KAŽU da je moja kolumna muški odgovor na Carrie Bradshaw. Zovu je "Seks i grad na muški način". Iskreno rečeno, seriju sam pogledao jednom i sve čega se sjećam jest scena kada ona smeđa nije htjela popušit frajeru, pa ju je on zamolio da mu bar poliže jaja. Ali, tu sam prestao gledati, jer se ispostavilo da je ova sva neka fina te je bilo za pretpostavit da od akcije neće biti ništa. Istina, sjećam se i lika Samanthe, koja se šibala kao da sutra ne postoji. Da, njoj sam čak i ime zapamtio. Ona je bila zanimljiv karakter. Vrlo labilan. Kad smo već kod chic serija, jednom sam bio primoran gledati seriju Gossip girl. Isključivo na nagovor bivše cure, koja istu nije propuštala nizašto na svijetu. Ona se u seriji divila garderobi, a ja Sereni. Plavuša, vitke noge, zelene oči. Jedna od najzgodnijih žena koje sam ikad vidio na televiziji. Na kraju se ispostavilo da sam pogledao još par epizoda te serije, a ova moja je mislila da je to bilo zbog nje. Kompromis. Naime, ja gledam s njom njenu seriju, a ona sa mnom... Točno to. "Dean Pelić bio bi savršen za ulogu Christian Greya, kak ne kužite?!" – dobijem na Twitter neki dan. I masa njih se s time složi, i krenu mi objašnjavati lika, a ja sve što zapamtim jest da voli BDSM. Enough said.

 

Zašto to govorim? Muški je mozak zanimljiva stvarčica. Kažem stvarčica, jer govorim od milja, da se razumijemo. Sve u principu vežemo više manje uz seks. I pritom ne mislimo ništa loše ili perverzno. Jednostavno je to tako. Govoreći o Seks i gradu pada mi napamet jedino Samantha, stara, dobra seks mašina. Tko se još sjeća imena ostalih? Kako uopće izgledaju? Govoreći o GG, sve što znam je Serena. Čak sam ju i guglao toliko puta da vidim ima li dečka, što radi u životu, je li operirala sise i ima li kakvu sliku u bikiniju za Sport Illustrated, Maxim i slično. Ono, bitne činjenice. Kad mi kažeš da ti je jedini porok pušenje, ja na to ne gledam kao porok već kao na divnu zanimaciju. Kad kažeš da to nije zanimacija, već da je to štetno, ja kažem bila bi šteta zapostaviti takav talent. Kad kažeš da su cigarete zlo, ja kažem cigarete? Pa naravno, da jesu. Ali tko priča o cigaretama?! Muški mozak je inficiran i što prije to shvatiš lakše ćeš nas razumjeti. Shvaćanjem toga, svi naši postupci i razmišljanja bit će ti jasni. Ili barem jasnija. Sve ovisi o tome koliko si otvorena. Za razumijevanje.

 

Što želimo? Ne znamo. Kada to želimo? Odmah. Ne, mi nemamo tih problema. Muškarci u principu znaju što žele, žene su tu koje nas s vremena na vrijeme svojom nesigurnošću izbace iz takta. I onda se na nas gleda kao na one koji ne znaju što bi i s kime bi to što ne znaju. Ako i dalje misliš da to nije istina i da ti znaš muškarca koji ne zna što želi, onda ti vjerojatno misliš na dječaka, ne na muškarca. Muškarac nije takav, a ako si ti sebi našla onog koji je, možda taj odabir više govori o tebi nego u njemu. U protivnom se ne bi za nekog takvog odlučila.

 

Što on misli kada kaže zapravo je točno ono što je mislio kada je i rekao. Suprotno, onom što ti misliš, nema tu nepotrebnih priča, analiziranja i teorija zavjera. Ne zato jer nismo sposobni za to, kako ti znaš reći, već zato što kod nas nema mjesta tomu. Kažeš ono što misliš, misliš ono što kažeš. Sve drugo je bespotrebno kompliciranje. Kažeš da za muški mozak treba priručnik, ja kažem da je dovoljno da pročitaš što piše na koricama. Toliko smo transparentni. Opereš nam robu,ispeglaš istu, skuhaš ručak i poljubiš za laku noć. Ako imaš vremena koji put i napraviš sendvič. I to je to. Šalim se, ako baš nećeš, sendvič mogu i sam složit. I to ti je priručnik. Spustite se feministice i mrziteljice visuljka, ovo je sve samo zajebancija. Ovo je ono kako nas prezentirate. Istina je daleko od toga.

 

Prava definicija muškarca i dalje je jedna jedina. Kroz vrijeme muškarci su se mijenjali, ali samo fizički. Govorilo se o metro muškarcima. Govorilo se o macho muškarcima. Ali, muškarac odnosno onaj koji se tako može nazvati ostao je isti. Pritom ne mislim na one koji pošto poto pokušavaju biti muškarci, iako to nisu. Pritom ne mislim na dečkiće koji glume ozbiljnost kojoj nisu dorasli. Pritom ne mislim na razne "glumce" ,koji ne poštuju žene pa zbog njihovih pretvaranja žene pušu i na hladno i ne vjeruju više nikome. Ne, barem ne u mojoj definiciji. Istina je da je ovo moderno doba 21.stoljeća, ali ja još uvijek volim imati neka tradicionalna i staromodna razmišljanja. 

