FOTO: Hrvatski astrofotografi

STAR PARTY Petrova gora i ove je godine, kao i ranijih, bio javno – tajni događaj. Naime, ideja je da se ondje okupi što više astronoma koji će, neometani predugim redovima znatiželjnika, moći vidjeti i snimiti što više zanimljivih nebeskih tijela u jednoj ili eventualno, ako vrijeme posluži, u dvije noći. Savršeno vedro bilo je prvi dan, s petka na subotu, ali ne i sa subote na nedjelju, pa su oni najuporniji drugu večer, nakon neprospavane noći, uglavnom proveli u obližnjem planinarskom domu Muljava uz piće, predavanja i dobre astronomske lovačke priče.

Kako i sam imam teleskop, dobio sam pozivnicu u ekskluzivan klub koji je okupio nekoliko desetaka teleskopa i tek nešto više ljudi iz Hrvatske i susjednih zemalja. Meni i mojoj supruzi Tihani, koja je ondje bila jedina žena koja je upravljala teleskopom, bio je to drugi Star party na istom mjestu na platou devastiranog, ali još uvijek lijepog spomenika antifašističkoj borbi naroda Banije i Korduna. Taj objekt kao da je građen za astronomska promatranja, čak i Bakićev spomenik od ploča rostfraja, koje lopovi neumorno skidaju, još uvijek djeluje nekako svemirski, futuristički, premda pomalo distopijski kao neki ostatak neke tehnološki razvijene civilizacije koja nije bila dovoljno razumna da bi opstala. Nalazi se na nekih sat vremena vožnje od Zagreba, a ima veliko parkiralište u kojem se astronomi obično odmah podijele u dvije bojišne linije – jedan niz topova usmjeren je u nebo za vizualno gledanje, a drugi, dvadesetak metara dalje, za snimanje astrofotografija. Plato se nalazi na vrhu brda u području koje još uvijek nije svjetlosno zagađeno kakvih je danas u svijetu sve manje. Članovi Astronomskog društva Beskraj iz Zagreba stoga već godinama vode bitku da se Petrova gora proglasi astronomskim parkom kakve u Europi imaju sve uređenije zemlje, najmanje jedan, a poneke i više.

Kakva je to dragocjenost i što to znači, čovjek postaje svjestan tek kada padne tzv. astronomski mrak pa na nebu zasja Mliječna staza i doslovno na tisuće sjajnih objekata, među kojima i zvijezde, planeti, maglice, klasteri zvijezda i udaljene galaksije. Njihov sjaj je toliki da se ljudi, kada im se oči naviknu, prepoznaju čak i bez lampi i bez mjesečine. U središtu Zagreba, gdje ja živim, sretni ste ako za vedrijih dana s krova kuće golim očima vidite nekoliko desetaka tijela, što uključuje i planete i Mjesec.

Vizualno gledanje

U onom redu u kojem se svemir gleda vizualno, uzbuđenje i komešanje je veće, a teleskopi su stalno u pokretu. Cilj je vidjeti što više zanimljivih objekata koji su lijepi, ali osobito onih koji nisu uvijek lako uočljivi. Među ovim prvima posebno se ističu razne maglice poput Bućice, Vela i Prstena te galaksije poput spiralne M33 i susjedne Andromede, udaljene oko 2,5 milijuna svjetlosnih godina (slike gore i dolje). Ona je toliko velika da bi, da je sjajnija, prekrila oko šest puta veću površinu na nebu od Mjeseca. U njoj ima značajno više zvijezda nego u našoj Mliječnoj stazi, a kako joj se jezgra solidno vidi čak i golim okom ili običnim dalekozorom, kroz teleskop se uglavnom promatra samo njezino sjajno središte i neke strukture u njemu. Na početku promatranja nisko nad horizontom lijepo se vidio Saturn sa svojim prstenovima. Gledao se i znatno zahtjevniji Uran sa svojim satelitima, no pravi izazov bila je potraga za patuljastim, dalekim Plutonom koja, nažalost, ove godine, za razliku od 2016., nije uspjela.

