KADA hrvatsku humorističnu seriju reklamirate riječima "kako izgleda gluma bez scenarija“, ubacite riječi "vrckavi humor“ i kada znate da je serija stvorena u produkciji RTL-a, prva predviđanja nisu sjajna. Čak štoviše, mogla bi vas proći jeza od same pomisli jer kada u obzir uzmete podatak da, uz iznimku "Odmori se, zaslužio si“ i "Bitange i princeze“ još uvijek nismo uspjeli stvoriti seriju s funkcionalnim scenarijem, ideja o seriji koja je u potpunosti rezultat glumačke improvizacije mogla bi se, u najmanju ruku, učiniti preuranjenom.
Nesvakidašnji koncept i Jadranka Đokić zasad su jedini funkcionalni dijelovi ove serije
Dodatnu bojazan izaziva i zastrašujuće glup i nikada do kraja razjašnjen koncept snimanja serije pred živom publikom koja se u većini slučajeva glupavo smije čak i kada za to nema značajnijeg razloga osim činjenice da nekim gledateljima treba doslovno "nacrtati“ u kojem se trenutku trebaju smijati, a u kojem ispustiti "awwww“.
Dakle, novi projekt RTL-a "Moja 3 zida“ već se od samog početka bori s nizom nesretnih okolnosti koje bi i puno zanimljivije projekte uspjele pokopati i zabiti još jedan čavao u lijes koji zovemo uspješni domaći sitcom.
No, unatoč predrasudama, "vrckavom humoru“ i nesretnim okolnostima, "Moja 3 zida“ uspjela su isplivati kao "dobar potez“.
Iako ispočetka imate osjećaj da je serija pogrešno prezentirana kao humoristična jer teško se oteti dojmu da je ovdje riječ više o eksperimentu glumačke akademije i svojevrsnom "how to“ programu za mlade glumce nego nečem istinski smiješnom, cijeli vas koncept prilično brzo uvlači pa postoji velika mogućnost da u svemu pronađete i nešto zaista duhovito.
Isto tako, sitcomu ponekad treba dati vremena da se razvije, profunkcionira i da sve stvari sjednu na svoje mjesto, a u ovom slučaju postoji i razlog da to i učinimo.
A razlog je prilično jednostavan. Neovisno o tome što format serije nije originalan (riječ je o njemačkoj "Schillerstrasse“), treba respektirati hrabrost da se isproba nešto novo, nešto što ne možemo samo tako strpati u ladicu s iskušanim i izlizanim projektima čiji scenaristi nikako da pobjegnu od ustaljene forme. Na kraju krajeva, čak i ako ne uspije, možemo se tješiti činjenicom da postoji skupina ljudi koja je spremna eksperimentirati i pokušati ponuditi nešto novo. A ako u obzir uzmemo i podatak da se u kontekstu humorističnih serija domaće proizvodnje riječ "originalnost“ tretira kao svinjokolja na skupu vegana, stvari izgledaju još i bolje.
Doduše, ponekad nije jasno zašto takvih projekata nema više ako je nebrojeno puta dokazano da standardni format nikako da urodi plodom i da su svi pokušaji da američki recept zaživi na ovim prostorima neslavno završili.
Dakle, iako su nesvakidašnji koncept i Jadranka Đokić zasad jedini funkcionalni dijelovi ove serije, ugodno je vidjeti da se humoristični program počeo razvijati u smjeru na koji nismo navikli jer u moru ziheraških humorističnih serija koje su sve samo ne humoristične, beskrajnih sapunica i realitya, pravo je osvježenje naići na proizvod "s mudima“.
Foto: RTL