 

Ne, muškarac nije onaj koji ne poštuje ženu, upravo suprotno. Voli je i to mu nije nikad bio problem pokazati. Ni privatno ni javno. Ne, muškarac ne vara svoju ženu. Postoji razlog zašto su zajedno, a taj razlog nije samo ljubav. Pričam o poštovanju. Pričam o malim stvarima: o otvaranju vrata, o pomicanju stolice, o doručku u krevetu, o cvijeću nakon posla, o večeri vikendom ili jednostavnom zagrljaju nakon napornog dana. Pričam o osjećaju sigurnosti koji ti pruža kada sve je drugo nesigurno i držanje za ruku kada misliš da nećeš izdržati. Pričam o povjerenju: kada može imati bilo koju, ali ga takve stvari ne zanimaju, jer zašto bi imao sve kada može imati jednu. Tebe.

 

Pravi muškarac svjestan je svojih kvaliteta. Svjestan je da možda može imati puno njih, ali to ne koristi. Ostali "glumci" svjesni su da ne mogu, ali bi svakako htjeli i spremni su iskoristiti ako im se ikad pruži prilika. I to je glavna razlika. Budi sigurna da ne miješaš kruške i jabuke. Budi pametna kada budeš izabirala. Ostavi "glumce" da briju svoj film. Treba ti bajka koja je stvarna, ne izmišljena.

 

Čudna su neka vremena došla. Ako imaš curu, ženu, a ne varaš ju, smatra se da nešto s tobom nije u redu, jer obavezno moraš imati po jednu za svaki grad, po jednu za svaki izlazak. Još čudnije jest da je to najmanje čudno ženama. Čak štoviše, počele su misliti kako valjda to tako mora biti. To su muškarci, šta ćeš. Ako si želiš jednog, s time se moraš pomiriti, budući da to dolazi u kompletu. Recite mi da to nije istina. Inbox mi je krcat porukama žena koje traže savjet. Žena koje misle da ja pričam laži, koje mi žele vjerovati, ali ne mogu jer na tako nešto još nisu naišle. Ja uporno i dalje govorim da nisu svi isti i da sve što je vrijedno treba tražiti, a neće biti lako pronaći. One su i dalje sumnjičave, a frajeri... gdje su oni u cijeloj toj priči?! 

 

Svi frendovi, više manje, koje znam jesu solo. Zadnju vezu su imali 90ih, kad je ljubav još bila u modi. Danas su u modi neke druge stvari. (Svejedno, ja i dalje volim 90te.) Sve cure koje znam jesu više manje solo ili u lošim vezama. I ne znaš što je gore. I svi čekaju i ne rade ništa po tom pitanju. A, kad izađeš van, svatko na svojem šanku, mjerkaju se i kad prođe 4, odu doma. I bilo im je super vani. Da, to je priča za frendove. Istina je da su svi sami ko' miševi i sve bi dali za kakvu Minnie. I obrnuto. Ali ne. Oni i dalje čekaju, a u međuvremenu se sažalijevaju. Želiš li nekog kvalitetnog, potrudi se da to i pronađeš. Naravno, računajući da možeš ponuditi isto ono što i tražiš. Da bi nešto dobio, nešto moraš i dati. Drugačije ne ide.

 

Kad mi kažu da sam muška verzija Carrie, ne znam što bih odgovorio. Kad mi kažu da je Njegova strana priče muški odgovor na Sex and the City, ne znam što bih odgovorio. Kad mi kažu da bi htjeli ekranizirati Njegovu stranu priče, ja kažem, gdje da potpišem?! Da, bavim se manekenstvom. Ne, to nije ni u pola glamurozno kao što zvuči. Još manje frajerski (nadodali bi oni koji jedva čekaju nešto nadodati). Ne izlazim po fensi mjestima u New Yorku. Većinom su to Zagreb, Milano i koji europski gradovi. Ne dejtam bogate i slavne. Uglavnom, ne. Ne pijem Cosmopolitan. Jackyja, u najboljem slučaju. Hennessy, ako je bila dobra godina. 

 

Ali, trudim se pokazati kako u ovom sjebano-ludom svijetu, gdje ljudi znaju cijenu svega, a vrijednost ničega, gdje je ljubaznost toliko rijetka da ju se mijenja za flert, gdje je fora biti frajer zato jer na lageru imaš sedam jadnica, jednu za svaki dan i svakoj pričaš kako je jedina, gdje su one normalne, male stvari koje život znače, a ljubav pokazuju, toliko zaboravljene da svima zvuče kao laži, postoje još uvijek normalni frajeri kojima vrijedi dati priliku i kojima se može vjerovati. Vjerujem i žene isto tako. I kako svi oni žele isto - stvoriti neku svoju priču. Ne Njegovu stranu priče. Ne Seks i grad. Već onu zajedničku, koju će, ako su imalo znali izabrati, kasnije moći nazvati svojom. Bajkom. 

 

Pssst! Ostale Deanove kolumne pročitajte ovdje!