Snimanje astrofotografija

U drugoj liniji za teleskopima sjede astrofotografi naoružani velikim cijevima s velikim zrcalima, računalima i iznad svega golemim strpljenjem. Naime, isti oni objekti koji se vizualno vide kao prekrasne svjetlucave formacije, ali ne osobito velike i bez boje, na njihovim će snimkama zasjati golemi i obojani jer će njihovi teleskopi cijelu noć, u mnogobrojnim ekspozicijama koje znaju trajati satima, upijati čak i najslabašnije zrake svjetla. Ondje se tijekom noći ne zbiva mnogo više od pijuckanja, druženja i rasprava o svemirskim tijelima, objektivima i kamerama. Za njih pravo uzbuđenje nastupa tek drugi dan, kada se fotografije obrade i objave na društvenim i astronomskim stranicama. Tada je teško povjerovati da ih nije snimio neki moćni svemirski teleskop poput Hubblea, već astronomi amateri iz Hrvatske.

Jedan od astrofrikova Marko Himelreich čak je sam izgradio vlastiti teleskop golemih dimenzija i dao ručno napraviti zrcalo od 40 centimetara kako bi za manje novaca dobio maksimum. Kako sam kaže, htio je dok još ima mlade oči vidjeti što više svemira. Zrcalo se brusnim papirima brusilo mjesecima, a za postavljanje njegova montažnog teleskopa trebale su ljestve. Nažalost, nedavno je, izvlačeći automobil iz jame nakon nekog noćnog snimanja, u mraku pregazio i skršio svoju moćnu konstrukciju. Sreća u nesreći bilo je to što je zrcalo preživjelo havariju.

Mada je astrofotografija prilično skup hobi (solidna oprema uglavnom košta od par tisuća eura na više), naši zaljubljenici u snimke svemira nemaju se čega sramiti - neki od njih osvajali su priznanja na svjetskoj razini.

Prvi čovjek Astronomskog društva Beskraj i organizator Astro partija Boris Štromar autor je brojnih sjajnih fotografija koje su bile izlagane na raznim izložbama, među ostalim i na 'Croatia Full of Stars'.

Miroslav Horvat

Jedan od novijih članova, Miroslav Horvat, koji se astronomijom i astrofotografijom počeo baviti prije dvije godine, snimio je nekoliko odličnih slika od kojih su neke objavljene u časopisu Čovjek i svemir. Dvije su bile urednikov izbor na web stranici časopisa Sky & Telescope, a jedna, na kojoj je sjajno zabilježena maglica Konjska glava, proglašena je za Amatersku astronomsku sliku dana (slika dolje - za ljepše, oštrije i veće slike kliknite na fotografije).

Maglica konjska glava je tamna maglica koja se nalazi u zviježđu Orion. Udaljena je oko 1.500 svjetlosnih godina. Tamna je zbog velike količine prašine koja blokira svjetlost zvijezda koje se nalaze iza.

 
U petak na Petrovoj gori Horvat je snimao maglicu Slonova surla (IC1396) koja se nalazi u zviježđu Kefej (slika gore). Udaljena je između 2.500 i 3.000 svjetlosnih godina. U srednjem dijelu nalazi se ono što nalikuje slonovoj surli. Najsjajnija zvijezda na slici je mlada zvijezda koja jako zrači u ultraljubičastom spektru i pobuđuje okolni vodik na emisiju.

Pretprošle godine s istog je mjesta snimio spiralnu Andromedu, nama najbližu galaksiju. S promjerom od oko 220.000 svjetlosnih godina, ona je oko dva puta veća od naše Mliječne staze. Približava nam se i očekuje se da će se za nekih 5 milijardi godina sudariti sa Mliječnom stazom i spojiti u jednu galaksiju.

On je također autor krasne snimke Galaksije Vir (M51), spiralne galaksije u zviježđu Lovački psi. Udaljena je otprilike 23 milijuna svjetlosnih godina. Galaksija ima i malog pratioca NGC5915, patuljastu galaksiju s kojom je u procesu spajanja i vjerojatno su već jednom prošle jedna kroz drugu. Ostale Horvatove fotografije mogu se vidjeti na Flickeru.

Saša Nuić

Prekaljeni astrofotograf Saša Nuić s kultne je Petrove gore snimio brojne zadivljujuće fotografije. Među ostalima tu je mala skupina galaksija u zviježđu Lava poznata kao Leo Triplet (dolje).

Leo Triplet sastoji se od galaksija M65, M66 i galaksije Hamburger (NGC3628), udaljene oko 35 milijuna godina.

