Foto: Press

DRUŠTVENE mreže prepune su rasprava treba li "La La Land" osvojiti kipića za najbolji film ili je riječ o još jednoj napuhanoj pizdariji koju će obasuti nagradama iako to ne zaslužuje.

No, tako je to s dodjelom Oscara. Ponekad nagradu odnese film koji to zaslužuje, ponekad film koji to najmanje zaslužuje, a ponekad nikog nije briga.

Ovog puta pozabavit ćemo se filmovima koje mnogi smatraju najgorim osvajačima Oscara. Istina, o ukusima se ne raspravlja, ali to uporno činimo. Zašto? jer je zabavno.

Driving Miss Daisy (1990)

Akademija obožava prečesto promašeno bjelačko hvatanje u koštac s problemom rasizma u Americi, a teško da su mogli pronaći veći promašaj nego "Driving Miss Daisy" Bruce Beresforda koji se bavio odnosom stare bijele bogatašice i njezinog crnog vozača. I dok su bijeli kritičari analizirali suptilan odnos dvoje glavnih glumaca, Afroamerikanci prepoznali su naricanje za "starim dobrim vremenima" kada su rase znale gdje im je mjesto.

No, politička korektnost na stranu, film se jednostavno nije održao i danas ga se spominje tek u kontekstu oskarovskih naslova koji nagradu nisu zaslužili. Iste godine nominirani su izvrsna ratna drama "Born on the Fourth of July", obožavani "Dead Poets Society" i "Field of Dreams" i "My Left Foot" koji nam je pokazao da Daniel Day-Lewis treba imati vlastitu kategoriji.

The English Patient (1997)

Koliko god su ga se krajem devedesetih trudili prikazati kao "film koji jednostavno morate pogledati", "Engleski pacijent" Anthonyja Minghelle neizdrživa je dosada koja je od samog početka djelovala kao sigurni izbor za Akademiju koja ima naviku birati gnjaveže koji "imaju trajnu vrijednost". Nažalost, ovo nije jedan od tih filmova i s odmakom od 20 godina to je i više nego jasno.

S druge strane, "Fargo" i "Jerry Maguire" uspjeli su se održati i kod kritike, ali i publike koja im se iznova vraća. 

Shakespeare in Love (1999)

Sjećate li se ijedne nezaboravne scene iz filma Johna Maddena? Vjerojatno ne. No, članovi Akademije te su godine zaključili da je upravo "Zaljubljeni Shakespeare" film koji zaslužuje kipića u kategoriji u kojoj su se nalazili nezaboravni "Saving Private Ryan" koji je samostalno oživio podžanr ratnog filma i ima jednu od najboljih uvodnih scena u povijesti filma, prespavani "The Thin Red Line" i pretjerano sentimentalni, ali omiljeni "Life is Beautiful".

Chicago (2003)

Mjuzikli često znaju privući pažnju članova Akademije, a to bi vrlo lako mogao biti slučaj i ove godine. I daleko od toga da Oscari moraju završiti u rukama najpopularnijih, ali iste smo godine imali "Gangs of New York", drugi nastavak "Gospodara prstenova" i odličnog "Pijanista" Romana Polanskog od kojih su svi redom relevantniji filmovi od Marshallovog mjuzikla koji je relevantan tek kao prvi mjuzikl koji je osvojio Oscara od Olivera! iz 1968.

Crash (2006)

Haggisov obračun s rasizmom je izuzetno slabašna drama koja ne samo da nije zaslužila Oscara te godine već je prema mišljenju mnogih i najgori film u povijesti koji je osvojio tu prestižnu nagradu. Čak je i sam redatelj devet godina kasnije izjavio da njegov film nije zaslužio nagradu. Svi su forsirali "Brokeback Mountain", ali ne smijemo zaboraviti ni izvrsni "Goof Night, and Good Luck" ili Spielbergov "Munich" koji su nagradu za najbolji film zaslužili daleko više od danas gotovo zaboravljenog "Crasha".

The Hurt Locker (2010)

Istina, "Crash" je očajan, ali teško je da ćete na ovoj listi pronaći manje zanimljiv film od "The Hurt Locker" Kathryn Bigelow koji djeluje kao još veća nepravda jer te godine nalazio se u suludoj konkurenciji izvrsnih i daleko relevantnijih filmova. Dakle, u istoj kategoriji imali ste revolucionarni SF "Avatar", briljantni "District 9", izvrsni "Inglorious Basterds", nezaboravni animirani "Up" i fenomenalni "Up in the Air" od kojih je svaki mogao biti daleko bolji izbor. No, Akademija se te godine mogla pohvaliti činjenicom da je Oscar završio u rukama žene.

The King's Speech (2011)

Hooperov "The King's Speech" djeluje kao jedan od onih filmova koji su MORALI dobiti Oscara jer doima se kao dovoljno profinjena preserancija koja ide uz sijedu dlaku mahom prastarih članova Akademije. "127 Hours", "The Fighter", "True Grit", "Toy Story 3", "The Social Network", "Inception" i "The Kids Are All Right" jednostavno nemaju "to nešto". Istina, sve su to filmovi kojima ćete se daleko prije vratiti, ali nemaju kralja koji muca.

The Artist (2012)

Budimo iskreni, Hazanaviciusov film je samo dobra fora i ništa više od toga. Snimiti nijemi film u današnje vrijeme djeluje originalno, ali ništa više od toga. No, film je razvalio jer je drugi nijemi i prvi crno bijeli film koji je osvojio Oscara od 1993. (Schindlerova lista). Sve to zvuči super, ali "Moneyball", "Midnight in Paris" i "The Descendants" su daleko bolji filmovi.

Argo (2013)

Ovo je bila godina kad je Oscar trebao završiti u rukama Kathryn Biegelow koja je snimila odlični "Zero Dark Thirty", no, završila je u rukama Bena Afflecka kojem je podršku dala i prva dama koja se javila putem video zida i cijeloj dodjeli dala prilično bizarnu dimenziju koja evocira vukojebine u kojima se diktatori upliću u sve sfere društva. Istina, svi su više-manje očekivali ovu pobjedu, ali "Argo" je daleko od filma koji ćete spominjati za desetak godina. Štoviše, da nije ove liste ne biste ga se sjetili ni četiri godine kasnije.

12 Years a Slave (2014)

Ništa nije ljepše nego kad Akademija osjeti potrebu predstaviti se kao skupina ljudi osjetljivih na rasna pitanja. Prije tri godine osjetili su taj poriv, a nagradu nije osvojio ni napeti "Captain Phillips", ni izvrsni "Her", niti odlična "Nebraska". Zašto? Ne bave se rasnim pitanjima, a to je 2014. bila dobitna srećka.