu igračku karijeru završio u Milwaukeeju 2006. godine. Već četiri godine je legitimni kandidat za ulazak u košarkašku Kuću slavnih, tamo gdje od Hrvata već stanuju Krešo Ćosić, Dražen Petrović i Mirko Novosel. Upravo za vrijeme NCAA Final Four vikenda bit će obznanjena imena onih koji će biti uvršteni u generaciji 2015. Među njima neće biti Tonija Kukoča, ali i Sam Smith svoj tekst zaključuje riječima:

 

"...bilo bi lijepo da u dogledno vrijeme u Springfieldu možemo vidjeti vjerojatno najsvestranijeg europskog igrača u košarkaškoj povijesti, trostrukog NBA prvaka, višestrukog osvajača olimpijskih odličja. Jer, Toni Kukoč je bio jedan od najboljih svih vremena."