U njegovoj kolekciji nalazi se i lijepa snimka maglice Prsten (M57). Na ovoj fotografiji ne gledamo samo 2.300 godina u prošlost, već i u budućnost. Naime, upravo tako će izgledati naše Sunce za 5 milijardi godina. U središtu se nalazi ostatak zvijezde -  bijeloga patuljka (plavkasta boja) s površinskom temperaturom od oko 100.000 stupnjeva. On osvjetljuje materijale koje je umiruća zvijezda izbacila u svom samrtnom hropcu.

Nuić je snimio i maglicu M78. Ona vizualno kroz teleskop ne otkriva neke osobite detalje. Njenu raskoš pokazuju tek astrofotografije. Vizualno, ona je ružno pače, a astrofotografski labud. Dvije sjajnije refleksijske maglice nastale su zbog zvijezda koje su se formirale unutar molekularnog oblaka. Taj proces nije zaustavljen, već unutar tog oblaka i nadalje nastaju brojne mlade zvijezde. Brojne mrlje nama desno od sjajnije maglice upravo su prouzročene djelovanjem mladih zvijezda.

Tu je i maglica Vještičja glava u kojoj vrući plavi div Rigel u zviježđu Oriona obasjava oblak plina i prašine. Prašina reflektira plavičastu svjetlost koja formira oblik vještičje glave.

Lovro Dujnić

Dvadesetšestogodišnji astrofotograf Lovro Dujnić na Petrovu goru dolazi gotovo svaki mjesec zadnje četiri godine, a za Index je izdvojio nekoliko krasnih snimaka maglica.

Maglica Helix jedna je on najljepših do danas otkrivenih i najbliža Zemlji. Udaljena je samo 714 svjetlosnih godina. U svojem samrtnom hropcu, umiruća zvijezda izbacila je svoje vanjske slojeve u svemir i postala maglica. Preostala jezgra, bijeli patuljak, zbog visoke topline emitira vrlo jako u ultraljubičastom dijelu spektra, što pobuđuje prethodno odbačene vanjske slojeve zvijezde na emisiju vlastitog svjetla.

Za njom ne zaostaje mnogo ni maglica Flaming star udaljena oko 1.500 svjetlosnih godina.

Maglica Rozeta udaljena je oko 5.000 svjetlosnih godina. Ona je rađaonica zvijezda koja u centru sadržava mlade zvijezde, dok se u gustim oblacima vodika u njenim rubovima zvijezde tek rađaju. To je emisijski tip maglice koja zbog jakog UV zračenja mladih zvijezda uzbuđuje atome vodika i sama svijetli. Njen oblik diktiran je time što to jako UV zračenje "otpuhuje" oblak vodika i tako ga oblikuje. Zato se u centru vide zvijezde, a oko njih je oblak.

Ivan Bosnar

Iskusni astrofotograf Ivan Bosnar u petak je snimio refleksijsku maglicu Van den Bergh 15, (vdB15) u zviježđu Žirafe. Maglica reflektira svijetlost obližnje zvijezde. Nazvana je po Sidneyu van den Berghu, kanadskom astronomu koji je svoj katalog od 159 refleksijskih maglica izdao 1966. godine.

Istočni Veo ostatak je supernove u zviježđu Labud, a udaljen je 1.470 svjetlosnih godina.

Trifid je udaljena 5.200 svjetlosnih godina, a kombinacija je emisijske, refleksijske i tamne maglice te otvorenog skupa zvijezda u zviježđu Strijelac.

Srce je emisijska maglica u zviježđu Kasiopeja, udaljena 7.500 svjetlosnih godina.

Špilja je difuzna maglica u zviježđu Kefej, udaljena 2.400 svjetlosnih godina.

Bosnar je snimio i ovu sjajnu fotografiju Mliječne staze.

Matija Martinec

Prekrasnu Mliječnu stazu na noćnom nebu iznad Petrove gore snimio je i Matija Martinec.

On je lijepo zabilježio i ovu artiljeriju teleskopa u mraku.

Nažalost, ovim jednim člankom ni iz bliza nismo mogli predstaviti sve naše izvrsne astrofotografije i njihove senzacionalne kolekcije.

Mislav Pereković

Mislav Pereković, koji se astrofotografijom bavi tek malo više od godine dana, snimio je dvije prekrasne maglice u jednom kadru.

Orionova maglica je emisijska maglica u zviježđu Orion. Nalazi se u tzv. Orionovom maču, nizu zvijezda postavljenih okomito na Orionov pojas. Ova maglica je jedan od najfotografiranijih objekata na nebu zbog svoje iznimne ljepote i sjaja.